Mehmedović: Znala sam da neću zažaliti što ne igram

"Prvi put otkada gledam Norvešku, primijetila sam strah u očima njihovih igračica, jer su shvatile da će da izgube", kaže Majda
168 pregleda 12 komentar(a)
Majda Mehmedović, Foto: Beta AP
Majda Mehmedović, Foto: Beta AP
Ažurirano: 23.12.2012. 16:54h

Igrao se 36. minut utakmice Crna Gora - Mađarska. Viktorija Redei-Šoš je krenula u napad, a Suzana Lazović odlično sprovela u djelo savjet Jovanke Radičević i iznudila probijanje njene saigračice iz Đera. Nažalost, iza nje je bila Majda Mehmedović...

Sudbina je htjela da mlada kružna napadačica padne direktno na desnu nogu 22-godišnje Baranke. Začuli su se krici, Majda je samo uzviknula „Aaaa, koljeno”, Dragan Adžić se pored klupe uhvatio za glavu i zabrinuto gledao uprazno, a Radmila Miljanić je počela da plače. Svima je bilo jasno da je popularna Buba doživjela tešku povredu...

Dan kasnije, utvrđeno je da je Mehmedovićeva istegla kolateralni ligament desnog koljena i da će morati da pauzira minimum tri sedmice. Evropsko prvenstvo je bilo završeno za nju.

"Bilo mi je baš teško kada sam saznala da sam završila nastup na šampionatu. Pogotovo je teško kad znaš da nikako ne možeš da pomogneš. Nije to isto kao kad si na klupi, jer si tada tu, znaš da možeš da pomogneš ako zatrebaš ekipi. Ova povreda je, međutim, značila kraj Evropskog prvenstva za mene. Vjerovala sam, ipak, u djevojke i znala sam da mi neće dozvoliti da zažalim što ne igram", kaže Mehmedovićeva za „Vijesti”.

Sa longetom na desnoj nozi je bila primorana da gleda utakmice sa Njemačkom, Španijom, Srbijom i Norveškom. Nije, međutim, mogla da miruje, iako je morala. Stalno je davala podršku saigračicama, ali je ponekad pretjerivala.

"Dešavalo se da se zaboravim, da me ponese atmosfera. Tada bih shvatila da moram da se smirim, ali mora da se razumije da mi je bilo jako teško da sjedim i da držim nogu podignutu na stolicu. U finalu je to bilo nemoguće, sve vrijeme sam prestajala pored tribine".

Dok je gledala finale, imala je isti osjećaj kao i mnogi koji su bili u beogradskoj „Kombank areni” - da su njene saigračice toliko sigurne u sebe, da se sa njihovih lica moglo pročitati da Norveška nikako ne može da ih pobijedi.

"Meni je izgledalo kao da tri dana ne bi izgubile. Djevojke su bile toliko sigurne u sebe i samouvjerene, da su to i Norvežanke vidjele. Prvi put otkada gledam Norvešku, primijetila sam strah u očima njihovih igračica, jer su shvatile da će da izgube".

Crna Gora u Srbiju nije otišla kao favorit za medalje, a vratila se sa zlatom u koje je malo ko mogao da vjeruje...

"Iskreno, znala sam da možemo da igramo veoma dobro, ali ne i koliko možemo da izdržimo. Imamo, ipak, igračice koje nisu nastupale na visokom nivou i bilo je bojazni da li će one odjednom moći da igraju 60 minuta. Sedam-osam igračica je konstantno bilo u igri. Na bekovskim pozicijama smo bili malo rizičniji i sva sreća pa se nijedna od njih nije povrijedila".

Umor je bio najveći rival, ali je bilo mnogo želje za dokazivanjem.

"Olimpijske igre su iza nas, niko se nije dovoljno odmorio od nastupa u Londonu, jer su veoma brzo počele pripreme. Krenula je i prva faza Lige šampiona, tako da nije bilo vremena za predah. Ali, presudila je želja da dokažemo i sebi i svima da ova reprezentacija nije jaka samo kada su u njoj Bojana Popović i Maja Savić".

Za kraj, Majda je pohvalila djevojku koja je gurnuta u vatru nakon njene povrede - Biljanu Pavićević.

"Bilja je opravdala očekivanja. Odradila je odlično svoj dio posla, dosta dobro se snašla", istakla je Mehmedovićeva.

Zahvalnost Mari, Mileni i Kaći

Mehmedovićevoj je ukazana posebna čast - kapitenka Marija Jovanović je zajedno sa njom podigla pehar namijenjen prvaku Evrope.

"To je bila Marina ideja, zahvalila bih joj se i ovom prilikom. Takođe, veliko hvala Mileni i Kaći, koje su mi predale nagrade za najbolje igračice polufinala i finala. Ta dva sata će mom ocu i meni biti uspomene zauvijek", kaže Majda.

Neka se nađe druga talija

Majda je stvarno baksuzna - i revanš finala Lige šampiona je propustila zbog povrede grkljana. Srećom, u oba takmičenja su njene saigračice stigle do krova Evrope.

"Nadam se da sam „ispucala” broj tih baksuznih povreda. To su stvari na koje ne može da se utiče, ali se nadam da će me takve nesreće ubuduće zaobilaziti. Dobro bi bilo da se nađe neka druga vrsta talije", uz osmijeh poručuje djevojka koja nosi broj 77.

Bonus video: