Porodična atmosfera za zlato - Vijesti.me
PODRŠKA SA KLUPE

Porodična atmosfera za zlato

"Ja tek moram da zaradim penziju i da se odužim onima koji su mi to omogućili", poručuje Jelena Despotović, najveća nada crnogorskog rukometa

Neke djevojke nisu puno igrale, ali je selektor Dragan Adžić stalno isticao da je svaka reprezentativka podjednako bitna, jer daje podršku na treninzima, tokom utakmica sa klupe...

Za strpljenje, za to što se nisu žalile da ih „žulja” klupa, na kraju su i adekvatno nagrađene - Sandra Nikčević, Jasna Tošković i Jelena Despotović sada sa ponosom mogu da kažu da su prvakinje Evrope.

"Poslije utakmice sa Rusijom sam očekivala da možemo do samog kraja, jednostavno smo to osjećale. Imale smo zajedništvo, sigurnost, vjeru, bile smo prava ekipa. Imale smo cilj i vjerovale u to. Nekako mi se čini da smo sve to čuvale za sebe i išle ka cilju. To je, stvarno, trebalo doživjeti", kaže za "Vijesti" 28-godišnja Nikčevićeva.

"Ovo zlato je nagrada za sve što smo preživjele zajedno, što smo živjele jedna za drugu i vjerovale".

Lijevi bek ruskog Astrahana posebno izdvaja dvije posljednje utakmice.

"Svaki meč je imao svoju težinu, ali odvojila bih okršaj sa Srbijom. Naravno, i onih 80 nezaboravnih minuta! Svaka od nas je vjerovala da možemo da srušimo Norvešku, da nije tako vjerovatno ne bismo ni dobile tu utakmicu. Sanjale smo to, željele smo i htjele zlato i na kraju smo ga i dobile", naglasila je bivša rukometašica Budućnosti, kruševačkog Napretka, Arene iz Pule, Podravke i mađarske Alkoe".

Pet godina mlađa Toškovićeva poručuje da osjeća kao da još sanja.

"Još ne vjerujem da je sve ovo stvarnost. Svi su svjesniji od nas, vidi se da je narod srećan, da smo ostvarile veliki uspjeh. Prija nam to što nas ljudi sreću na ulicama", ističe desni bek Isi Pariza.

Šesta golgeterka francuske lige smatra da je zajedništvo odvelo Crnu Goru na krov Evrope.

"Odlučilo je to što smo bile kao porodica. Vjerovale smo jedna u drugu, a u svaku utakmicu smo ulazile kao da finale, svaka nam je bila jednako bitna. Nijednog protivnika nismo potcijenile, već smo sa obje noge čvrsto stajale na zemlji. Do kraja smo vjerovale i bile strpljive u svakoj utakmici".

Iako je osvojila zlato, najviša igračica reprezentacije (189 centimetara) ipak žali što nije imala veću minutažu. Na terenu je provela samo 16 minuta i postigla dva gola u prvom meču protiv Islanda.

"Žao mi je zbog toga, i te kako. U svakom trenutku sam bila spremna da pružim maksimum, i dalje ću se tako spremati, ali je izbor trenera ko će da igra, na njemu je da procijeni. Toliko sam željela da igram, i na Olimpijskim igrama i na Evropskom prvenstvu, a nisam mogla da pomognem. Bilo mi je malo psihički teško, ali to nisam htjela da pokažem. Bila sam tu da podržim ekipu, nije se osjećala nikakva nervoza sa moje strane, trudila sam se da podignem atmosferu. Ako već nisam mogla na terenu, pomogla sam im na treninzima i to mi je utjeha. Voljela bih, ipak, da na sljedećem prvenstvu igram, da pružim doprinos golovima i igrom uopšte", zaključila je Toškovićeva, uz napomenu da nikada nije bila spremnija nego sada.

Za razliku od starijih sugrađanki, koje su igrale na Evropskom prvenstvu u Danskoj i Norveškoj (Nikčević), odnosno šampionatu svijeta u Brazilu (Tošković), 18-godišnja Jelena Despotović do sada nije imala iskustvo sa velikih takmičenja u seniorskoj konkurenciji. Šta više, pukim slučajem je ušla u tim.

"Iskreno, imala sam sreće. Prvi put sam pozvana za prijateljske utakmice sa Makedonijom, kada su zbog povreda kući ostale Milena Knežević i Katarina Bulatović, a Ana Radović odustala. Dobila sam šansu, selektor je bio zadovoljan kako sam odigrala, pa sam pozvana i za pripreme za Srbiju. Korektno sam ih odradila i ušla u sastav za Evropsko prvenstvo", prisjeća se lijevi i srednji bek Budućnosti.

Djevojka koja se prepoznaje po šoseu i laganim kretnjama na terenu je imala čudan uvod u rukometnu karijeru.

"Majka me je odvela na balet, ali to nije imalo nigdje nikakve veze sa mnom. Bilo mi je veoma dosadno, a kako sam uvijek bila sportski tip, izabrala sam rukomet i on je moj život".

Jedna od sedam bronzanih juniorki koje su postale prvakinje Evrope objašnjava zbog čega je Crna Gora stigla do trona.

"Strategija je bila takva da se razmišlja samo o narednom protivniku, a ne o polufinalu ili finalu. Zna se da se pred Brazil pričalo o medalji, pa od toga nije bilo ništa. To se promijenilo, uklopila sam se u taj sistem i tako razmišljala. Svaki minut koji sam odigrala u Srbiji će mi puno značiti i koristiti ubuduće, a nadam se da ću i u vremenu koje dolazi moći da pomognem saigračicama", poenitrala je Despotovićeva.

Jelena Despotović je 30. aprila postala punoljetna, a zlatom u Srbiji je već obezbijedila penziju, koju će primati kad napuni 40 godina.

"Svi me pitaju kako je biti najmlađa penzionerka u Crnoj Gori, šale se sa tim. Ali, ja tek moram da zaradim penziju i da se odužim onima koji su mi to omogućili", poručuje najveća nada crnogorskog rukometa.


Najčitanije iz sekcije Rukomet