Na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj rukometaši Crne Gore su bili hit.
Ne samo da su drugi put u istoriji došli do glavne faze kontinentalnih šampionata, već su sa tri pobjede - protiv Sjeverne Makedonije, Slovenije i Hrvatske - došli u situaciju da maštaju o polufinalu, prije nego što su “izdušili” i vratili se u realnost.
To 11. mjesto je bio senzacionalan uspjeh, najava da bi tim Zorana Roganovića možda mogao da ispuni snove i nastupi na Olimpijskim igrama u Parizu. Te nade su “podgrijane” ubjedljivim pobjedama u oktobru prošle godine, protiv Kosova i Bosne i Hercegovine, kojima su “lavovi” prvi put praktično obezbijedili nastup na Euru nakon svega dva kola.
Sve je tada djelovalo kao bajka, a sada, malo više od pola godine kasnije, izgleda kao da se reprezentacija vratila nekoliko koraka unazad.
Nagovještaj povratka u osrednjost bilo je Svjetsko prvenstvo u Poljskoj, gdje Crna Gora jeste prvi put prošla u glavnu fazu (tijesnim pobjedama nad Čileom i Iranom), ali igrama nije oduševila.
Ni atmosfera nije bila “zdrava”, pa je Roganović odlučio da ode, iako je sa predsjednikom Rukometnog saveza Crne Gore, Petrom Kapisodom, razgovarao o novom ugovoru.
Kapisoda je bio prinuđen da u kratkom roku nađe novog selektora, odabrao Vlada Šolu i, čini se, pogriješio.
Umjesto napretka ili makar povratka na staro, “lavovi” su nazadovali, i to “debelo”. Ne samo da su prvi put u istoriji poraženi u “Morači” (od Slovenije), već i drugi, i to od skromne selekcije BiH. Zbog toga su od lidera grupe 7 pali na 3. mjesto, samim tim i u posljednji šešir pred žrijeb za EP u Njemačkoj, zbog čega ih, izvjesno, čeka pakleno teška grupa.
Šola je imao premalo vremena za rad sa igračima, nije ih najbolje ni upoznao, a probao je neke nove taktičke zamisli za koje su potrebne sedmice i sedmice treninga, prije svih sa Brankom Vujovićem u ulozi srednjeg beka. Uzgred, promijenio je i hijerarhiju na nekim pozicijama, odrekao se nekoliko najiskusnijih, ali nije pogodio.
Dobra stvar je što je Šola potpisao ugovor samo do kraja kvalifikacija i bio jedan od rijetkih koji bi pristao na tako kratak rok, pa sada Kapisoda ima čistu situaciju pred sobom - ako je procijenio da 54-godišnji Hrvat ima ideju koja bi trebalo da se slijedi, može da mu ponudi nastavak saradnje, ili da krene u potragu za 10. selektorom od obnavljanja nezavisnosti.
Sada ne smije da pogriješi, jer su najbolji igrači reprezentacije ili u zenitu karijere ili blizu granice veterana, zbog čega nemaju puno vremena za velike stvari...
Bonus video:
