Petrović: Da ne srljamo, već da igramo kako znamo

"Kad god smo bitan meč igrale pod tremom, izgubile smo ga. Nema potrebe za tim", upozorava Petrović
155 pregleda 0 komentar(a)
Radmila Petrović, Foto: Ehfcl.com
Radmila Petrović, Foto: Ehfcl.com
Ažurirano: 13.11.2013. 13:06h

Skoro deset godina i sedam mjeseci nakon famoznog i nikad prežaljenog poraza u revanšu polufinala Lige šampiona, rukometašice Budućnosti protiv mađarskog Ferencvaroša u nedjelju ponovo u “Morači” igraju jedan presudan meč u najjačem klupskom takmičenju. Ovoga puta se ne odlučuje o finalisti Lige šampiona, ali je za ambicije Budućnosti ovaj meč itekako važan, jer može da donese prolaz u glavnu rundu takmičenja (osam najboljih), što je i prvi cilj za ovu sezonu.

Prije više od 10 godina, tim koji je tada predvodila kapitenka Maja Bulatović (danas sportski direktor kluba), i koji je, po kvalitetu igračica, bio najbolji u klupskoj istoriji do pojavljivanja onog koji je 2012. godine osvojio Ligu šampiona, nije uspio da kapitalizuje odličan rezultat iz prvog meča u Budimpešti (32:32).

Da li zbog prevelikog pritiska (to je bilo peto uzastopno polufinale podgoričkog kluba), ili, pak, prevelike sigurnosti u pobjedu, tek Budućnost je tada u krcatoj “Morači” izgubila od FTC-a sa 32:31. Koliki je to bio udarac govori i podatak da je Budućnost nakon toga čekala na polufinale do sezone 2010/2011...

"Sjećam se priče o toj utakmici, iako ne same utakmice, jer sam tada, praktično, tek počela da igram rukomet. Ali, od tada se skoro sve promijenilo, od uprave, preko trenera do igračica. Svih ovih godina se nagomilalo i iskustvo u klubu, a i mi igračice smo shvatile da pod pritiskom ništa ne može da se uradi", kaže za “Vijesti” Radmila Petrović, odlično desno krilo Budućnosti.

Radmila dodaje da ekipa ne smije da srlja u nedjelju.

"Treba na terenu da imamo pravi odnos i maksimalnu odgovornost prema onome što trener traži od nas. Ne smijemo biti preopuštene, ali taj pritisak ne smije da nas “ubije”, već treba na terenu da pokažemo šta znamo, za šta smo se spremale, da sprovedemo individualne i kolektivne zadatke, a na kraju šta bude. Tako radimo od kada je Dragan Adžić trener. Kad god smo bitan meč igrale pod tremom, izgubile smo ga. Nema potrebe za tim", upozorava Petrović.

Između polufinala od prije decenije i ovogodišnjih okršaja, Budućnost i Ferencvaroš su igrali i u grupi u sezoni 2007/2008. Budućnost je slavila na svom terenu (22:19), dok je poražena u gostima (36:28). Podgoričanke su u tekućoj sezoni izgubile u Dabašu (gdje FTC ove sezone igra domaće mečeve) sa 27:25. U nedjelju im za prolaz treba bilo kakva pobjeda (oba tima uoči posljednjeg kola imaju po šest bodova) za prolaz dalje. Poraženi ostaje na trećem mjestu i ide u Kup kupova...

"Očekujemo jako tešku utakmicu, jer je to situacija “ili oni ili mi”. Svjesne smo značaja meča, ali, ponavljam, ne smijemo da igramo pod opterećenjem, već moramo da damo 150 posto svojih mogućnosti da bismo pobijedile. Mađarice igraju dosta dobro, ali i “prljavo”, na život i smrt. Biće veoma teško".

Sa dvije uzastopne pobjede u posljednja dva kola, protiv Midtjilanda kod kuće (22:15) i Lublina u gostima (30:22) Budućnost je pokazala da je podigla nivo igre i forme, pa u dobrom raspoloženju dočekuje nedjeljni duel.

"Raduje me što iz utakmice u utakmicu igramo sve bolje odbranu. Iskreno se nadam da ćemo to da zadržimo i da ćemo u ovom meču biti na nivou, ako ne i bolje u odbrani, kao na meču sa Midtjilandom. Nadam se isto i u napadu. Nove igračice, pojačanja koja su nam jako bitna, dolaze do izražaja, i voljela bih da se i mlađe igračice uključe u sve to. To bi, stvarno, bio veliki uspjeh".

Budućnost ima razloga da žali za propuštenim prilikama u gostima protiv FTC-a i Midtjilanda, kada su “plave” mogle i do barem jedne pobjede, kojom bi već osigurale prolaz u naredni krug i imale šansu za prvo mjesto, koje donosi lakše rivale u glavnoj rundi.

"Naravno da žalimo zbog toga, ali smo te mečeve izgubile i to je, jednostavno, prošlost. Moramo da idemo dalje. Naučile smo dosta iz ta dva poraza, možda je, čak, i bolje ovako, jer smo izvukle pouke, i naredna dva meča odigrale stvarno perfektno, pogotovo u posljednjim minutama, koji su nam bili kobni na gostovanjima FTC-u i Midtjilandu. Ti porazi su nas dosta naučili, pomogli da ojačamo. Samo iz poraza može da se uči, iz pobjeda teško".

Petrović se u nedjelju nada i punoj “Morači”, što nije bio slučaj u prethodna dva meča.

"Stvarno smo iznenađene što u prethodnim mečevima nije bilo više naroda u dvorani. Nama je najbitnije da su tu oni koji nas vole i koji vjeruju u nas. Ko ne, ne mora. Nadamo se da će u nedjelju biti mnogo više navijača, jer nam je podrška, stvarno, potrebna. Svi znamo kako je kada nas publika nosi, daje nam dodatnu energiju i motiv, pogotovo kod kuće", istakla je Radmila.

Najbolji početak sezone

Radmilu Petrović smo iznenadili podatkom da je nakon pet kola ona najbolji strijelac ekipe sa 28 golova (5,6 prosječno po meču), a još više informacijom da je ovo prvi put od sezone 2007/2008. da najbolji strijelac podgoričkog tima nije bek, već krilo (tada je bila Jovanka Radičević).

"U sistemu koji forsira naš trener, na čemu mi radimo, a to je dobra odbrana i kontrolisani ritam napada, smatram da krila imaju jako veliki uticaj, pogotovo u odbrani. Ne znam koliko ljudi to danas razumiju ili vide, ali kod nas krila imaju nemjerljiv učinak. Ja sam se u to uklopila, prihvatila to što treba da radim. Nije kao što je nekada bilo, da krila stoje samo u ćošku, da čekaju loptu, a u odbrani da čuvaju protivnička krila. Danas krila, bukvalno, čuvaju i po dva igrača, beka i krilo, nekad se, čak, desi i po tri igrača", kaže Radmila.

Bolju golgetersku sezonu Radmila je imala u šampionskoj 2011/2012. kada je postigla ukupno 52 gola (treći strijelac ekipe iza Bojane Popović i Katarine Bulatović), ali iz 16 mečeva. U toj sezoni je nakon pet kola imala devet golova, što dovoljno govori da joj je ovo najbolji početak sezone u karijeri...

"Ove godine sam počela da šutiram i penale, što ranije nisam radila, tako da je i to razlog što dajem toliko golova. Ali, stvarno se dobro osjećam. Fizički sam odlično spremna, mogla bih na ruci da izbrojim koliko sam treninga preskočila. Uhvatila sam dobar ritam, i stvarno se moćno osjećam. Vjerovatno je to i rezultat mojih dobrih partija i golova", ističe Petrović, i uz osmjeh dodaje da je i promjena prezimena, nakon udaje, bila dodatni motiv za odlične partije:

"Voljela bih i sa prezimenom Petrović da ispišem istoriju što se tiče rukometa", kaže Radmila, koja će iduće sezone najvjerovatnije pauzirati, jer želi da “proširi” porodicu, uz napomenu da ne želi to bude i kraj karijere.

Bonus video: