Učio je od Nikole Petrovića, koji je kao trener Budućnosti prigrabio Kup IHF 1987. i Kup pobjednika kupova 2006. godine, potom i od Tonea Tiselja i Đule Žige, prvaka Evrope sa Krimom, odnosno Dunaferom.
Od svakog je „pokupio“ nešto i od nedjelje veče je makar u rangu sa njima - Dragan Adžić je osvojio Ligu šampiona, svoj drugi evropski pehar (uz KPK iz 2010), ima i tri titule u Regionalnoj ligi, na putu je treća dupla kruna u Crnoj Gori, a ima i bronzu sa Svjetskog prvenstva za juniorke.
U uzbudljivim okršajima sa Đerom, Budućnost je ispunila san koji je trajao tri decenije, a kao da je sudbina htjela da to uradi baš trener iz Crne Gore...
"Vratilo se sve što smo uložili, a apsolutno smo vjerovali od početka sezone u ovo. Nismo se hvalili, jer i drugi igraju rukomet, puno ulažu i vrijede, ali se pokazalo da kvalitetan timski rad u dužem periodu, vjera, kohezija i harmonija u ekipi donose veliki rezultat. I to protiv izuzetnog tima Đera, čijom sam igrom u revanšu bio impresioniran", kaže Adžić.
Mađarice su pri rezultatu 25:24 imale tri napada za izjednačenje, ali trener Budućnosti ističe da je i tada bio ubijeđen u osvajanje pehara.
"Vjerovao sam od prve do posljednje sekunde. Ni u jednom trenutku nisam sumnjao u osvajanje Lige šampiona. Taj utisak je proizvod energije koju su djevojke pokazivale na terenu, ona mi je davala vjeru da ćemo pozitivno završiti utakmicu".
Nakon prve utakmice, u kojoj je Katarina Bulatović imala očajan procenat šuta, Adžić je poručio da je uvjeren da će ona biti prava u revanšu. I bio je u pravu - desni bek je preksinoć igrao kao u transu, sa devet golova je torpedovao Katrine Lunde-Haraldsen i Katalin Palinger.
"Kaća je karakterna i vrhunska igračica. Znali smo da će njena forma doći u pravom momentu, zbog toga se nismo puno bavili promašajima u Vespremu. Bila je iza ostatka ekipe, jer je pauzirala nekoliko dana zbog prehlade, ali je pokazala da je vrhunska".
Vremena za preveliko slavlje nema. Osim Klare Voltering, Dragane Cvijić, Dijane Jovetić, Elene Gjorgijevske i Adrijane Cakalije, sve ostale igračice Budućnosti odmaraće samo do četvrtka, kada počinju pripreme za kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre.
Crna Gora će u Lionu, od 25. do 27. maja, juriti jedno od prva dva mjesta, koja vode u London. Pitanje je, međutim, koliko će ekipa moći da se oporavi i opet zaigra na najvišem nivou.
"Fokus i želja će postojati, ali sa fiziološke strane gledišta biće izuzetno teško, jer je pražnjenje i tempiranje forme za Ligu šampiona bilo veliko. Nakon svega 10 dana igrati nešto slično je jako teško. Ali, Olimpijske igre su san svih nas, kao što je bila Liga šampiona, i vjerujem da će djevojke izvući i posljednje atome snage".
Prvi rival je Japan, ekipa koja je na Svjetskom prvenstvu umalo šokirala Dansku, a potom slijede okršaji sa glavnim konkurentima, Rumunijom i Francuskom.
"Po meni, odlazak na OI bio bi podvig, iako će mnogi ponovo da nas dižu u nebo. Reprezentacije Francuske i Rumunije mogu već mjesec da razmišljaju o predolimpijskom turniru, to su državni projekti zemalja koje su jače i veće od nas, sa više velikih rezultata. Oni su favoriti, ali mi ćemo uraditi sve da ispunimo i taj cilj".
Pitanje je, međutim, u kojem će sastavu „crvene“ krenuti ka Francuskoj, jer je Majda Mehmedović pod velikim znakom pitanja, baš kao i Marija Jovanović.
"Konačni pregledi su sjutra, oni će nam dati jasnu sliku o Majdinom oporavku. Bolje se osjeća, vjerujem da će biti spremna, jer nam je jako bitna. Za Maru Jovanović nismo sigurni, jer njena pauza dugo traje. Oporavak ide dobro, ne mora na operaciju i ubijeđen sam da će biti sa nama, ako bog da, na Olimpijskim igrama", zaključio je Adžić.
Rotacija je bila najbitnija
Radmila Miljanić je u finalu još jednom dokazala klasu. Djevojka koja je nakon odlaska Jovanke Radičević u Đer postala prvo desno krilo, potvrdila je da je pravo rješenje, o čemu dovoljno govori i sedam golova u revanšu finala.
"Radmila je to već radila u ovoj Ligi šampiona. Stasala je u vrhunsko krilo, koje ima karakter, a na toj poziciji je i Dijana Jovetić bila dobra".
"Upravo je mogućnost da na svim pozicijama imamo kvalitetnu zamjenu, posebno u odbrani, gdje smo najviše rotirali od svih u Evropi, bila vrlo bitna u pohodu na Ligu šampiona".
"Ne može jedna igračica na svakoj utakmici da bude raspoložena, hiljadu je razloga koji utiču na to, ali kada imate ekipu u kojoj uvijek neko bude na visini zadatka, rezultat dođe. Za razliku od nas, Đer to nije imao", ističe Adžić.
Oslonac na 90. godište
Bojana Popović i Maja Savić se opraštaju, a ugovori ističu Ani Radović, Ani Đokić, Sonji Barjaktarović, Dijani Jovetić, Adrijani Cakalije i Katarini Bulatović, koja je najavila da će ostati još jednu godinu.
Za sada je poznato da dolazi samo Klodin Mendi...
"Još ništa nismo definisali oko sljedeće sezone. Znaće se brzo na koga možemo da računamo i kakva će Budućnost biti sljedeće godine. Vjerujem da će biti stabilna i kvalitetna da možemo da nastavimo na ovom nivou".
"Imamo jako puno mladih igračica, dominira to 90. godište, i vjerujem da uz pomoć nekoliko kvalitetnih, starijih rukometašica imamo potencijal da dugoročno ostanemo u vrhu. Da li će tako biti, ostaje da se vidi", kaže Adžić.
Od EHF-a oko 90 hiljada
Da su pobijedile i u Vespremu, rukometašice Budućnosti stekle bi pravo na maksimalnu nagradu od Evropske rukometne federacije, u bruto iznosu od 160 hiljada eura.
Naime, po pravilniku za nagrade se računaju samo utakmice glavne runde, polufinala i finala, a „plave“ su ostvarile devet trijumfa i taj jedan poraz.
U klubu računaju da će im, nakon odbijanja 20 odsto poreza i troškova za službena lica (delegati i sudije), pripasti oko 90 hiljada eura.
To je tri puta više nego što je Budućnost dobila prošle godine, kada je stigla do polufinala i imala skor od po četiri pobjede i poraza.
Statistika Đera - 7:0
I dan nakon finala, poraz Đera u Podgorici je glavna sportska tema u mađarskim medijima.
„Nemzeti sport“ na svom portalu kao glavnu vijest drži reakcije iz Budućnosti i navodi naslove iz crnogorskih medija, kao i izjave Ane Đokić, Dragana Adžića, Bojane Popović, Maje Savić...
To što je Ferencvaroš osvojio Kup pobjednika kupova pobjedom nad Viborgom u Danskoj (31:30, istovjetnim rezultatom kao i u Budimpešti), manje je bitno za mađarske kolege.
I za novinare „Nepsabadšaga“ najvažniji je poraz u „Morači“, a naslov sve govori: „Statistika Đera - 7:0“.
Naravno, aludira se na činjenicu da su „zelene“ izgubile i sedmo evropsko finale. Mađarice su četiri puta stale na posljednjoj prepreci u EHF kupu, dva puta u Ligi šampiona, a jednom u Kupu pobjednika kupova, i to baš protiv Budućnosti. A sve se to dogodilo od 1999. do ove godine.
Bonus video:
