Crna Gora godinama pokazuje da ima talenat, karakter i sportski potencijal.
Velike pobjede i medalje stvorile su osjećaj da mala država može da stane rame uz rame sa mnogo većima. Međutim, iza svakog uspjeha ostaje pitanje koje se predugo izbjegava, a ono glasi: da li Crna Gora ima ozbiljan sportski sistem ili samo pojedince koji uspijevaju uprkos sistemu?
Jer ozbiljan sport ne može da počiva na slučaju, entuzijazmu nekoliko ljudi i ogromnom odricanju roditelja.
Ozbiljan sport počinje od djece, školskog sporta i jasne strategije razvoja koja traje godinama.
A upravo tu je naš najveći problem.
Školski sport u Crnoj Gori već dugo nije prioritet, iako bi morao da bude temelj svakog društva koje želi zdravu djecu i ozbiljan sport.
Umjesto da škole budu mjesta gdje djeca razvijaju fizičke sposobnosti, radne navike i ljubav prema sportu, školski sport je često sveden na minimum, bez dovoljno sadržaja, infrastrukture i sistemskog rada.
Posljedice su već vidljive. Djeca su sve manje fizički aktivna, sve više vremena provode uz telefone i ekrane, dok problemi sa zdravljem, držanjem tijela i fizičkom spremom postaju ozbiljno društveno pitanje.
Zato sport danas više nije samo pitanje medalja. Sport je pitanje zdravlja nacije.
U knjizi Outliers, Malcolm Gladwell piše:
"Talent alone is not enough. Success is a function of opportunity, preparation and environment".
To je možda najbolji opis crnogorskog sporta. Talenat postoji. Ali sistem i dalje kasni.
Posebno zabrinjava način na koji se godinama troši novac građana.
Opštine i država izdvajaju milionske iznose za seniorske klubove koji često nemaju jasnu strategiju razvoja djece, ozbiljnu infrastrukturu niti dugoročan plan rada.
Nakon toliko uloženog novca, pojedini klubovi i dalje nemaju svoju salu za trening, nemaju stabilnu bazu mlađih kategorija niti dovoljan broj registrovane djece koja bi predstavljala budućnost tog sporta.
Ipak, novac nastavlja da dolazi. Bez ozbiljne analize rezultata. Bez jasne odgovornosti. Bez pitanja šta je konkretno urađeno za razvoj djece i sporta.
To više ne smije da bude normalno.
Klubovi koji godinama funkcionišu gotovo isključivo od budžeta građana moraju da imaju obavezu da iza sebe ostavljaju sistem, infrastrukturu i novu generaciju sportista.
Jer ako poslije 10 godina ulaganja nemate svoju bazu djece, svoju infrastrukturu i jasan plan razvoja, onda je problem mnogo veći od jednog lošeg rezultata.
Problem je odsustvo vizije.
Najlakše je ulagati u seniore i čekati rezultat koji će da trajaje nekoliko dana u medijima. Mnogo je teže da se gradi sistem koji će da trajaje 20 godina.
Ali, upravo se po tome razlikuju ozbiljne sportske države od onih koje žive od slučajnih generacija i trenutnih uspjeha.
U knjizi Atomic Habits, James Clear zapisao je:
"Every action you take is a vote for the type of person you wish to become".
Isto važi i za državu. Svaki euro uložen bez plana, bez kontrole i bez razvoja djece jeste glas za pogrešan model sporta.
A svaki euro uložen u školu, trenera, teren i dijete jeste ulaganje u zdravije društvo.
Crna Gora ne smije da čeka da sport preživi samo zahvaljujući talentu pojedinaca. Jer talenat bez sistema prije ili kasnije nestane.
Mala država ne može sebi dozvoliti luksuz improvizacije. Upravo male države moraju da imaju precizniji i odgovorniji model razvoja od velikih.
Vrijeme je da sport konačno prestane biti prostor kratkoročnih interesa i trenutnih rezultata. Vrijeme je za strategiju koja će u centar da stavi dijete, školu, zdravlje i dugoročni razvoj. Jer nijedna medalja ne može biti važnija od generacije zdrave djece.
A država koja izgubi djecu, dugoročno izgubi i budućnost.
Ako danas ne napravimo sistem za djecu, sjutra nećemo imati ni sport ni zdravo društvo.
Autor Marko Rajović, magistar sportske medicine
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
