ANDREA LEKIĆ ZA "VIJESTI"

Kad znaš ko je sve nosio taj dres, odgovornost je ogromna

Najbolja rukometašica svijeta 2013. godine Andrea Lekić u intervjuu za „Vijesti” otkriva zbog čega je došla u Budućnost, na čijem je pragu bila još 2011.
10078 pregleda 6 komentar(a)
Suđeno joj bilo da dođe u Podgoricu: Andrea Lekić, Foto: Sabin Malisevschi
Suđeno joj bilo da dođe u Podgoricu: Andrea Lekić, Foto: Sabin Malisevschi

Ne računajući povratak svoje „djece”, Jovanke Radičević i Majde Mehmedović, kao i Katarine Bulatović, Budućnost u posljednjoj deceniji nije dovela atraktivnije pojačanje od Andree Lekić.

Djevojka sa Voždovca, najbolja rukometašica svijeta u izboru IHF-a u 2013. godini, stiže na ljeto, devet godina nakon što je jednom nogom bila praktično u najtrofejnijem crnogorskom klubu.

- Bila sam na pragu Budućnosti 2011. godine, ali sam u posljednjem trenutku odlučila da odem u Đer. Očigledno je bila sudbina da zaigram u Podgorici. Radujem se cijeloj toj priči i izazovima koje nosi dres Budućnosti. Rukomet je sport broj 1 u zemlji u koju dolazim, klub ima bogatu tradiciju, a odgovornost je ogromna, kad znaš ko je sve nosio dres Budućnosti. To sve govori o njoj - rekla je 32-godišnja srpska reprezentativka.

Jasno je da je cilj Budućnosti da u narednoj sezoni, kao i u ovoj, bude u samom vrhu evropskog rukometa.

- O ambicijama je suvišno da pričam, svake godine su iste. Cijelu karijeru igram protiv Budućnosti i znam kakav je rad u klubu, koliko se te djevojke predaju rukometu, koliko su borbene. Volim ovakve izazove. Sa Jovankom sam provela praktično dvije trećine karijere i ostale znam, tako da nema nepoznanica. Vraćam se u svoj narod, u drugačiju svakodnevicu nego što je u Rumuniji.

Iako je imala ponudu ĆSM Bukurešta da ostane još dvije godine, kao i poziv Meca, odlučila je da dođe u Crnu Goru.

- Ponuđen mi je finansijski baš dobar ugovor u Bukureštu, ali sam odlučila da odem, jer sam u glavi vagala cjelokupnu situaciju i shvatila da je ovaj ritam neizdrživ. Imala sam i ponudu Meca, ali me to nije ekstremno zanimalo. Potpuno sam zadovoljna što dolazim u Budućnost.

Lekićeva igra na poziciji srednjeg beka, na kojoj je već godinama u podgoričkom klubu neprikosnovena Milena Raičević. Pitanje je kako će dijeliti minutažu, ali srpska reprezentativka ističe da to neće biti nikakav problem.

- Milena i ja možemo da budemo na terenu istovremeno, jer znamo da igramo i na drugoj poziciji. Bile smo zajedno u Holandiji i obavile kvalitetne razgovore. Mislim da mogu da dam veliki doprinos Budućnosti. Ne znam kakva će biti ekipa, da li je lista pojačanja kompletirana ili ne, ali znam da će ambicije ekipe biti velike. U Budućnosti su i kondicioni treneri sa kojima sarađujem već tri-četiri godine, tako da će mi i to biti olakšavajuća okolnost - zaključila je Lekićeva.

Infobox (Boks): Nadam se da ću konačno slaviti titulu uz našu muziku

Srpska reprezentativka dane u Bukureštu najviše provodi sa crnogorskim reprezentativkama Andreom Klikovac i Itanom Grbić, koje su joj bile saigračice i u Vardaru.

- Super se družimo, nemam nikog bližeg od njih. Non-stop smo zajedno, odgovara mi njihov mentalitet, uvijek su raspoložene za šalu. Bile smo zajedno i u Vardaru, i tamo smo se družile.

Lekićeva naglašava da joj je najljepši dio karijere bio petogodišnji boravak u Skoplju, gdje joj je „ležao” mentalitet naroda.

To je i jedan razlog što je odabrala Podgoricu, a nada se da će u dresu Budućnosti ponoviti uspjeh iz Đera, sa kojim je 2013. osvojila Ligu šampiona.

- To bi bilo nezaboravno iskustvo, da konačno uz našu muziku slavim titulu - uz osmijeh je rekla bivša igračica Radničkog, Knjaz Miloša, Krima, Đera i Vardara.

Infobox (Boks): Znam kako da se „naštelujem” kad se igra samo Liga šampiona

Lekićeva igra drugu sezonu u ĆSM Bukureštu, u kojem nema odmora. Česta su duga putovanja autobusom, koja potpuno iscrpe ekipu. U Budućnosti je čeka sasvim drugačiji ritam, sa maksimum 16 utakmica u sezone.

- Sigurno je da će mi to prijati. Imala sam takav ritam u Vardaru i znam kako da se „naštelujem” za to. Isključivi fokus će biti na Ligu šampiona, lakše je kada je koncentracija na jedno takmičenje. U Rumuniji je izuzetno naporno, a problem je što u Bukureštu stalno igra nas sedam-osam igračica, bez adekvatne izmjene, zato se i dešavaju oscilacije. Nemamo vremena za odmor i fizički je nemoguće da odigrate u istom ritmu igrati 60 minuta.

Mnogo problema stvaraju i povrede desnog beka Nore Merk, kao i desnih krila Karmen Martin i Laure Moise.

- U Rumuniji je liga dosta jaka, sa gotovo svakom ekipom su mečevi neizvjesni do 50. minuta. Problem nam je što nam od avgusta nema cijele desne strane, što je izuzetno teško nadoknaditi. Andrea Klikovac i Itana Grbić često moraju da igraju na desnom krilu, ali je dobro što još ništa nije izgubljeno. U igri smo za titulu, sezona može da ispadne sasvim dobro ako početkom marta savladamo Vlčeu na svom terenu.

ĆSM se grčevito bori za četvrtfinale u veoma jakoj grupi 1 Lige šampiona.

- Utakmica sa Mecom nam je bila biti ili ne biti, a odigrale smo je sjajno od prvog do posljednjeg minuta. Iskreno, ovakvo ukrštanje u Ligi šampiona nikada nisam imala, jer nam je svaka utakmica u grupi derbi. U subotu gostujemo Vajpersu i nadam se novoj pobjedi.