Još nijesmo svjesne svega što smo uradile. U Londonu nijesmo nimalo bile svjesne šta se ovdje dešava. Kad smo došle, kad smo vidjele sve te ljude, šta se sve dešava u tri sata ujutro, ne mogu da vam opišem šta sam osjetila. Naježim se i sada kad pomislim na to. Kada se jedna zemlja ujedini zbog vas, mislim da je to u suštini najveći uspjeh. Narod, navijači su bili toliko uz nas, dok smo autobusom prolazile ulicama. To treba doživjeti i zaslužiti – kaže za “Vijesti” Marija Jovanović.
Mara kaže da je njoj i saigračicama bilo jako teško nakon finala i nezasluženog poraza od Norveške, iako se “to, možda, nije moglo primijetiti”.
"Zlatnu lavicu" u Danilovgradu dočekale prvi trener i predsjednik kluba >>>
"Nije lako izgubiti finale, jer se ne igra svaki dan, posebno na Olimpijskim igrama. Ali, bodrile smo jedna drugu, nije bilo razloga da budemo tužne ili neraspoložene, zbog svih ljudi oko nas, zbog naših porodica, zbog čitave Crne Gore koja je navijala za nas", nastavlja Jovanović.
Ona nije htjela da komentariše suđenje francuskog para, sestara Šarlot i Žili Bonaventura.
"Ostaviću to za neke druge ljude, koji se bave tim. Ali, već se ponavljaju neke stvari, da nam njih dvije sude kada su najbitnije utakmice. Ali, to neka je njima na čast. Mi smo ponosne na ono što smo uradile, mislim da je cijela Crna Gora ponosna na nas".
To što nijesu briljirale u grupnoj fazi i nije iznenađenje, uostalom nije ni Norveška. Obje selekcije, koje su pune igračica koje su igrale samu završnicu Lige šampiona, u grupi su završile na četvrtom mjestu.
"Nijesmo počele kako treba, ali mislim da danas to niko ne pamti, pamti se ono na kraju. Mi smo se jako dobro spremale i odradile vrhunske pripreme za London. Kada su došle same utakmice u grupi, trebalo je vremena da sve to dođe na svoje. Svaka on nas je trebalo da se pronađe u igri, jer svaka ima neki svoj igrački ritam. Mi smo u grupi igrale onoliko koliko nam je bilo potrebno da ostvarimo prvi cilj, plasman u četvrtfinale, a od Francuske smo ušli u ritam, u formu, i pobijedile Francusku, koja, sa druge strane, nije imala poraz u grupi".
Rusija je, po Marijinom mišljenju, bila presudna za hod ka medalji.
"Protiv Rusije smo bile na nivou, sa željom i htjenjem. Naravno, bilo je grešaka, mogle smo i tu puno više da pružimo, ali nam je ta utakmica vratila neko samopouzdanje, prije svega zbog odbrane, koja je nama veoma bitna. Mislim da smo tada postale svjesne da je to ono što treba da radimo, to je pokazalo put ka medalji".
A u polufinalu je rival bila Španija, dužnik iz Brazila...
"Španija nam je ostala u lošem sjećanju. Sjećam se kada smo nakon eliminacije sa SP sjedjeli na aerodromu i razmišljale da li ćemo uopšte izboriti šansu da igramo kvalifikacije za IO. Zato smo htjele Španiji da pokažemo da smo jače, da smo bolje i kvalitetnije, da smo to, čak, bile i prije godinu dana. Ali, ipak, one su tu utakmicu dobile, ali smo naučile na svojim greškama", zaključila je Jovanović.
London ispunjenje sna
Za Mariju Jovanović, kao i za sve sportiste, učešće na Olimpijskim igrama i boravak u olimpijskom selu je bio nezaboravan doživljaj.
"Sjećam se da sam još kao dijete s nestrpljenjem iščekivala početak Olimpijskih igara i užitak mi je bio da putem televizije gledam sve te vrhunske sportiste. Onda možete zamisliti kako mi je bilo kada sam bila dio svega toga, a još više zbog osvojene medalje. Imale smo priliku da dvije nedjelje živimo u istom mjestu sa najvećim sportistima svijeta, da se bukvalno zajedno hranimo. To je zaista jedno veliko iskustvo, velika čast, jednostavno san koji se ostvario. Mi smo, jednostavno, bile privilegovane", kaže Jovanović.
Galerija
Bonus video:
