DANKA KOVINIĆ

Svako ko igra tenis želi da bude broj 1

"Voljela bih da se u 2014. što više približim ili čak i da uđem u Top 100, jer mislim da to mogu ako odigram dobru sezonu", kaže za "Vijesti" Danka Kovinić
8 komentar(a)
Ažurirano: 22.11.2013. 15:35h

Devetnaesti rođendan, koji je u Podgorici u ponedjeljak proslavila sa drugaricama iz djetinjstva provedenog u Herceg Novom, Danka Kovinić je dočekala kao 167. teniserka svijeta. Samo godinu ranije bila je 291. i željela je da se domogne Top 200.

To je uspjela, u jednom trenutku je bila 155. na WTA listi, ali daleko od toga da se zadovoljila. Najbolja crnogorska teniserka želi da jubilarni 20. rođendan proslavi kao članica Top 100 i učesnica makar jednog, ako ne i sva četiri grend slem turnira.

Djevojka koja je 2012. igrala finale juniorskog Australian opena u dublu i bila peta juniorka svijeta, u intervjuu za „Vijesti” je „pretresla” čitavu karijeru, pogotovo sezonu koja je iza nje, i bez imalo uvijanja pričala o svemu kroz šta je prošla...

"Počela sam sa sedam i po godina u Herceg Novom, u TK SBS. Trenirala sam tri i po godine i otišla u Beograd samo da bih igrala turnire, jer ih ovdje nije bilo. Tamo sam počela da treniram u Crvenoj zvezdi, sa Veljkom Radojičićem, sa kojim sve vrijeme radim. Vremenom smo svi preselili u Beograd zbog mog tenisa, sad brat studira ", kaže Danka.

Kako ti je bilo kada si tako mlada otišla van kuće?

"Nisam ni bila svjesna u šta ulazim. Ni moji roditelji nisu znali da tako mala mogu da ostvarim zapažene rezultate. Rizikovali su, zasada se isplatilo. Nisam znala da je tenis baš toliko profesionalan, nisam ni mogla da znam to sa 10 godina".

Koliko je teško baviti se tenisom? Svi gledaju samo „završni proizvod”, a iza toga stoje sati i sati odricanja.

"Treniram dnevno tenis tri do četiri sata svim danima osim nedjeljom i još sat kondicije pet puta sedmično. Nemamo prave pripreme, jer cijele godine igramo turnire, tako da tokom njih i treniramo, a nakon njih se „krpimo” ako smo povrijeđeni ili ako nismo u udarcu..."

U jednom trenutku si bila 155. na WTA listi, a sada si 167. na svijetu. Da li si ispunila cilj za ovu godinu i koliko ti je značio taj brzi skok u Top 200?

"Mnogo mi je značilo, jer je za ovu godinu bio i cilj da uđem u 200 najboljih, a to sam ostvarila već u junu. Zadovoljna sam sezonom, pogotovo junom, kada sam osvojila dva turnira sa nagradnim fondom od 25 hiljada dolara i igrala četvrtfinale na prvom WTA takmičenju".

U Budimpešti si imala šansu da se domogneš polufinala, jer si vodila u 3. setu protiv Šanel Šepers, ali si izgubila. Da li je presudio nedostatak iskustva?

"Mislim da jeste. Nisam bila nervozna, niti sam imala pritisak jer igram svoj prvi WTA turnir, ali ni sama ne znam kako sam izgubila. Vodila sa 4:2 u 3. setu, imala 5:4 u gemovima i 5:4 u taj-brejku. Bila sam blizu, ali i toliko daleko da sam shvatila da moram da još treniram da bih konstantno bila na visokom nivou".

Nastupila si i u kvalifikacijama za US open i bila na pragu 3. kola. Šta te sputalo u tom meču sa Kanađankom Šeron Fičmen?

"Dobro sam odigrala prvi meč, a u drugom sam vodila 6:3, 5:3 i izgubila. Imala sam tremu i blagu nervozu, možda zbog toga što sam prvi put na grend slemu kao seniorka. Iako su to bile kvalifikacije, to je veliki uspjeh za mene, jer nikada niko iz Crne Gore to nije uspio. Mislim da sam sama sebe sputala, stvorila sam nervozu bez ikakve potrebe".

Nakon US opena si ispala u 1. kolu kvalifikacija u Seulu i Ningbou, ali si na Kupu Kremlja u Moskvi stigla do glavnog turnira. Odigrala si dobro i protiv Klare Zakopalove, jesi li imala šansu da je savladaš?

"Nisam se osjećala najbolje. U Seulu sam „pokupila” neki virus i ostala da igram kvalifikacije u Kini, iako nisam bila dobro. Vratila sam se u Beograd na 10 dana, zaliječila se i otišla u Moskvu, ali sam osjećala da se umaram, da ne mogu da izdržim intenzitet treninga. Stigla sam do 1. kola glavnog žrijeba, ali sam bila jako umorna. Sve me je boljelo, mišići su mi bili zategnuti, imala sam sve moguće upale. Uzgred, igrala sam meč 3. kola kvalifikacija sa Hrvaticom Terezom Mrdežom tri sata, obje smo „umrle” na tom meču. Poslije smo sjele jedna pored druge i samo ćutale u svlačionici. Ništa nismo mogle da kažemo, jer je duel bio isrcpljujući. Dosta smo prebacivale lopticu, jer je podloga u toj sali sporija. Žao mi je što nisam dobila Zakopalovu, jer bih se sastala sa Anom Ivanović. Bilo bi stvarno dobro da vidim nju kako igra i sebe kako se nosim sa njom. Uzgred, dobila bih 80 WTA poena i vjerovatno ušla među 150 na svijetu".

Koliko te taj virus omeo u finišu sezone?

"Igrala bih još da se nisam razboljela. Poslije Moskve sam planirala da nastupim na dva turnira u Istanbulu i po jednom u Dubaiju i Šarm el Šeiku. Odigrala sam samo prvi, ali se nisam dobro osjećala i rekla sam treneru da bi džabe bilo da idem ako ne mogu da dam maksimum. Odlučili smo da prekinem i odmorim se, kako bih se na pravi način pripremila za narednu sezonu. Već sam polako počela da radim na kondiciji, a potom ću preći na teniske treninge".

Kakvi su ti planovi za narednu sezonu i čitavu karijeru? Želiš li da uđeš u 100, 50, 10... najboljih?

"Voljela bih da se u 2014. što više približim ili čak i da uđem u Top 100, jer mislim da to mogu ako odigram dobru sezonu. Što se dugoročnih ciljeva tiče, svima nama koji se bavimo tenisom je želja da budemo prvi na svijetu, ali prvo da uđem u 100, pa u 50, a onda ćemo vidjeti..."

Naravno, prvi cilj da budeš među 100 najboljih je bitan i da bi preskakala kvalifikacije nekih turnira?

"To je veliki napor, jer je potrebno proći tri kola koja nisu nimalo laka. Bilo bi dobro da izbjegnem i kvalifikacije za grend slemove, jer prvih 107-108 na listi ih ne igraju".

Gdje ćeš početi sezonu?

"Mislim da ću prvi turnir igrati krajem godine u kineskom Šenženu, na kojem je nagradni fond 500 hiljada dolara. Moram u kvalifikacije, jer ne mogu da uđem u glavni žrijeb. Poslije ću vjerovatno nastupati u Hobartu, a 7. januara počinjem kvalifikacije za Australian open. Ako u Hobartu i prođem kvalifikacije, morala bih da predam 1. kolo, jer ne bih mogla da stignem na Austalian open".

Jedan od ciljeva ti je da uđeš u glavni žrijeb grend slemova. Misliš li da to možeš da ostvariš već u Melburnu?

"Igrala sam dva juniorska turnira u Australiji i lijepo sam se osjećala. Volim Australiju i organizaciju, mada je tako na svakom grend slemu. Mislim da mi sve više odgovara brza podloga i da će tako biti i u budućnosti. Do ove godine sam obično igrala samo na šljaci, ali zbog stila igre mi više „leži” beton".

Koliko ti duga putovanja smetaju u pripremi mečeva? Ove godine si igrala 25 turnira, putovala u SAD, Aziju...

"Najviše mi smeta pakovanje. Non-stop se pakujem, a najviše mi pomaže majka. Ona, doduše, ide sa mnom samo na jeftinije destinacije. Neće ići u Australiju, jer je mnogo skupo da idu i ona i trener. Možda je to što sam tri puta bila u Americi i u Aziji uticalo na to da mi padne imunitet, zato sada moram više da pripazim na sebe, kako bih imala snage da završim sezonu na pravi način".

Mnogo se polemike diglo oko činjenice da Novak Đoković nije nastupio u dublu u finalu Dejvis kupa protiv Češke. Koliko je, zapravo, teško odigrati tako veliki broj mečeva u sezoni, jer si ih i ti imala dosta?

"Izuzetno je teško, pogotovo muškarcima, koji na grend slemovima igraju i do pet setova. Morate da imate kontinuitet ako hoćete da budete u vrhu, a neko igra turnire pet sedmica zaredom. Još ako igrate tri seta, pa je negdje vruće ili je vlaga, onda bude još teže. Sve zavisi kako ko to podnosi. Ja se dobro snalazim, ali je potrebno imati snage, volje i strpljenja".

Da li je porodica imala problema da isprati tvoj program rada, jer je poznato da je tenis skup sport?

"Do profesionalnog tenisa nema nikakve zarade, a niste u plusu dok ne dođete u Top 100. Da nemam pomoći od firme „Bemax”, ne bih mogla sama sebe da finansiram. Preskupe su avionske karte i smještaj, ali sam imala sreću da mi od 15. godine „Bemax” plaća putovanja i trenera. Ranije je bilo mnogo teže", istakla je 19-godišnja Novljanka.

Ako me ne uhvate na raštan, neće ni na šta

U posljednje vrijeme se sve više priča o ishrani tenisera, Novak Đoković je čak izdao knjigu o dijeti bez glutena. Da li i ti paziš šta jedeš?

"Ove godine sam prvi put pazila na ishranu, išli smo da vidimo šta odgovara mom organizmu. Zabranjeno mi je svinjsko meso, koje u suštini nije zdravo. Nije mi to smetalo dok mi nisu rekli, ali ponekad krišom pojedem malo pršute. Ne smijem da uzimam ni neke mliječne proizvode, tako da pijem mlijeko od soje. Na turnirima obično jedem paštu, ribu, plietinu, povrće..."

Mnogi sportisti bi rekli da najviše vole baš ta jela koja se serviraju teniserima, ali sa Dankom to nije slučaj.

"Raštan mi je omiljeno jelo. Kad god baba može, pošalje mi iz Herceg Novog da mi ga majka spremi. Stavi krompir i suvo meso i to bude vrh! Bojiš li se dopinga? - Dosta se priča, ali nisam previše razmišljala o tome. Uglavnom jedem u zvaničnim hotelima, a imamo i ručkove u klubu. Pretpostavljam da tu ne bi trebalo da bude problema. Nisam, doduše, imala još nijednu doping kontrolu. Ako me ne uhvate na raštan, neće ni na šta drugo", uz širok osmijeh kaže najbolja crnogorska teniserka.

Najjača oružja su mi servis i forhend Šta ti je glavna odlika u igri i na čemu bi trebalo da još poradiš?

"Najveća oružja su mi servis i forhend. Moram samo da podignem procenat prvog servisa. U Moskvi sam, na primjer, u 1. setu 2. kola kvalifikacija osvojile sve poene na svoj prvi servis, a to je veliki plus, pogotovo u ženskom tenisu. Što se bekhenda tiče, ne pravim toliko direktnih poena kao iz forhenda. Mogu dobro da izblokiram i solidna mi je bekhend paralela i široka dijagonala, ali sve može pomalo da se popravi. Mislim, ipak, da nemam nijednu lošu stranu ili rupu u igri".

Plakala sam nakon neuspjeha u Ulcinju

Fed kup reprezentacija Crne Gore je dva puta igrala baraž za plasman u prvu grupu Evroafričke zone Dejvis kupa, ali je izgubila od Gruzije 2012. i Letonije ove godine u Ulcinju.

"Bilo mi je jako teško, plakala sam nakon tog poraza. Bilo mi je drago što se turnir održava kod nas, jer je do sada bio u Egiptu, gdje uslovi nisu bili dobri. Žao mi je što nismo ušle u prvu grupu, ne znam ni da li smo taj odlučujući dubl pogrešno igrale. Nadam se da ćemo sljedeće godine ući, mislim da smo mi i Južna Afrika favoriti.

Prijateljstvo sa Jelenom Janković

Poznata je činjenica da se Danka Kovinić odlično slaže sa Jelenom Janković, sa kojom je vežu mnoge stvari.

"Moj trener Veljko Radojičić je sa njom radio od 9. do 18. godine, kada je počela intenzivnije da trenira. On više nije htio da putuje i trenira sa nekom mlađom teniserkom nakon Jelene, a rekao mi je da je sa mnom sasvim slučajno to prihvatio. On nas je upoznao i zbližio. Gledala sam njene treninge kada sam bila mlađa, a na svom prvom grend slemu, Rolan Garosu 2010. godine, još više smo pričale, družile se, vodila me je na večere... Ona i njena majka su gledale moje mečeve, ja sam dobijala karte za njenu ložu, tako da je tada krenuo naš odličan odnos. Sada sam bila na WTA šampionatu u Istanbulu sa njom, ona je stvarno super djevojka, opuštena, pomogne mi šta god da mi treba".

I kada je u pitanju igrački idol, Danka nema dilemu.

"Jelena mi je idol. Cijela soba mi je prije bila oblijepljena njenim posterima, sjekla sam njene slike iz novina, bila sam skroz zaluđena njom".

Da li se na još nekoga ugledaš?

"Od muškaraca izdvajam Nadala. Sviđa mi se kako se ponaša na terenu, kako se bodri... I Federera, jer je najbolji svih vremena. Savršen je, izgleda elegantno na terenu, kao da ga ne dodiruje".

Voliš li Serenu Vilijams?

"Ne. Prije mi je možda Serena i bila idol, ali sam je precrtala kada je u Istanbulu „folirala” da je povrijeđena u meču protiv Jelene. Zapravo, ne bih rekla da sam je precrtala, ali je više ne gledam istim očima kao prije, kada mi je bilo fascinantno što joj niko nije ravan".

Da li se, ipak, diviš Sereni Vilijams i Mariji Šarapovoj, koje su se nakon teških bolesti, odnosno i povreda vratile u vrh svjetskog tenisa?

"One su to uradile zato što vole tenis. Niko ne bi mogao da nas natjera da igramo pet sati dnevno po suncu da ne volimo ovaj sport", zaključila je Kovinić.

Galerija