Rijetki su sportski događaji prve klase, kakvo je bilo finale US opena, u kojima centralna figura nije pobjednik, već poraženi.
Novak Đoković je bio na korak od istorije, od kalendarskog i ujedno 21. Grend slema, očekivalo se da će u Njujorku zaključiti polemike o tome ko je najbolji svih vremena.
Na kraju, srpski teniser je u naletu emocija, u izgubljenoj situaciji, uoči posljednjeg gema, a u jeku najvatrenije i potpuno neočekivane podrške navijača, zaplakao i u suzama nastavio i završio meč života.
Đoković je priznao da je poklekao pod pritiskom velikih očekivanja.
Tačno je - cijeli sportski svijet je čekao da vidi trenutak kada će na vječnoj listi Grend slem osvajača ostati usamljen na prvom mjestu i kada će postati osvajač četiri najveća trofeja u istoj godini.
Koji je pritisak bio jači nije precizirao, mada je jasno da se “sad ili nikad” odnosilo za neprikosnoveni podvig modernog teniskog doba, koji je posljednji put napravio Rod Lejver 1969. godine.
Za kalendarski slem možda (najvjerovatnije) i jeste bili “sad ili nikad”, ali apsolutno nije bila posljednja šansa da dođe do 21. najvećeg trofeja, te da su njegove šanse da bude sam na vrhu vječne liste veće nego što ih imaju šampioni sa kojima dijeli taj rekord.
Iako ima 34 godine, i mnogo je bliži kraju karijere nego vrhuncu, Đoković se osjeća dobro na terenu, mentalno je najjači od svih, fizički na visokom nivou, iako je nakon njujorškog finala kazao da ga “noge nisu slušale”, što jeste najjasniji znak umora (igrao je šest sati više od Medvedeva).
Nastaviće da se bori za 21. Grend slem, brzo će januar i Australijan open, njegov, ipak, omiljeni turnir, kojeg je osvojio čak devet puta.
Ko ga otpiše – pogriješio je.
Ali, ono što je činjenica, koje je vjerovatno Đoković apsolutno svjestan, da će biti sve teže i teže, možda i još teže nego dok se sa Nadalom i Federerom, u jednom periodu i sa Marejom, bespoštedno borio za mjesto na vrhu i prestiž.
Medvedev je u Njujorku pokazao da ima igru kojom može da “slomi” najboljeg igrača današnjice. Uostalom, ruski teniser dobio je četiri od posljednjih šest međusobnih duela, a mlađi je osam i po godina.
Zverev (24) je u Tokiju zaustavio put ka zlatnom slemu, Cicipas (23) imao 2:0 na Rolan Garosu. Naredne godine se vraća Tim (28), Beretini (25) će biti sve opasniji na brzim podlogama, prodiru Rubljev (23), Ože-Alijasim (21)... Pojavili su se Siner (20), Alkaras (18)...
Očekuje se i da će Nadal (35) od januara biti u ritmu, neće tek tako odustati, ali on neće više biti najteži (hoće najveći, dok god su na sceni) Đokovićev rival, kao što ni Đoković neće biti njegov...
Možda se vrati i Federer, ali, po svemu sudeći, tek da završi karijeru kada on odluči, a ne zbog povreda.
Nakon poraza od Medvedeva, pitanje kada će Novak osvojiti 21. Grend slem moglo bi, sasvim legitimno, da se preformuliše u pitanje da li će ga osvojiti? Još legitimnije je da isto pitanje važi i za Nadala.
Prognoze (realne) su da hoće, možda već u januru u Melburnu, ali isto tako prolazi vrijeme, stižu nove snage, željne promjena i pobjeda nad najvećim igračima svih vremena.
I postaju svjesne da ih je i te kako moguće ostvariti...
Bonus video:
