ISTORIJA

Mnogo rada je utkano u titulu

Za mene kao trenera ova titula predstavlja veliko zadovoljstvo, posebno zbog toga što smo prošle godine bili drugoligaši - rekao je Zeljković
82 pregleda 0 komentar(a)
Mojkovac, Foto: Boris Pejović
Mojkovac, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 26.02.2019. 15:54h

Od drugoligaša do titule prvaka države, i to za samo dvije godine. Mojkovac je za rekordno kratko vrijeme ostvario rezultat koji su sanjale generacije mojkovačkih rukometaša. Izabranici Branislava Zeljkovića su sasvim zasluženo stigli do prve šampionske krune u istoriji kluba, i tako se pridružili stonoteniserima, koji su već bili državni prvaci...

- Za mene kao trenera ova titula predstavlja veliko zadovoljstvo, posebno zbog toga što smo prošle godine bili drugoligaši. Godina u drugoj ligi nam je mnogo pomogla. Imali smo mirnu sezonu, bez opterećenja, imao sam prostor da radim, nisam morao čak ni treninge da doziram. Jednostavno, mogli smo da radimo punom parom, a ta godina nam je poslužila i za selektiranje ekipe. Mnogo rada je utkano u ovaj uspjeh - kaže Zeljković

Zeljković je prije dvije godine stigao u Mojkovac i odmah zasukao rukave...

- Moja trenerska sudbina je vezana za manje sredine, koje formiraju sistem. Tako sam i došao u Mojkovac. Malo sam se dvoumio prije nego sam prihvatio poziv. Međutim, znajući atmosferu u Mojkovcu, znajući da je to rukometni grad, prelomio sam. Prvi zadatak koji je pred mene postavljen je, naravno, bio povratak u Prvu ligu, što smo uradili bez ijednog poraza. Što se Prve lige tiče, moram da odam priznanje Vlatku Rakočeviću, predsjedniku kluba, koji pred mene i igrače nije postavio neki poseban i veliki zadatak. Dogovoreno je da se potrudimo da se plasiramo među prve četiri ekipe i obezbijedimo izlazak u Evropu. Međutim, kako je prvenstvo odmicalo, vidjeli smo da vrijedimo mnogo više. Ne treba zaboraviti da smo u prvom dijelu prvenstva u gostima pobijedili Rudar i Sutjesku, Sutjesku koja je iskusna i kvalitetna ekipa, koja dugo godina igra zajedno i koja nam je u posljednjem meču Mini lige zadala puno muka. Već poslije tih mečeva smo vidjeli da možemo i više - nastavlja Zeljković.

Mojkovac je Mini ligu za prvaka dočekao sa sedam bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Lovćen. Na kraju je, međutim, titula osvojena sa bodom više u odnosu na Cetinjane, koji su u Mini ligi osvojili svih 12 bodova.

- Mi smo ligaški dio prvenstva odigrali izuzetno kvalitetno. Ako gledamo rezultatski, u Mini ligi osim našeg poraza od Lovćena u Mojkovcu, sve ostalo su normalni rezultati. Poraženi smo u Nikšiću od Sutjeske, sa golom razlike, koji je postignut deset sekundi prije kraja, što znači da smo tamo bili ravnopravan protivnik. U oba meča smo savladali Rudar. Moramo biti realni, a nije realno dva puta savladati Lovćen na Cetinju, a mi smo jednom to uradili u ligaškom dijelu. Jedino što, možda, mogu malo da zamjerim mojim igračima je to što su rano počeli da slave titulu. Upozoravao sam na to, a brzo nam je došla utakmica sa Lovćenom u Mojkovcu. Tu utakmicu smo, moram da priznam, odigrali nešto slabije, dok je Lovćen u meč ušao izuzetno spreman i motivisan i na kraju je zasluženo slavio.

Zeljković ističe da velike zasluge za titulu imaju iskusniji igrači, prije svega Bogavac, Adžić, Jaćimović, Popović i golman Cvetković.

- Tu je, međutim, i plejada mlađih igrača. Ne treba zaboraviti veliki doprinos naših krila Žurića i Savića, zatim Trifunovića, koji je Mini ligu odigrao mnogo bolje nego ligaški dio, te Zonjića, Drakulovića, Kruščića, i Radojevića posebno, zbog njegovog kvaliteta igre u odbrani. Bio je to pravi sklop mladosti i iskustva, a moram da priznam da smo mi, pored mnogo uloženog rada i truda, imali i malo sportske sreće.

Trener koji je, između ostalog, 1988. godine sa Crvenkom osvojio Kup SFRJ Jugoslavije, savladavši u finalu slavnu Metaloplastiku, a 1991. godine Čelendž kup sa Jugovićem, ima samo riječi hvale za mojkovačku publiku.

- Iako smo u 45. minutu protiv Sutjeske, u posljednjem meču, gubili dva razlike, nijesmo sa tribina čuli nijedan zvižduk. Publika je bila uz nas, puno nam je pomogla da se vratimo u meč. Zato svi mi u klubu veliku zahvalnost dugujemo mojkovačkoj publici ne samo za taj meč, već za podršku tokom čitave sezone – ističe Zeljković.

Mojkovac ima šansu da se domogne duple krune, jer će u polufinalu Kupa Crne Gore, na fajnl-foru na Cetinju, igrati protiv Rudara. Realno, Mojkovčani bi trebalo da igraju u finalu protiv boljeg iz drugog polufinala, u kojem se sastaju Lovćen i Sutjeska.

- Moram da priznam da moji igrači još uvijek slave. U tom dijelu hoću da ih razumijem. Međutim, vrijeme je da prekinemo sa slavljem i okrenemo se narednim obavezama. Mislim da ćemo do polufinala sa Rudarom biti spremni. Titulu nećemo, naravno, zaboraviti, ona će se pamtiti godinama, ali ću uraditi sve da u meč sa Rudarom uđemo maksimalno – zaključio je Zeljković, koji će o planovima za iduću sezonu, kako kaže, sa upravom razgovarati po završetku sezone.

Nemamo kvalitet za Ligu šampiona, ali bilo bi dobro da igramo Evropu

Prvi čovjek Mojkovca Vlatko Rakočević je najavio da klub nema mogućnosti da se takmiči u kvalifikacijama za Ligu šampiona (osim adekvatnog igračkog kadra potrebno je uplatiti depozit od 25 hiljada eura).

- Rakočević je tvorac svega o čemu pričamo. Čovjek koji ima viziju, čovjek koji je sa svojim saradnicima stvorio čvrst sistem, čvrst lanac. Njegovo razmišljanje ima osnova. Ja sam trener i ne ulazim u finansijsku situaciju u klubu, niti u organizaciju. Da budem iskren, Mojkovac trenutno nema igrački kvalitet za Ligu šampiona. Mi jesmo postavili za cilj igranje u Evropi, i bilo bi dobro da ljubitelji rukometa u Mojkovcu i širom Crne Gore vide Mojkovac u evropskom takmičenju. Predsjednik zna šta klub u ovom momentu može i za šta će se opredijeliti. Kada se završi prvenstvo, o svemu ćemo razgovarati – kaže Zeljković.

Stabilan sistem rada sa mlađim kategorijama

- Mojkovac je prije pet godina počeo sa organizovanjem rada, ali prava osnova je postavljena prije dvije godine. Ja sam imao zaduženja i u tom dijelu posla, uostalom ja i volim to da radim, i dobar dio vremena sam proveo radeći sa mlađim kategorijama. Taj sistem je sada stabilan. Omladinski pogon vodi Nenad Kraljevski, koji je, takođe, profesionalac u klubu i izuzetno korektno radi taj dio posla. Tu su i ostali vrijedni saradnici, Brano i Vuko Braunović, i direktor kluba Veselin Savić, koji je koordinator rada svih selekcija u klubu. Imamo 236 članova u klubu, u raznim kategorijama, računajući i ženski tim, ali tu ne ulaze dječaci i djevojčice rođeni 2000. i 2001. godine, koji su ovog proljeća krenuli da rade. Mojkovac je grad u kojem je rukomet prvi sport, napravili smo sistem, ostvarili rezultate, i to privlači djecu. Imamo i povoljnost što nam je dvorana na raspolaganju čitav dan, i svaka naša selekcija ima termin u dvorani. To je velika stvar, jer je u mnogim sredinama problem doći do termina za rad – kaže Zeljković.