Mnogi sportisti u Crnoj Gori treniraju bez ultrazvuka srca i posebnih analiza krvi.
Na terenu sve izgleda jednostavno. Snaga, brzina, kondicija. Publika vidi sprint, duel, gol, pobjedu. Trener vidi taktiku, rad i disciplinu. Ali postoji nešto što gotovo niko ne vidi, a upravo to često odlučuje koliko će trajati karijera jednog sportiste. Krv. I srce.
U Crna Gora i dalje veliki broj sportista trenira godinama, igra na visokom nivou i podiže opterećenje iz sezone u sezonu, a da nikada nije uradio ultrazvuk srca ili ozbiljne, detaljne analize krvi.
To je realnost o kojoj se malo govori. Jer najveći problemi kod sportista ne počinju u koljenu ili mišiću. Počinju mnogo dublje, tamo gdje promjene dugo ostaju nevidljive.
Srce sportiste godinama radi pod ogromnim pritiskom. Treninzi, utakmice, stres, putovanja, nedostatak odmora , sve to ostavlja trag. Srce se prilagođava, jača i povećava kapacitet.
Ali nekada te promjene prelaze granicu normalnog. Nekada postoji urođena anomalija koju niko nikada nije provjerio.
Nekada postoji zadebljanje srčanog mišića ili poremećaj ritma koji se ne osjeti dok ne dođe do ozbiljne situacije.
Problem je što kod nas o ovim stvarima ozbiljno počnemo da govorimo tek kada se desi tragedija negdje u svijetu. Nekoliko dana pričamo o tome, gledamo snimke, analiziramo, a onda se sve zaboravi i nastavimo kao da se to nas ne tiče. A realnost je drugačija , sport u našoj zemlji nije imun na takve situacije.
Još tiši i češći problem krije se u krvi. Krv je najiskreniji izvještaj o stanju organizma sportiste. Ona pokazuje sve: koliko se oporavljaš, da li imaš dovoljno energije, da li tijelo ulazi u stres, da li se razvija upala, da li postoji rizik od povrede ili pretreniranosti.
Ipak, mnogi sportisti urade samo osnovnu krvnu sliku jednom godišnje i misle da je to dovoljno. A to je isto kao da pročitate naslov knjige i mislite da znate cijelu priču.
Prava analiza sportiste mora da prati gvožđe, feritin i transferrin, vitamine kao što su D i B12, folnu kiselinu, elektrolite, markere upale, jetrene i bubrežne enzime, kao i hormone koji pokazuju koliko je organizam pod stresom. Jedan od najčešćih problema kod sportista je normalan hemoglobin, ali nizak feritin.
Na papiru sve izgleda dobro, ali u stvarnosti organizam već ulazi u stanje u kojem nema dovoljno rezervi za energiju, oporavak i vrhunski performans. I tada počinje ono što mnogi sportisti ne prepoznaju na vrijeme.
Promjene dolaze polako, skoro neprimjetno. Trening koji je ranije bio lagan odjednom postaje težak. Puls je viši nego inače. Noge su stalno teške. Oporavak traje duže. San više ne vraća energiju. Koncentracija pada.
I u tom trenutku se dešava scena koja se ponavlja u mnogim svlačionicama. On misli: "Umoran sam, proći će".
Trener misli:
"Treba da trenira jače".
A u tom trenutku krv već pokazuje da organizam ulazi u problem. Feritin pada. Vitamin D je nizak. Markeri stresa rastu. Hormoni počinju da se mijenjaju.
Tijelo pokušava da izdrži, ali već šalje upozorenja. Ako se tada ne reaguje, vrlo često dolazi do onoga što svi pokušavaju da izbjegnu ,pad forme, povrede mišića, hronični umor, problemi sa imunitetom i duži periodi van terena.
Kod nas se zdravlje sportiste najčešće provjerava tek kada se problem već pojavi. Kada forma naglo padne. Kada dođe povreda. Kada tijelo više ne može da izdrži tempo. A upravo tada je često kasno za ono što je moglo biti spriječeno mnogo ranije.
Zato je najvažnija stvar koju svaki sportista, trener i klub u našoj zemlji moraju da shvate jednostavna: najvažnije borbe u sportu ne dešavaju se na terenu, nego u organizmu koji mora da izdrži sve napore, svaki trening i svaku utakmicu.
Ako u našem sportu ne počnemo ozbiljno da uvodimo redovne kontrole srca i detaljne analize krvi, postoji velika vjerovatnoća da ćemo reagovati tek kada se desi težak slučaj na nekom od naših terena. A tada će svi pričati o tome kako je to moglo biti spriječeno.
Pitanje je samo, da li ćemo reagovati na vrijeme ili tek kada bude kasno.
Autor Marko Rajović, magistar sportske medicine
Bonus video:
