Cepelin za istoriju Komova i Andrijevice

Rukometaši Đorđija Markovića slave veliki uspjeh
1615 pregleda 0 komentar(a)
Slavlje rukometaša Komova nakon osvajanja Kupa u Bijelom Polju, Foto: Stefan Ivanović/RSCG
Slavlje rukometaša Komova nakon osvajanja Kupa u Bijelom Polju, Foto: Stefan Ivanović/RSCG

Od 2011. godine, kada je Mojkovac iznenadio sve i u sezoni povratka u Prvu ligu osvojio titulu šampiona Crne Gore, nijedan rukometni pehar nije završio sjeverno od Podgorice.

Osim Budućnosti, koja je neprikosnovena u ženskoj konkurenciji, trofeje su prigrabili samo Lovćen (13), tivatski Partizan (dva) i Budvanska rivijera, a od utorka je na toj listi i senzacionalni osvajač Kupa Crne Gore, Komovi.

Tim iz Andrijevice je na finalnom turniru u Bijelom Polju savladao domaće Jedinstvo (23:21) i Budvane (26:21), čime se pobrinuo za neopisivo slavlje u najmanjoj opštini u državi, sa tek preko 5.000 stanovnika.

Potpis na istorijski uspjeh stavili su svi puleni Đorđija Markovića, a najviše jedan od najmlađih i definitivno prvo ime Prve lige - Aleksandar Bakić.

„Ovo je istorijski uspjeh. Naporno smo radili, trud nam se isplatio, a završnica sezone i osvajanje Kupa su nešto nezaboravno“, kaže lijevo krilo koje je u seniorskoj reprezentaciji debitovalo sa 17 godina, a kao tek punoljetan je već postao i zvanično najbolji igrač lige, osvajač Kupa i dao gol olimpijskom i svjetskom šampionu Danskoj u nezaboravnoj pobjedi u „Morači”.

Posebna snaga Komova bili su navijači, koji su u polufinalu nadglasali pristalice domaćeg Jedinstva, a onda u finalu digli tim nakon tri gola minusa (17:20) na 10 minuta do kraja.

„U polufinalu je bilo više naših nego navijača Jedinstva, mnogo su nam značili. Prije utakmica su se okupljali na trgu u Andrijevici, imali su obezbijeđen prevoz i došli da nas bodre. Bili su nam veliki oslonac, osmi igrač, čija nas je pozitivna energija gurala u samoj završnici finala“, naglašava Bakić.

Doček poslije osvajanja prvog velikog trofeja u istoriji andrijevičkog sporta bio je nezaboravan.

„Čini mi se da su nas na trgu dočekali svi stanovnici Andrijevice. Bila je i velika kolona od Bijelog Polja, ljudi su svirali, palili četiri žmigavca... Osjećam se kao da sam u snu, kao da i dalje sanjam. Ne mogu da vjerujem da mi se ovo dešava - da sa 18 godina, iz male sredine, stignem do reprezentacije i da još i osvojim Kup“ emotivan je Bakić.

Igrači vicešampiona Crne Gore su u finalu praktično sve vrijeme jurili zaostatak. Gubili su 20:17, potom i 21:19, a onda je upravo član „lavova” riješio pitanje pobjednika.

Nakon golova Nemanje Marsenića i Milije Kastratovića za 21:21, Bakić je prvo pogodio iz kontre za preokret, a onda poslije Markovićevog tajm-auta pokazao sportski bezobrazluk - na pas Vladana Kastratovića je dao fenomenalan gol iz cepelina i praktično riješio pitanje pobjednika. Ubrzo je povisio na 24:21 i dileme se više nisu postavljale...

„Na tajm-autu je trener pitao hoćemo li da bacimo cepelin, koji smo dosta vježbali i radili cijele sezone. Možda je to bilo previše hrabro zbog rezultata i minuta koji se igrao, ali smo rizikovali. Taj bezobrazluk, to nešto što imamo u sebi, donio nam je rezultat“, zaključio je Bakić, koji će poslije utakmica reprezentacije protiv Farskih Ostrva i Ukrajine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo tražiti novi klub, jer je očito da je prevazišao našu ligu.

Grad ima trofej, a nema salu

U vremenu slavlja, Bakić ne želi da ističe sebe, iako je prvi strijelac ekipe i najbolji igrač lige. Naglašava da je timska igra donijela Komovima trofej.

„Tokom čitave sezone smo kao porodica, to je bilo ključno. Bili smo i u karantinu prije finala Kupa, to govori koliko je uprava ozbiljno shvatila šansu da osvojimo pehar“, napominje 18-godišnje lijevo krilo.

Uspjeh tima Đorđija Markovića je još veći ako se zna da u Andrijevici nema čak ni sale!

„Mi smo tim iz male sredine, koji je i bez hale. Nemamo adekvatne uslove, samo utorkom i četvrtkom treniramo u dvorani u Beranama i bog samo zna kako smo ovo uspjeli. Bili smo svi kao jedan, složni, među nama vlada prijateljstvo i drugarstvo, a sa trenerom i upravom su odnosi odlični“.

Bakić ističe da je ključnu ulogu imao trener Marković, koji je preuzeo ekipu od alfe i omege Dragana Kastratovića.

„Đoko se postavio prema nam kao prijatelj i drug, a tek onda kao trener. Pomagao nam je cijele sezone, kritikovao nas kad je trebalo, ali smo i naporno radili. Srcem je ušao u sve ovo i uspio u onome što je mnogo generacija pokušavalo, a nije uspjelo“.

Bonus video: