Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Herning - Znalo se da je Crnoj Gori neophodna Đurđina Jauković, da bez nje Katarina Bulatović, Milena Raičević i Marija Jovanović ne mogu da iznesu čitav teret bekovske linije i jak tempo na Svjetskom prvenstvu.
Ali, vjerovatno niko nije očekivao da će 18-godišnja Nikšićanka biti junakinja pobjede nad Danskom. Nije ni ona sama...
„Nisam baš ovo očekivala. Veliko je iskustvo igrati pred 12 hiljada ljudi i pobijediti takvu selekciju usred Danske. Osjećaj je neopisiv, toliko sam srećna i ponosna na ovaj tim da ne znam šta bih mogla da kažem”, rekla je 185 centimetara visoka Nikšićanka.
Da li je bilo treme kada si izašla na teren i vidjela dupke ispunjene tribine?
„Protiv Srbije sam probila led, sada više nemam tremu. Kada sam ušla na teren i čula publiku, znala sam da je ovo meč koji nikada neću zaboraviti”.
Sa 18 godina si izabrana za najbolju igračicu ovako bitnog meča. Jesi li to mogla da sanjaš kada si počinjala da se baviš rukometom?
„Nisam, iskreno. Možda su me protivnice i potcijenile, jer sam najmlađa, a ja sam iskoristila to što su me propustile. Vjerovatno su mislile da neću napasti gol”.
U osmini finala igrate sa Angolom, a ne sa Švedskom u 250 kilometara udaljenom Nestvedu. Koliko je to bitno?
„Dosta nam znači što ne igramo sa Švedskom, jer bismo putovale već u osam ujutro u Nestved. Dobro je što smo ostale u Herningu, jer ćemo imati dva dana odmora da se što bolje pripremimo za utakmicu sa Angolom”.
Bonus video:
