Kako je sport surov i koliko može da bude kratak put od neopisive sreće do velike tuge najbolje je na svojoj koži osjetila Bobana Klikovac.
Bio je 11. maj, Krajova je osvojila prvi trofej u klupskoj istoriji, jer je pred 4.215 bučnih navijača u Polivalentnoj sali, i još nekoliko hiljada ispred nje, u revanšu finala EHF kupa savladala Vajpers sa 30:25 i nadoknadila minus iz Norveške (22:26).
Osim Julije Dumanske, koja je 20 sekundi prije kraja odbranila dva šuta Emili Arncen, heroina je bila baš crnogorska reprezentativka, jer je dala zlata vrijedan 30. gol, a svoj peti na utakmici.
Scene slavlja igračica i rumunskih navijača su obišle svijet, ali osam dana kasnije je Bobana spoznala i onu drugu stranu medalje — Krajova je protiv Dunaree u Braili igrala odlučujući meč za 2. mjesto u prvenstvu Rumunije, koje je donosilo kvalifikacije za Ligu šampiona, a 23-godišnja Crnogorka je u svom posljednjem nastupu za taj klub već u 2. minutu iznijeta sa terena zbog teške povrede.
- Bila sam izmorena, bez koncentracije, jer nam je to bila treća utakmica u pet dana poslije osvajanja Kupa EHF. Otišla sam sama u kontru i osjetila užasan bol, jer mi je koljeno preskočilo. Čim sam takla pod, bila sam sigurna da je nešto puklo, jer takav bol i osjećaj nikad u životu nisam imala. Odmah mi je rečeno da su mi stradali prednji ukršteni ligamenti i da moram na operaciju. Nažalost, napukao mi je i kolateralni ligament, pa sam čekala mjesec do operacije da zaraste, stradala je i patela, a morala sam da uradim i zahvat na meniskusu - nabraja sve muke talentovana pivotkinja.
Zna se da je nakon operacije prednjih ukrštenih ligamenata minimalna pauza pola godine, ali s obzirom na to da je oštetila i meniskus i patelu, Bobana će vjerovatno duže biti van terena.
- Oporavak fino teče jer sam počela da treniram nepune četiri sedmice nakon operacije i makla štake poslije još sedam dana. Sada se čeka da savijem nogu do 90 stepeni, što ide teško zbog meniskusa, a tek nakon toga će doktori moći da mi daju prognoze kada ću se vratiti. U svakom slučaju, čeka me najmanje šest-sedam mjeseci pauze, ali mislim da će biti i duže.
Klikovac je na proljeće dogovorila saradnju sa Ferencvarošem, ali je pitanje kada će debitovati za treći mađarski klub, nakon Debrecina i Fehervara.
- Iskreno, mislila sam da će situacija u Ferencvarošu biti gora po mene, jer nisam zadobila povredu u tom klubu. Veoma su korektni i fini prema meni, iako sam očekivala drugačiji splet okolnosti. Čim sam im javila za povredu, odmah su mi izašli u susret za operaciju i oporavak. Imam ugovor na godinu, ali ćemo vjerovatno dogovoriti produžetak za još sezonu u ovih 15-ak dana. Možda ću biti spremna za posljednjih nekoliko mjeseci, ali će mi to više služiti da se uigram s ekipom, nego što ću moći da joj pomognem - iskrena je crnogorska reprezentativka.
Na pitanje šta će duže pamtiti, osvajanje Kupa EHF ili povredu, bez oklijevanja odgovara:
- Kup naravno. Nisam ni prva ni posljednja koja se povrijedila, u sportu je to normalno. Ta medalja mi puno znači jer je prva u profesionalnoj karijeri i imala sam puno prelijepih momenata u Krajovi. Život je kao vrijeme — poslije lijepog perioda mora da padne kiša, pa se onda pojavi duga. Nisam negativna, ne opterećujem se povredom, već pamtim samo lijepe momente
A taj 11. maj i nezaboravnu atmosferu će pamtiti dok je živa.
- Prvi put sam igrala u takvoj atmosferi. I Debrecin ima sjajne navijače, ali je ipak razlika kada se boriš za nešto veliko, osjećaj je drugačiji. I dan-danas me drže emocije iz toga dana i inspiracija su mi za dalje.
Od ovog ljeta je saigračica sa Đurđinom Malović, koje je u Ferencvaroš stigla iz Budućnosti.
- Gledamo se, ali ne možemo da provodimo previše vremena zajedno. Ona ima pripreme i kontrolne utakmice, a ja sam često na terapijama. Drago mi je da se i ona fino osjeća, dobro radi, a uvijek znači imati nekog svog u inostranstvu. Niko, ipak, ne može da zamijeni Jelenu Despotović, sa kojom sam igrala u Debrecinu. Ona je nešto posebno, najbolje smo drugarice i velika podrška jedna drugoj - zaključila je Klikovac.
Đina Malović: Atmosfera u Ferencvarošu je pozitivna
U Ferencvarošu je prošle sezone karijeru završila kapitenka zlatne generacije Crne Gore Marija Jovanović, a naslijedile su je Klikovac i Đurđina Malović. Talentovani desni bek je već odigrao nekoliko pripremnih utakmica za tim iz Budimpešte i zadovoljna je prvim impresijama.
- Istog dana kada sam doputovala u Budimpeštu osjetila sam da sam prihvaćena. Sviđa mi se pozitivna atmosfera u ekipi, ujedno i kvalitetan rad - kaže 22-godišnja Nikšićanka.
FTC-u je lani za gol izmakla titula prvaka Mađarske, a stigao je i do četvrtfinala Lige šampiona. Cilj u elitnom takmičenju je i ove sezone isti.
- U Ligi šampiona je cilj da dođemo bar do četvrtfinala, a i u domaćem prvenstvu nas čekaju izuzetno jaki protivnici. Biće veoma teško igrati protiv Đera, a i Šiofok je izuzetno kvalitetna ekipa. Vjerujem da možemo da ostvarimo zacrtane planove, a ja od sebe očekujem maksimalnu posvećenost i zalaganje - naglasila je Malovićeva, koja je prethodnih sezona mnogo kuburila sa povredama.
Bonus video:
