USPJEH SA VARDAROM

Uz malo sreće možemo do finala

"Ako bih mogao da biram, onda bih volio da se Gumerzbah i Portland sretnu u polufinalu, ili da makar izbjegnemo Njemce, kao i da igramo revanš kući", kaže Pero Milošević, trener Vardara
57 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 03.04.2011. 22:24h

Proslavljeni crnogorski rukometni stručnjak Pero Milošević odveo je skopski Vardar u polufinale Kupa kupova. Nakon pobjede u Skoplju od 28:22 protiv Rešica, makedonski vicešampion, u čijim redovima igraju crnogorski internacionalci Žarko Pejović i Nemanja Grbović, u subotu je poražen u Rumuniji 23:18 (11:5), pa je u ukupnom zbiru bio bolji za gol i plasirao se u polufinale ovog takmičenja, treći put u klupskoj istoriji, nakon 1999. i 2005. godine.

"Moramo da budemo zadovoljni plasmanom u polufinale. Prije Rešica, u osmini finala smo bili ubjedljivi protiv danskog Kopenhagena, kod kuće ga savladali 13 razlike, a u gostima četiri. U prvom meču protiv Rešica u 51. minutu imali smo vođstvo od devet razlike i dvije šanse sa igračem više, ali smo promašili nekoliko zicera. Da smo to pogodili, bilo bi na kraju 10-12 golova razlike, pa bismo na revanš išli mirnije, znajući kako Rešice igraju kod kuće. Ovako, morali smo da zapnemo, u 15. minutu je bilo samo 1:1, pa možete zamisliti koliko je čvrsta utakmica bila. U tom periodu smo promašili penal i dva zicera, propustili priliku da steknemo prednost, što bi uz onih šest golova iz prvog meča bilo teško za nadoknaditi", kaže na početku razgovora za “Vijesti“ Pero Milošević.

Milošević ističe da je nakon toga došlo do pada u igri njegove ekipe, posebno u napadu.

"Uz malo domaćinskog suđenja, Rešice su uspjele do odmora da dođu do šest golova prednosti. U nastavku je bilo osam, pa nam je voda bila ušla u uši. Ipak, najbolje smo odigrali u posljednjih 15 minuta, Grbović je u tom periodu dao veoma važne golove, a i Pejović je veoma dobro odigrao. Spustili smo odbranu 5-1, zatvorili Pirvanua, najboljeg rumunskog pivota, i smanjili na 21:18, nekoliko minuta prije kraja, kada je i sve odlučeno. Oni su uspjeli do kraja samo da ublaže poraz. Bilo je teško, ali je zato i slađe", nastavlja Milošević.

Vardar se u polufinalu našao u društvu njemačkog Gumerzbaha (u kojem igra Goran Stojanović), španskog Amaja sporta, nekadašnjeg Portland San Antonija (čiji je član Vasko Ševaljević) i francuskog Tremblea. Na pitanje koga bi volio za rivala u polufinalu (žrijeb je u utorak), Milošević je odgovorio:

"Ako bih mogao da biram, onda bih volio da se Gumerzbah i Portland sretnu u polufinalu, ili da makar izbjegnemo Njemce, kao i da igramo revanš kući. Ne poznajem Tremble, koji je dosta lagano Halmštad dobio u Švedskoj sa pet razlike. Portland je nepredvidiv. Mislim da su odigrali neriješeno sa Sijudad Realom, a onda izgube deset razlike od neke slabije ekipe. Mada, ja imam pozitivna iskustva sa njima dok sam bio na klupi Alhesirasa i Lovćena, i to kada je Portland bio mnogo jači. Vidjećemo, ako budemo igrali revanš kući, pred našim navijačima, sve je moguće, možda stignemo i do finala. Biće teško, sve te ekipe su u velikoj prednosti, ne samo igrački već prije svega zbog velikog broja kvalitetnih utakmica u svojim prvenstvima. U svakom slučaju, lijepo je biti u takvom društvu", kaže Milošević.

Milošević je sredinom novembra preuzeo Vardar, umjesto Ljubomira Savevskog, koji je podnio ostavku zbog bojkota igrača koji su tražili da povuče odluku o suspenziji golmana Borka Ristovskog. S obzirom na to da je već bio ubjedljivo izgubio meč od šampiona Metalurga, bilo je jasno da će Vardar teško do titule. To je potvrđeno i u drugom međusobnom meču, u kojem je ekipa Lina Červara, takođe, slavila.

"Metalurg je iskusniji tim, veoma kvalitetan, praktično makedonska reprezentacija. Pošto su izgubljene šanse za titulu, cilj je bio plasman u polufinale Kupa kupova i osvajanje Kupa Makedonije. Prvo smo ostvarili, nadam se da ćemo i drugo. Kad sam preuzeo ekipu, bila je dosta neuigrana, jer imamo 4-5 igrača iz Srbije, dvojicu iz Crne Gore, jednog Čeh, nekoliko Makedonaca. Ali, radilo se dobro, pa rezultati stižu.

Prema riječima Miloševića, Vardaru nedostaje više kvalitetnih utakmica.

"To je problem makedonskog rukometa, ali i crnogorskog. Goran Stojanović, na primjer, u Gumerzbahu igra jake mečeve u ritmu srijeda-subota. Mi to nemamo, naš golman Ristovski je dobar golman, ali nema dovoljno jakih utakmica. Zato će Regionalna liga biti od velike koristi.

Interesantno, Milošević nema ugovor sa Vardarom, u kojem bi volio da ostane i sljedeće sezone.

"Imam povjerenje u predsjednika, sve obaveze se redovno izmiruju. Već tri mjeseca predsjednik sa mnom razgovara o igračima za narednu sezonu, tako da je evidentna obostrana želja da nastavimo saradnju", zaključio je Milošević.

Boli me što Lovćen nije na vrhu

Da li ste iznenađeni time da je Mojkovac korak od šampionske titule, te da Lovćen zaostaje čak sedam bodova u Mini ligi?

"Lovćen već duže vrijeme nije onaj stari, tako da sve ovo i nije iznenađenje. Ali jesam iznenađen tolikom bodovnim razlikom između Mojkovca i Lovćena. Dovođenjem iskusnog trenere i ulaganjem, Mojkovac je opravdao rezultat. Kvalitetno rade, ekipa je spoj mladosti i iskustva, imaju podršku grada, dobru publiku, tako da taj rezultat nije došao preko noći. Što se Lovćena tiče, boli me što nije na vrhu, jer je to moja prva ljubav i tamo ću se vratiti kad-tad, sa željom da ponovo pravimo veliki Lovćen. Ipak, četiri godine bez titule su previše. Treba Lovćen vratiti na stare staze, da ponovo bude najbolji u Crnoj Gori. Treba, međutim, imati i strpljenja sa trenerima, što proteklih godina nije bio slučaj, i napraviti strategiju. Lovćen ima dosta mladih kvalitetnih igrača, samo treba složiti kockice, dobro raditi, uz podršku uprave. Rezultati ne mogu doći odmah, mada u Crnoj Gori, možda, i mogu", kaže Milošević, koji je na klupi Lovćena osvojio dvije titule u bivšoj Jugoslaviji, odnosno Srbiji i Crnoj Gori (2000. i 2001), te jedan Kup (2002), a 2001. godine je stigao do četvrtfinala Lige šampiona.

Vrijeme je da se Budućnosti vrate ulaganja

Milošević je bio i trener rukometašica Budućnosti, sa kojima je, osim domaćih trofeja, stigao do polufinala Lige šampiona 1999. i četvrtfinala 2003. godine. Poslije devet godina Podgoričanke su ponovo u polufinalu, sa norveškim Larvikom.

"Drago mi je zbog uspjeha Budućnosti, u kojoj Dragan Adžić i Vlatko Đonović kvalitetno i zaista stručno rade. Uz to, suvišno je i govoriti koliko je Budućnost dobila povratkom Bojane Popović. Budućnost je dobro igrala u prvoj fazi Lige šampiona, a u Glavnoj rundi je preloman trenutak bio poraz u Španiji od Ićaka. Nakon toga su zbili redove, dobro su se pripremili za Krim, dobili ga u Ljubljani, a onda odigrali odlične dvije utakmice u „Morači“ protiv Olkima i Ićaka. To im je dalo elana, sigurnosti, a popravili su igru u odbrani, u napadu igraju tečnije. Budućnost ima zaista veliku šansu da eliminiše Larvik i plasira se u finale. Norvežanke su dobra, stamena, iskusna ekipa, igraju dosta preko pivota Loke. Ako nju zaustave, onda mogu do pozitivnog rezultata i u prvom meču, u gostima. Budućnost mnogo ulaže godinama, to mora da im se vrati, jer imaju kvalitet", kaže Milošević.

Povratak u Crnu Goru bila je greška

Crna Gora je ponovo bez selektora, nakon ostavke Miodraga-Miška Popovića, a sve to nakon mršavog bilansa od pobjede (Izrael) i tri poraza (Švedska, Slovačka, Izrael) u kvalifikacijama za EP.

"Najlakše bi bilo sad nešto reći. Zato bih ostao bez komentara na tu temu – zakopčan je Milošević.

Da li vas je neko kontaktirao povodom muške reprezentacije?

"Nije niko, što me čudi. Jer, makar sam mogao da pružim neki dobar savjet", kaže Milošević.

Milošević se prije skoro dvije godine iz Katara vratio u Crnu Goru, jer je, kako kaže, imao razgovore na temu preuzimanja muške reprezentacije. Od toga, međutim, nije bilo ništa.

"Iako sam imao ponudu iz Saudijske Arabije, nakon razgovora sa nekim ljudima odlučio sam prije dvije godine da se vratim u Crnu Goru. Dolaskom Miška Ivanovića na mjesto predsjednika Rukometnog saveza, znajući da on ima lijepo mišljenje i da sam bi njegov kandidat za selektora, računao sam da ću preuzeti mušku selekciju. Možda su me oni planirali za nešto drugo, ne znam. Tada je, međutim, izabran Kasim Kamenica, i to je to. Ispalo je da sam napravio veliku grešku, jer sam vjerovao ljudima, mislio sam da ću preuzeti mušku selekciju. Kasnije sam srećom našao posao u Bahreinu, a nakon toga i u Vardaru.

Milošević ističe da mu smetaju priče da Crna Gora nema kvalitet u muškoj selekciji.

"Dvije godine slušam da nemamo kvalitet, a ja uporno tvrdim da ga imamo, i da makar možemo, uz malo sreće na žrijebu i bolji rejting, da budemo redovni učesnici velikih takmičenja, A to bi već bio veliki uspjeh za nas. Boli me ova situacija, boli me što se igrači opraštaju od reprezentacije. Volio bih da pomognem. Ako dođu neki ljudi koji žele da oporave muški rukomet, ja im stojim na usluzi", kaže Milošević.

Preporučujemo za Vas