U dva meča finala nije igrala kako zna, možda je malo i pregorjela u velikoj želji, jer je u trenucima kada se lomio rezultat propustila dva zicera. Zbog toga je na kraju drame vjerovatno bila najsrećnija osoba na svijetu.
Riječ je o Dragani Cvijić, djevojci koja je za samo sezonu pobrala simpatije svih u glavnom gradu Crne Gore, što zbog sjajnih igara, što zbog borbenosti, hrabrosti, temperamenta...
"Ovo je fenomenalno, nešto nevjerovatno. Nisam mogla ni da spavam, sklopila sam oči samo sat, sat i po. Ne mogu da vjerujem da smo šampionke i zbog toga ne želim da spavam, već da uživam u svemu ovome", u svom stilu je rekla 22-godišnja reprezentativka Srbije.
Jeste li mislile da će u revanšu, ipak, biti lakše nego što je bilo?
"Očekivale smo težak meč, jer smo znale da je Đer veoma dobra ekipa. Osjetile smo ih u Vespremu, odigrale dobro, ali smo žarko željele da ih kući pobijedimo. Spremale smo se za tešku utakmicu, na kraju smo uspjele da osvojimo trofej".
Da li te je trema sputala kod ona dva zicera u finišu utakmice?
"Nije trema, već nisam šutnula onako kako znam. Srećom, tu su bile moje drugarice da sve to isprave, a i odbrana je bila dobra".
Kako si se osjetila kada ti je Bojana Popović omogućila da prva podigneš pobjednički pehar?
"Fenomenalno. Jednom prilikom sam bila kod Bojane kući, gdje ona ima pehar Lige šampiona koji je dobila na poklon od Anje Andersen. Išla sam kod nje svakog dana, samo da vidim taj pehar i obećala mi je da ću, ako osvojimo Ligu šampiona, podići trofej".
"Tog trenutka mi je samo to bilo u glavi, najzahvalnija sam joj na čitavom svijetu. Oduševljena sam, to je neopisiv osjećaj. Presrećna sam što sam igrala sa takvom igračicom i što mi je baš ona priredila tu priliku da podignem pehar", napomenula je bivša rukometašica Krima i Crvene zvezde.
Bonus video:
