Kako je propao još jedan državni projekat

Svi protivnici su posebno apostrofirali bekovsku liniju i sjajna krila Crne Gore, a upravo su igračice na tim pozicijama najviše podbacile
283 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 13.12.2011. 08:28h

Prvi vagoni voza za London su prošli, posljednji još mogu da se uhvate. Ali, samo uz vjetar u leđa, uz pomoć drugih...

Rukometašice Crne Gore same su propustile prvu priliku da se domognu kvalifikacija za Olimpijske igre, Hrvatice su im jučerašnjem pobjedom nad Rumunijom uskratile i drugu, ali nada još postoji.

I to velika - ukoliko Brazil ne osvoji titulu prvaka svijeta, „crvene” će na mala vrata ući na jedan od tri kvalifikaciona turnira za odlazak na OI. Ako se „karioke” i popnu na tron pred svojim navijačima, nada će još tinjati do 21. januara, kada se u Kazablanci igra finale Afričkog prvenstva.

Tada bi Angola morala da odbrani pehar, ili će londonski snovi Crne Gore biti potpuno ugašeni...

Da je bilo sreće, pameti i znanja, ta čudna računica i formula Svjetske rukometne federacije uopšte ne bi zanimala Dragana Adžića i njegove izabranice.

Djevojke su i same pred odlazak u Brazil pričale o medalji, ali nisu smjele da javno iznesu taj stav

Bez obzira na to što su svi iz crnogorskog tabora pričali da je „za ovako malu zemlju veliki uspjeh što uopšte i učestvuje na Svjetskom prvenstvu”, jasno je da je eliminacija u osmini finala debakl.

Uostalom, djevojke su i same pred odlazak u Brazil pričale o medalji, ali nisu smjele da javno iznesu taj stav.

Gdje su bili bekovi i krila?

Crna Gora je, koliko god to smetalo rukovodstvu reprezentacije, u Brazil otišla kao treći ili četvrti favorit prvenstva, što po kladionicama, što po očekivanjima iz drugih tabora. Svi protivnici su posebno apostrofirali bekovsku liniju i sjajna krila, a upravo su igračice na tim pozicijama najviše podbacile.

Bojana Popović ove godine nije ni blijeda sjenka igračice koja je harala Evropom i pet puta osvojila Ligu šampiona. U Brazilu nije bila ni loša kopija djevojke koje je blistala na šampionatu Starog kontinenta u Danskoj i Norveškoj.

Bila je predvidiva, nesigurna u šutu, nedostajalo joj je lucidnosti. Ukratko, nije bilo ničeg od onoga što joj je prije nekoliko godina donijelo oreol najbolje rukometašice svijeta, iako nikada zvanično nije dobila to priznanje.

I Katarina Bulatović, za koju više od pola Evrope priča da je najbolji desni bek svijeta, bila je jako daleko od prave forme. Njen najveći kvalitet je fenomenalan šut, ali on gotovo uopšte nije došao do izražaja. Nedostajalo je pravih akcija, oslobađanja prostora za njene projektile...

Na poziciji srednjeg beka, Adžić je isprobao najviše igračica. Većinu utakmica je počinjala Milena Knežević, ali sem u meču sa Španijom nije pokazala gotovo ništa.

Stajala je daleko od gola, malo se kretala, što je u modernom rukometu neprihvatljivo. Marija Jovanović i Anđela Bulatović su pokazale znatno više, ali to nije njihova prirodna pozicija, a jeste Ane Radović.

Svojevremeno jedna od najtalentovanijih igračica svijeta je, ne računajući meč sa Kinom, dobijala šansu tek kada ništa drugo ne „upali”. Vjerovatno je za to i sama kriva, jer je imala mnogo gafova, ali to je trebalo znatno ranije rješavati.

Jovanka Radičević je u posljednje dvije utakmice Lige šampiona za Đer postigla 19 golova, šest više nego na pet utakmica u Brazilu (kada se izuzme meč sa slabom Kinom, kada je bila precizna devet puta).

Bivše desno krilo Budućnosti, jednostavno, nije moglo da dobije loptu, jer je takva bila postavka igre. Žrtva toga bila je i Maja Savić...

Zašto djeluju neuigrano?

Problem odsječenosti krila najbolje pokazuje da igra Crne Gore u Brazilu nije bila dobra. Daleko od toga. Izostajalo je i ukrštanje bekova, napad je bio previše statičan, igralo se kao 80-ih godina prošlog vijeka.

Bilo je vrlo malo kontri, a o brzom centru se nije ni razmišljalo. Zašto je to tako, teško je znati. Potrebno je vrijeme da se te brze akcije uigraju, ali ako je iko imao kada da radi na tome, onda je to reprezentacija Crne Gore.

Problem odsječenosti krila najbolje pokazuje da igra Crne Gore u Brazilu nije bila dobra

Naime, 12 igračica koje su nastupile u Brazilu nose dres Budućnosti, a tri su otišle ovog ljeta (Jovanović, Radičević i Sara Vukčević, koja nije igrala ni sekundu). U sastavu su bile i Jasna Tošković, koja je dijete Budućnosti, te Mirjana Milenković, bivša golmanka podgoričkog kluba.

