Priča sa rukometnom legendom, drugi dio.
Nikola Karabatić je tokom prve emisije (Ne)uspjeh prvaka govorio o putu ka vrhu, zašto se osjeća kao Jugosloven i kao Francuz, da li mu nedostaje rukomet...
U nastavku razgovora sa Slavenom Bilićem, dotakao se i brata Luke Karabatića, imao je poruku za mlade sportiste, a govorio je i o jednom od najvećih rivalstava između Ivana Balića i njega.
NE PROPUSTITE
Kada je u pitanju brat Luka, takođe sjajan rukometaš, Nikola je istakao snažnu povezanost, naglašavajući kako među njima nikada nije bilo rivalstva - naprotiv, cilj bio je da uspiju zajedno.
Prije nego što se profesionalno posvetio rukometu, Luka je trenirao tenis, pa je i Nikola imao drugačiju viziju bratove sportske budućnosti.
"Kada je imao 13, 14 godina bio je broj jedan u Francuskoj. Sanjao sam da ga gledam na Rolan Garosu, Vimbldonu. Gledao sam tenis, gledao sam Gorana Ivaniševića kako je osvajao Vimbldon, bili smo veliki fanovi. Rukometu se vratio kada je imao 19 i onda smo stvorili novi san - da jednom igramo zajedno. To je bilo nevjerovatno. Među nama nikad nije bilo rivalstva. Uvijek kada bi on dobio, osvojio nešto u tenisu, to bi bilo kao da sam ja osvojio. Ta kombinacija kada smo zajedno igrali bila je toliko jaka", naglasio je Karabitić.
Disciplina te tjera da budeš još bolji
Nezaobilazna tema uvijek je Ivano Balić, hrvatski maestro i čovjek koji je iz Karabatić obilježio jednu eru svjetskog rukometa.
Za Ivana se pisalo da je Mocart, a Bilić je upitao Karabatića da li je on onda Vagner.
"Kod Ivana sve je izgledalo lako, kao neka inspiracija. Kada je igrao, izgledalo je pomalo kao košarka. Dao bi golove, a da ne znaš kako on to daje. Isto kao kad gledaš Rodžera Federera - sve izgleda lako. Ima nešto i od Lionela Mesija. Ja sam više možda kao Novak Đoković, Kristijano Ronaldo. Imaš rad, disciplinu, svakodnevnu motivaciju da svaki dan naučiš nešto novo, da budeš bolji, da dostigneš svoj limit i da ideš još dalje od svoga mentalnog i fizičkog limita. S te strane se osjećam bliže Đokoviću. Vidi se kako on svaki dan daje sve od sebe, disciplina koja ga tjera da bude najbolji", objasnio je legendarni rukometaš.
O svojoj evoluciji - od mladog igrača koji je tresao mreže do sazrijevanja gde je učinio da ostali saigrači uz njega budu bolji...
"U suštini to je super, jer sport te uči tome... Jedan put si svjetski šampion, sljedeći si izgubio u Kupu protiv ekipe iz druge lige. Sport te nauči da je takav život. Jednom si sve, drugi put si ništa - sport te nauči da moraš konstantno da se razvijaš i da se adaptiraš, prilagodiš novim situacijama".
Do 37. sam mislio da sam mašina, a onda sam mogao da umrem
Kaže da je iz povrede koju je doživio s 37 godina izvukao veliku životnu lekciju.
"Kad se povrijediš, to je takođe povreda ega. Do 37. godine nikad se nisam teško povrijedio, mislio sam da sam mašina, da mogu cijelu karijeru proći bez velike povrede", prisjetio se Karabatić.
A, onda...
"Vratim se s pauze zbog kovida, četiri mjeseca sam bio u najboljoj formi života - i strada ukršteni ligament. Dvije nedjelje poslije operacije dobijem trombozu i emboliju pluća. To takođe smanji ego, vidiš da si ništa, mogao sam da umrem. I na tome učiš, pa se vratiš s drugom energijom, pozitivniji si, srećan što još možeš da igraš rukomet. To je onda druga energija, motivacija. Ili učiš od momenata koje si doživio i koji su te spustili dolje i učinili jačim, možda ne kao igrača, već kao osobu ili ne učiš i sigurno će ti se opet ponoviti - kroz karijeru i život što ti se dogode prilike da učiš i budeš još bolji kao igrač i osoba".
Neuspjeh? Liga šampiona sa PSŽ-om i četvrtfinale OI 2024.
Dotakao se i sportskih neuspjeha. Nikola je izdvojio neosvajanje Lige šampiona s Pari Sen Žermenom 2017. godine, kao i poraz od Njemačke na Olimpijskim igrama 2024. godine kada je ujedno i završila njegova velika karijera.
"Da tako izgubiš u četvrtfinalu - vodiš dva razlike 15 sekundi prije kraja utakmice... Kada sam bio klinac želio sam da budem reprezentativac i jedan put najbolji igrač na svijetu. Sad kada gledam sve što sam postigao ne mogu i ne smijem da se žalim. Iako je teško završiti karijeru s takvim porazom ispred cijele Francuske, ispred 28.000 ljudi, familije, prijatelja, svi su tu - to je bilo toliko teško, ali u isto vrijeme, toliko sam lijepih trenutaka doživio da to ne bih promijenio".
Kako Karabatić gleda na tretman rukometa u svijetu sporta.
"U Francuskoj je bio nikakav, ali upravo to mi je bila motivacija, da kroz ono što smo osvojili i kako smo igrali podignemo rukomet u Francuskoj da ga ljudi prate i vole. To mi je bio cilj i uvek mi je to bila dodatna motivacija. Naravno da bih volio da rukomet bude veći, da ima veći tretman, ali u isto vrijeme volim što je rukomet sport koji možda nije najpoznatiji na svijetu, volim tu stranu rukometa - rukomet nije biznis. Rukomet je sport. Može se živjeti od njega. Nikada nećeš biti milijarder ili milioner, ali naučićeš u životu mnogo od njega - rukomet stvara dobre ljude".
Imao je i snažnu poruku za djecu i roditelje.
"Sport je bitan i mislim da je sport škola života... Sport te stvara i mentalno i fizički. Ako uspiješ kao vrhunski sportista, naravno to je super, ali sportom se treba baviti. Sva djeca bi trebalo da se bave ne samo jednim sportom već različitim sportovima da vide što vole, da se nauče disciplini i da nauče da se zabavljaju", zaključio je Karabatić.
Prvog dijela emisije možete te se podsjetiti i na linku ispod.
Bonus video:
