Kad srce hoće, a tijelo ne da

Od specijalnog izvještača „Vijesti”

„Nije mi bilo lako da odlučim da igram ovu utakmicu, zna se šta mi se desilo protiv Rumunije. Izvinila bih se porodici, do kraja im nisam rekla da ću igrati, sigurno su bili začuđeni što su me vidjeli na terenu. Želja mi je bila veća od svega. Žao mi je što nisam bila kao na prethodnim utakmicama. Da sam bila zdrava, sigurna sam da bismo sada plakale od sreće zbog ulaska u finale”.

Te riječi Milene Raičević nakon poraza Crne Gore od Danske (27:23) u polufinalu 15. Evropskog prvenstva govore sve - o želji, o hrabrosti, o junaštvu, ali nažalost i o nemoći „lavica”, čija je ionako „kratka” rotacija uništena povredama i umorom.

Dugogodišnja organizatorka igre od početka šampionata kuburi sa povredom ramena, zbog toga ne može ni da šutira, a onda je u finišu meča protiv Rumunije dobila jeziv udarac koljenom u potiljak. Nosila je kragnu oko vrata, a onda nekoliko sati prije obračuna sa Danskom odlučila da izađe na teren.

Na početku je djelovalo kao bajka, jer je tim Bojane Popović, nošen fenomenalnom podrškom sa tribina, sa po tri gola Jovanke Radičević i Đurđine Jauković poveo 6:3 u finišu 8. minuta. Tada su počele da se pojavljuju naznake da neće biti srećnog kraja, jer su počele muke u napadu.

Danska je brzo izjednačila, a da stvar bude gora, Radičevićeva i Tatjana Brnović su promašile šuteve na praznu mrežu dok su rivalke imale isključenu igračicu.

To kao da je dodatno demoralisalo „lavice”, koje su bile bez gola skoro 10 minuta, pa je suparnik serijom 8:1 preokrenuo na 11:7. Ista razlika je bila i na velikom odmoru, da bi na startu nastavka Jaukovićeva dala dva gola, a po jedan Raičevićeva i Itana Grbić.

Oko 1.300 navijača Crne Gore je tada pravilo ogromnu buku, djelovalo je da su se Dankinje pogubile i da bi Crna Gora mogla do senzacionalnog preokreta, ali Jesper Jensen, nažalost, ima mnogo aduta u timu.

Malo je „promiješao karte”, a njegove izabranice se dozvale i opet zaigrale sjajno u odbrani. „Lavice” su prečesto dolazile do pasivnog napada, čak i sa igračicom više, a lopti za krila i pivote nije bilo.

Sve se pokušavalo kroz sredinu, što je Jensen i htio, a frapantno djeluje podatak da je Radičevićeva drugi i posljednji put sa krila šutnula na početku 5. minuta, a da je Ivona Pavićević samo jednom pokušala (i pogodila) nakon 41 minut i 15 sekundi igre!

Danska je znala da kazni jednoličnu igru rivala i u 50. minutu praktično riješila meč, kada je Luize Vinter-Burgord povisila na 21:16. Itana Grbić je serijom od pet golova smanjila na 24:21 na nepunih šest minuta do kraja, probudila i navijače, koji su već bili digli ruke, ali nije bilo ni vremena, ni svježine za preokret.

I Grbićeva je „izdušila” od bespoštedne borbe sa protivnicama, pa su joj pri tom rezultatu bila neuspješna dva šuta - prvi je zaustavio blok, drugi Altea Rajnhart u napadu sa igračicom više, pa je Danska mogla da slavi prvi plasman u finale evropskih prvenstava poslije 18 godina.

A Bojana Popović sa saradnicima, prije svih fizioterapeutima Andrijom Damjanovićem i Mitrom Vujovićem, mora da učini sve da oporavi glavne igračice do sjutrašnje utakmice za 3. mjesto. Medalja protiv giganta svjetskog rukometa, bila to Francuska ili Norveška, bila bi jedan od najvećih podviga crnogorskog sporta.

DANSKA - CRNA GORA 27:23 (14:10)

Ljubljana - „Arena Stožice”. Gledalaca: 3.600. Sudije: A. Kovalćuk i I. Kovalćuk (Moldavija). Sedmerci: Danska 4 (2), Crna Gora 1 (1). Isključenja: Danska 10, Crna Gora 8 minuta.

Danska: TOFT (devet odbrana), Rajnhart (jedna odbrana), S. Iversen, A. M. HANSEN 2, HAJNDAL 1, TRANBORG 3, A. Hansen, Jergensen 2, JENSEN-ESTERGORD 2, VINTER-BURGORD 2, Petersen, HEJLUND 6, FRIS 7 (1), R. Iversen 1, Halilčević, Meler 1 (1).

Crna Gora: RAJČIĆ (pet odbrana i sedmerac), Batinović (dvije odbrane), RADIČEVIĆ 3 (1), Kadović, JAUKOVIĆ 7, Pletikosić 1, Godeč, Bulatović, Malović 1, Ćorović, BRNOVIĆ 1, Alivodić, RAIČEVIĆ 2, PAVIĆEVIĆ 1, Kepić, GRBIĆ 7.