I umjesto da lete po terenu, da u svakom trenutku znaju gdje im se nalaze saigračice, reprezentativke Crne Gore su griješile u dodavanjima kao da nikada nisu igrale zajedno. Nesporazumi su bili toliko česti da bi neko mogao da zaključi da je u pitanju ekipa koja je skupljena sa svih strana svijeta...

Ne dobija samo odbrana utakmice

Otkada je postavljen na mjesto trenera Budućnosti, a kasnije i selektora, Dragan Adžić se trudio da dovede odbranu do perfekcije. Čak je i Maja Savić rekla da nikada nije igrala u ekipi koja se toliko bavi odbranom...

Činjenica je da je Crna Gora igrala više nego solidno pred svojim golom, ali se u Brazilu vidjelo da se utakmice ne dobijaju samo tim elementom. Da se malo više radilo na napadu, možda bi Crna Gora sjutra igrala četvrtfinale Svjetskog prvenstva.

Očito se mislilo da sa tim neće biti problema, ali je igru „crvenih” pročitao svako. Od slabašnog Islanda, koji je već u prvom kolu razotkrio sve njihove mane.

Adžić kaže da je najodgovorniji za slab rezultat. Ali, odgovornost se ne preuzima riječima, nego djelima.

Bošković krivac za atmosferu

Veliki krivicu za brazilsku bruku snosi i Predrag Bošković. Predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore i Budućnosti je, doduše, sa svojim saradnicima uradio mnogo da nagovori Bojanu Popović, Katarinu Bulatović, Anu Đokić, Mirjanu Milenković i Gabrijelu Kindl (u međuvremenu završila karijeru) da zaigraju za Crnu Goru.

Napravio je, međutim, mnogo grešaka u koracima. Previše je uz ekipu, miješa se u sve odluke, druži se sa igračicama i njihovim porodicama. U Savez i klub je doveo rođake, prijatelje, sklonio neistomišljenike...

Familijarni odnos je morao da stvori probleme i zavist kod igračica

Taj familijarni odnos je morao da stvori probleme i zavist kod igračica. Svakome je jasno da atmosfera u ekipi nije dobra, to je vidljivo čak i preko TV ekrana. Javna je tajna da se dvije najveće zvijezde, Popović i Bulatović, ne slažu, pogotovo nakon drame pred polufinale Lige šampiona sa Larvikom.

Katarina Bulatović je tada suspendovana, jer je bila ljuta upravo na Boškovića koji je nije zaštitio od „bočnih vjetrova”. I pored njene želje da se vrati i odigra makar revanš u Podgorici i pritisaka sa strane, Adžić je rekao da ne računa na nju za mečeve sa Larvikom.

Čak je i prihvatio da ode u slučaju da ekipa ne uđe u finale, ali ga je njegov vjenčani kum, Bošković, tada sačuvao.

Bulatovićeva je vraćena u tim dan nakon drugog meča sa Larvikom i tako su zakopane ratne sjekire. Bar za javnost...

Uništavanje domaćih igračica

Kako bi se ekipa što bolje pripremila za Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre, uprava Budućnosti je ljetos vratila Maju Savić, a godinu ranije platila pravo bogatstvo za Bojanu Popović.

To su, nesumnjivo, bili pravi potezi, ali su napravljena i dva neoprostiva kiksa. Pred dva najvažnija takmičenja dozvoljeno je da Jovanka Radičević ode u Đer, a Marija Jovanović u Olkim. Na stranu to što su pojačani rivali u Ligi šampiona, ti transferi nisu smjeli da se dozvole zbog reprezentacije.

Priča se da je Radičevićeva otišla zbog razlike od 10 hiljada eura u visini ugovora, a jasno je kao dan da je Budućnost mogla to da pokrije, samo da se htjelo. Bar taj klub ne kuburi s novcem (godinama ga ne opravdavaju), djevojke imaju sve moguće privilegije.

Priča se da je Radičevićeva otišla zbog razlike od 10 hiljada eura u visini ugovora

To je, ipak, samo pokazatelj da se najmanje vjeruje djevojkama koje su ponikle u Crnoj Gori. Zašto je, uostalom, kao alternativa Katarini Bulatović dovedena skromna Dijana Števin, a nije vraćena Jasna Tošković?

Zašto je Sonja Barjaktarović, od jednog od najvećih talenata i djevojke koja je bila najbolja igračica u prvim akcijama reprezentacije Crne Gore, stigla do toga da je drugi ili treći golman Budućnosti?

Mnogo je pitanja, a odgovora nema.

Baš kao ni kada su propadali ostali državni projekti - Košarkaški klub Budućnost, VK Primorac, RK Lovćen, vaterpolo reprezentacija, VK Jadran... Samo muk.

Možda klupko počne da se odmotava kada reprezentacija stigne iz Brazila. Zemlje koju je napustila sinoć, sedam dana prije nego što je iko planirao.

Galerija

Bonus video: