DUPLA KRUNA

Milošević: Bilo je sjajno, naredne godine može još bolje

"U 2012. godini odigrali smo 40-ak utakmica i izgubili samo dvije, od Metalurga i Borca u Banjaluci, i to sa po golom razlike. Zaista moramo da budemo prezadovoljni", kaže Milošević
0 komentar(a)
Ažurirano: 29.05.2012. 19:04h

Nakon devet godina, Pero Milošević vratio se u Lovćen i sa cetinjskim klubom za nepunu godinu, postigao rezultate koje je malo ko očekivao na početku sezone. Dupla kruna u crnogorskoj rukometnoj ligi, osvojena uz samo jednu izgubljenu utakmicu, odličan plasman u prvoj sezoni Regionalne lige, u okviru koje su „padale“ i velike ekipe, poput hrvatskog Zagreba.

"Teško da je iko vjerovao da ćemo imati ovako dobar rezultat i dobru igru u okviru SEHA lige. Što se tiče domaćeg prvenstva, na samom početku, kada sam se dogovarao sa ljudima iz Lovćena, zacrtali smo da cilj bude osvajanje prvenstva i Kupa. U tom trenutku imali smo Sutjesku koja je napravila jednu izuzetnu ekipu, sa Đođićem, Rajkovićem, Majićem, predvođeni Kastratovićem, s druge strane i Mojkovac se pojačao, između ostalog sa Dapčevićem. Međutim, mi smo u Lovćenu počeli da radimo, malo po malo, napravili jedan dobar ambijent u timu. Razvijali svoju igru, taktiku i od početka vjerovali u to da možemo da postignemo mnogo", kaže Milošević.

Paralelno, Cetinjani su počeli sa utakmicama u regionalnoj ligi. Na samom početku startovali su porazom, od Slovaka pred svojom publikom. Međutim, pokazalo se da dalji rezultati u SEHA ligi, neći biti ni nalik na prvu utakmicu.

"Iako smo poraženi od Tatrana, moram da kažem da smo utakmicu izgubili u posljednjih 10 minuta. Međutim, ono čega sam bio svjestan, jeste da je igra koju su pokazali moji momci, obećavala da ćemo regionalnu ligu odigrati na zavidnom nivou. Tako je i bilo – krenuli smo sa pobjedama - Borac iz Banjaluke, Crvena zvezda, Izviđač... Samopouzdanje je raslo, a to je doprinjelo da smo u domaćoj ligi bili bez premca. Rješavali smo utakmice sa ogromnom razlikom", ističe Milošević.

Strateg Cetinjana objašnjava da je vjerovao u svoje momke, te da je na početku sezone tražio da se pojačaju sa tri igrača, ali da jednostavno u klubu nije bilo sredstava za to.

"Preostalo nam je samo da zasučemo rukave. Što u stručnom štabu, što u klubu. Igrači su, ipak, najviše radili. Sa golmanima je radio Goran Vujović, a sa ekipom Zoran Abramović i ja. Radili smo tiho i vrijedno, i jednstavno su rezultati dolazili sami po sebi. Podatak da smo Slovake umalo dobili pred njihovom publikom, slično i protiv Vardara, Metalurga, gdje se utakmica riješila u posljednja dva minuta. Međutim, to je bio nagovještaj naše dobre igre. Konkretno u 2012. godini odigrali smo 40-ak utakmica i izgubili samo dvije, od Metalurga i Borca u Banjaluci, i to sa po jednim golom razlike. Zaista moramo da budemo prezadovoljni", kaže trener Lovćena.

U mini ligu u okviru domaćeg prvenstva, Lovćen je ušao sa devet bodova viška u odnosu na drugoplasiranu ekipu Mojkovac, sa samo jednom neriješenom utakmicom, i sa plus 205 golova razlike u odnosu na ostale ekipe. Cetinjani su i mini ligu odigrali superiorno i izgubili jedinu utakmicu u okviru prvenstva, protiv Mojkovca sa golom razlike.

"Iako ta utakmica nije imala nikakav rezultatski značaj, možda je negdje i dobro što smo izgubili. Momci su bili preumorni, nizali su pobjede, a očekivale su nas i utakmice u Kupu. U prvoj utakmici savaladali smo Sutjesku ubjedljivo sa 16 golova razlike, u finalu Mojkovac sa četiri. Iako smo se protiv Mojkovca dosta namučili, moram da kažem da je Kup uvijek specifično takmičenje i vrlo nezgodno. Evo, recimo, samo uzmite kao primjer Kup u fudbalu, gdje je Čelik kao drugoligaš savladao ekipu Rudara, koja je pretendovala na titulu, a ne kada govorimo o Mojkovcu, koji je prošle godine bio prvak!"

U Lovćenu su posebno ponosni na činjenicu, da su na 5. mjestu završili SEHA ligu, takmičenje u koje je tim sa Cetinja ušao sa „smiješnim budžetom“ i takmičio se protiv ekipa koje imaju milionske budžete.

"Ponavljam, niko od nas nije očekivao takav uspjeh u regionalnoj ligi. Mi smo praktično na samom početku računali da ubilježimo najviše tri pobjede, protiv Sutjeske, i recimo Zvezde i Izviđača. Jednostavno nam je bio cilj da momci odigraju što više kavalitenih utakmica i na taj način se pripreme da osvoje domaće prvenstvo i Kup. Finansijska utakmica je značajna, jer nije lako motivisati igrače ako nema para. Predsjednik kluba Lagator je nakon osvojenog Kupa igračima u svlačionici rekao da su pravi momci, da nijesu štrajkovali, da su ćutali i igrali, iako su postojala i još postoje dugovanja prema njima. Zato momci zaslužuju sve čestitke", napominje Milošević.

Kakvi su planovi kluba i njegovi lično za narednu sezonu, Milošević još uvijek ne može da precizira.

"I kada sam došao, rekao sam da bi bilo dobro da radim sa ekipom najmanje dvije–tri godine. Jer, za jednu godinu ne možete mnogo da uradite. Ovdje ima dosta mladih momaka, od kojih se mogu napraviti igrači, koji bi bili ne samo oslonac tima u narednom periodu, već i reprezentacije. Sebe zato vidim tu, da još bolje i više radimo. Teško je ponoviti ovakav uspjeh u SEHA ligi, ali zašto da ne, možda i više. Jednostavno sam zadovoljan kompletnom ekipom. Dali su mnogo, neki mogu još više, ali generalno sam zadovoljan sa svima. Dovoljan dokaz je da je selektor reprezentacije pozvao čak šest igrača Lovćena. Mislim da bi trebalo zadržati postojeću ekipu, uz još nekoliko pojačanja, uz jednog stabilnog sponzora, kako bi igrači primali redovno platu. Uz malo para Lovćen može da napravi mnogo bolju ekipu, nego druge ekipe sa dvostruko ili trostruko više novca", ističe Milošević.

Odbrana za desetku

Ako je nešto doprinjelo dobrom rezultatu Lovćena, onda je to odlično odigrana odbrana 3-2-1.

"To je moja stara praksa. Lovćen je igrao takvu odbranu kada smo pobjeđivali prvake Evrope, Kil i Portland San Antonio. Ja njegujem tu staru školu odbrane 3-2-1. To je fantastična odbrana koju radimo, ali za nju, istina, morate da imate specifične igrače. U Lovćenu se dugo nije igrala ta odbrana, imao sam igrače koji su vrlo malo igrali odbranu poput Andirje Pejovića i Nemanje Grbovića, ili Ivan Perišić koji je uopšte nije igrao.

U Lovćenu su oni bili ti koji su funkcionisali u odbrani, Perišić kao half, naprijed odlični Igor Marković i na centralnom halfu Gorana Lasicu, brzih nogu, nevjerovatno hrabar, koji stiže sve. Jednostavno su igrači razumjeli moju teoriju odbrane. Prava je šteta što neki igrači ne igraju odbranu. Ponavljam, sistem odbrane je jako značajan. Svi su nas pohvalili da imamo najbolju odbranu u SEHA ligi. Moram da istaknem i da smo na golu imali možda najmlađu trojku - Simić, Abramović, Borilović, ali momci su posao odradili kako treba", kaže Milošević.

Švedska je favorit, ali...

Milošević je, inače, bio i prvi trener koji je neku crnogorsku selekciju odveo na neko međunarodno takmičenje, i to bez izgubljene utakmice. –

To je istorija i uvijek sam govorio da sam ponosan na taj period. Moram da kažem da je u posljednje vrijeme mnogo lošeg napravljeno muškom crnogorskom rukometu. Gubile su se šanse, a to nije smjelo da se dešava. Uvijek sam tvrdio i sad tvrdim, da je muška rukometna reprezentacija imala kvaliteta da uvijek igra na velikim takmičenjima. Ali, mi smo gubili šanse, pa je bio loš odziv igrača, loš odnos prema reprezentaciji, prema momcima.

Sve je to uticalo da je naša reprezentacija imala loš period. Sad se nazire jedan drugi period, uvidio sam pozitivnu atmosferu u reprezentaciji i to mi je drago. I nadam se da naš nacionalni tim može mnogo bolje. Što se tiče Švedske, u baražu za plasman na Svjetsko prvenstvo, iako je ona apsolutni favorit, ipak, zašto da se ne nadamo. Treba vjerovati, pokušati da se iznenade, druga utakmica se igra kući, i sve je moguće, ako vjerujete", ističe Pero Milošević.

Galerija

Preporučujemo za Vas