Vaterpolo je moj život

"Sa svega 14 godina sam priključen prvom timu, i trebalo je zaista stisnuti zube i izdržati duele i tempo prekaljenih i sjajnih asova", kazao je 17-godišnji Radović
280 pregleda 0 komentar(a)
Đuro Radović, Foto: Filip Roganović
Đuro Radović, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 25.12.2016. 11:00h

Konkurencija, žestoka! Iz plejade sjajnih mladih vaterpolo viceprvaka svijeta, koji su pretendovali na zvanje najboljeg mladog sportiste Crne Gore, laureat je mogao biti samo jedan.

Ta čast je pripala Đuru Radoviću, jednom od najmlađih u srebrnoj ekipi vaterpolo ikone Veljka Uskokovića. Mladi as Jadran Carina se od saigrača izdvojio nevjerovatnim golgeterskim učinkom - 20 golova na pet utakmica, čak šest u polufinalnoj pobjedi nad Italijom!

Radovića, ljevorukog „bombardera”, Crnogorski olimpijski komitet je proglasio za najboljeg mladog crnogorskog sportistu u 2016. godini.

"Presrećan sam zbog ovog priznanja. Mislim da je ovo jako velika stvar za mene i moj budući rad i napredak. Ovu nagradu doživljavam kao najznačajniju u dosadašnjoj karijeri i nikada nijesam bio srećniji", kazao je Radović nakon dodjele pehara, okružen jednako srećnim licima svojih saigrača iz juniorske reprezentacije i Jadrana.

A Radović je sjajnim igrama doprinio i trećem mjestu Novljana u Regionalnoj ligi.

"Igram po toj nezgodnoj strani, kako mi u vaterpolu volimo da kažemo za ljevake. A ovim sportom bavim se od osme godine, nakon što sam tri godine trenirao plivanje. Volim vaterpolo i uglavnom su sve ostale obaveze podređene tome da na treningu ili utakmici dam najviše od sebe. Vaterpolo je i moje zanimanje, ali i moj hobi, a zbog njega trpe i obaveze u školi, ali trudim se da je ne zapostavim. Imao sam sreće da Jadran ima sjajnu školu vaterpola, jednu od najboljih u svijetu, a ja sam prva pravila naučio od Vasa Ćukovića", kazao je 17 - godišnji vaterpolista za „Vijesti”.

Potvrda sjajnog rada u klubu sa Škvera je podatak da je od 13 srebrnih juniorskih vaterpolista, čak pet poniklo u Jadranu!

"Na mojoj strani u selekciji i klubu dijelim minutažu sa pola godine starijim Aleksom Ukropinom. Jako je važno da napokon imamo konkurenciju na desnoj strani bazena, jer od završetka karijere Veljka Uskokovića „ajkule” imaju problema po toj strani. Legendarni kapiten zlatnih iz Malage nas je i vodio na Svjetskom juniorskom prvenstvu i zaista smo mi ljevoruki igrači imali šta od njega da naučimo u kretanju u ofanzivi i odbrani. Sa strukom na svu sreću nemamo problema, pošto je trener u Jadranu i selektor Vladimir Gojković takođe bio vrhunski vaterpolista i što je najbitnije po nas - zna kako da to ogromno znanje i prenese. I naš trener zna da je atmosfera u ekipi najvažniji segment, a mi zaista u bazenu i van njega dišemo kao jedan. Velika smo porodica, podržavamo se međusobno bez obzira na profesionalni odnos i želju da budemo prvi i najbolji.

Koliko je teško izboriti se za status prvotimca iz ugla jednog 17-godišnjaka?

"Suština je da se ne gubi vrijeme. Kada dođem na bazen dajem sve od sebe, jer znam zašto sam došao na trening. Cilj je da svakog dana naučim nešto novo i budem bolji igrač. I više mi ništa nije teško. Ali, bilo je. Sa svega 14 godina sam priključen prvom timu, i trebalo je zaista stisnuti zube i izdržati duele i tempo prekaljenih i sjajnih asova. U klubu su prepoznali moju želju i rad i imao sam i imam nepodijeljenu podršku. Trenutno sam sasvim zadovoljan u klubu, pogotovo što smo izborili plasman u polufinale Evrokupa, a i u Regionalnoj ligi smo u prva tri, pa sve ide zacrtanim tokom.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

"Vaterpolo je moj život, jer nevjerovatno volim ovaj sport. Cilj mi je da zaigram za najjaču vaterpolo selekciju Crne Gore. Bio sam pozivan na pripreme, ali još nijesam doživio i da zaigram. Svjestan sam da još moram da radim i učim, pa zato budno motrim na igre najboljih ljevaka današnjice, srpskih reprezentativaca Filipa Filipovića i Dušana Mandića. Ponavljam, za sada sam sasvim srećan u Jadranu, ali želim da dostignem nivo da se za mene interesuju najbogatiji i klubovi sa ambicijom da osvajaju najprestižnije trofeje. Volim najveću scenu. Neponovljiv je osjećaj ući u bazen pred prepunim tribinama, kao što je bilo kada smo igrali na Svjetskom prvenstvu - jeza prolazi kroz tijelo i nemoguće je da nemate motiva da „prospete” protivnika. Prija i kada okolina i društvo prepoznaju vaš talenat i rad profesionalnog vaterpoliste.

Da li ste najbolji sportista u vašoj porodici?

"Za sada, da. Siguran sam, međutim, da će mi to uskoro biti teško da kažem, jer je moj osmogodišnji brat Vuk takođe krenuo u vaterpolo školu. Nevjerovatno je uporan i talentovan ljevoruki igrač, pa ćemo uskoro Ukropina i ja dobiti žestoku konkurenciju", sa ponosom je zaključio najbolji mladi sportista Crne Gore.

Bonus video: