Tri sata i jedan minut borbe bili su potrebni Novaku Đokoviću da se plasira u osminu finala Vimbldona, nakon što je savladao Artura Rinderkneša sa 7:5, 6:4, 1:6, 7:6 (7:4)
Bio je to njihov prvi međusobni duel, a Đoković je kroz oscilacije u igri uspio da prelomi meč u svoju korist, posebno u taj-brejku četvrtog seta u kojem je podigao nivo igre u ključnim momentima.
„U taj-brejku je svaki poen važan, pa sam još usredsređeniji. Pokušavam da napravim mini-brejk. Artur je sjajno servirao i bilo je teško uzeti mu poen - raznovrsno je servirao, pogađao ono što je želio. Za razliku od ostatka meča, u taj-brejku sam dobro servirao. Bilo je mnogo tenzije i nervoze, ali ključ je ostati u sadašnjem trenutku“, rekao je Đoković, prenosi Sport klub.
Nole je priznao da se nije osjećao potpuno komforno na terenu:
„Nisam se osjećao kao da sve ide glatko i tečno. Znao sam da je u dobroj formi i bio sam malo stegnutiji. On je uradio sve da me izbaci iz komforne zone. Olakšanje je što sam uspio u četiri seta.“
Govoreći o rivalu, istakao je da je duel bio izuzetno zahtjevan:
„Bilo je mnogo nadigravanja ‘mačke i miša’, na osjećaj. Odmah je igrao dosta drop šotova, nekad bi brzo izlazio na mrežu. Ima i raznovrstan prvi i drugi servis, izlazio je naprijed i poslije drugog servisa. Uz to je igrao i odlične voleje. Zaista težak rival.“
Osvrnuo se i na igru na travi i promjene u tenisu, posebno kada je riječ o slajs udarcu:
„Razgovarao sam dosta s igračima i trenerima u posljednjih godinu dana o lopticama. Od kovida se nešto promijenilo - proizvodnja i materijali. Loptice drugačije reaguju nego prije i u prosjeku su sporije nego prije 10-15 godina. To znači da slajs ne ostaje tako nizak kao ranije, iako je i dalje efektan na travi. Ali ako nekome to nije prirodan udarac, nije lako.“
Tokom meča je u jednom trenutku radio pokrete kako bi razbudio tijelo, što je kasnije objasnio:
„Ništa značajno, pokušao sam da probudim mišiće kada se uspavaju. Nekad pokušavam da podignem energiju, da se trgnem. Tijelo mi je u redu.“
Dodao je i da se osjeća dobro u fizičkom smislu:
„Osjećam se svježije nego u Parizu. To je normalno zbog razlike u podlogama i poenima. Ne znači da ne trošim energiju, ali trudim se da održim optimalan nivo.“
Poslije meča je imao i emotivan trenutak sa porodicom, uz mali plesni pokret posvećen ćerki Tari:
„Olakšanje zbog pobjede. Napravio sam kontakt očima s porodicom, pogotovo s djecom. Uvijek su glasni i daju sve od sebe da podrže tatu. Sinoć sam razgovarao s ćerkom, pokazala mi je neke pokrete jedne tinejdžerske grupe. Ne znam kako sam prošao, ali po njenom izrazu lica nisam se baš pokazao. Ali to je moj način da ih usrećim. Ti trenuci su posebni i rijetki, ne uzimam ih zdravo za gotovo“, zaključio je Đoković.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
