Osjećaj Aleksandra Ivovića sedam dana nakon finalne utakmice na Svjetskom prvenstvu u vaterpolu protiv Mađarske se ne razlikuje mnogo od onoga što osjećaju ostali reprezentativci, s tim što je popularni Leka podvukao da ga i dalje boli što sjajan turnir u Barseloni na kraju nije začinjen zlatom.
Najbolji strijelac "ajkula", uz Sandra Sukna najbolji na cijelom turniru, ističe da ne može da se otme utisku da je Crna Gora imala sve, čak i kvalitet na svojoj strani u odnosu na Mađare.
"Prvo bih rekao da je uspjeh zaista fenomenalan. Ne bih da zvučim prepotentno, ili da ispadne da ne poštujem Mađarsku, ali i sada mislim da smo bolja ekipa od njih i da smo bili bliži zlatu. Ostaje gorčina, jer u tom meču nismo dali sve što možemo, a opet su nas pobijedili u posljednjem minutu i to nakon više nego spornog isključenja koje je suđeno Predragu Jokiću", rekao je Ivović.
Ipak, niko na srebrno odličje ne gleda kao na cijenu koja je morala da se plati zbog loše igre u finalu, već kao na veliki rezultat.
"Svakako da cijenimo što smo uradili, iako nas je na kraju pobijedila ekipa koja nije bolja od nas. Zato nam je svima bilo teško poslije turnira", dodao je Ivović.
Jeste li zaista bili ubijeđeni da osvajate medalju kada ste otišli u Barselonu?
"Vjerujte da o tome uopšte nisam razmišljao. Nakon Londona sam počeo drugačije da gledam na neke stvari, da se psihički drugačije pripremam za velika takmičenja i utakmice. Pred Barselonu sam, kao i cijela ekipa, razmišljao da u svakom meču dam maksimum, da ne razmišljam tako daleko da li je medalja blizu ili ne. Kao svaki sportista, naravno da sam vjerovao, ali nijednog trenutka nisam osjećao taj pritisak. Mislim da je to i bilo ključno na Svjetskom prvenstvu, jer da smo mislili samo o medalji, onda se nikada ne bismo oporavili od onog poraza od Grčke na startu takmičenja".
Kakva je bila priprema za četvrtfinale protiv Srbije?
"Imao sam zaista neki poseban osjećaj, kao nikada ranije, da pobjeđujemo. To sam i govorio saigračima dan prije i na dan utakmice. Vidjelo se i u vodi da smo spremni na sve, čak su mi nakon meča neki vaterpolo stručnjaci govorili da ni kada smo gubili sa dva gola razlike nismo djelovali kao tim koji je u minusu. Imali smo poseban motiv, znao sam da mora kad-tad da nam se vrati za sve poraze. Crna Gora je u Barseloni bila kao Čelzi u Ligi šampiona - kada je bila najjača nije došla do vrha, a kada su je svi otpisivali, kada nije ni bila u najjačem sastavu, osvojila je medalju", bio je slikovit Ivović.
"Jednostavno, u sportu vam se sve jednog dana vrati, drago mi je da se nama to desilo u Barseloni".
Svi ističu da je razliku napravio veliki motiv „ajkula” protiv Srbije. Da li je on bio tako veliki?
"Motiv i inat, to je bilo presudno. I zbog ranijih poraza od njih, ali i zato što su mnogi od Srbije očekivali da opet osvoji zlato. Čak su i njihovi igrači govorili da su favoriti, da su vaspitani da pričaju samo o zlatu. Sve to nam je dalo veliku snagu da im se suprotstavimo i da ih eliminišemo. Na kraju smo imali i sreće u onom posljednjem napadu Srbije kada je Miloš Šćepanović odbranio zicer".
Ne pominješ da je tvoj gol minut prije kraja bio presudan?
"Ispalo je tako. Neposredno prije gola sam pomislio da bih dao sve na svijetu da mi daju malo prostora. I kada jesu, bio sam siguran da ću postići pogodak..."
Jesi li očekivao da će redosljed ekipa koje su osvojile medalju biti onakav - Mađarska, Crna Gora pa Hrvatska?
"To su ekipe koje imaju kvalitet, ali je kuriozitet da su odličje osvojile reprezentacije koje su nakon Olimpijskih igara najviše promijenile sastav. To je dobro za vaterpolo, dobro je što su poslije nekoliko godina s pobjedničkog podijuma svrgnute Srbija i Italija", zaključio je Ivović.
Sukno je moj drugar
Na kraju Svjetskog prvenstva, na ceremoniji dodjele medalja i nagrada dogodila se neobična scena - Aleksandar Ivović i Sandro Sukno su dobili samo jedan pehar za najboljeg strijelca.
Interesantno, obojica su insistirala da trofej pripadne ovom drugom.
"Meni nakon poraza u finalu zaista nije bilo do nagrade, nisam o njoj razmišljao. Ali, Sandro i ja smo drugari, on je želio da pehar pripadne meni i rekao mi je da ga više zaslužujem od njega jer sam na podijumu stepenik više", pojasnio je Ivović.
Na kraju, pehar će imati obojica.
"Organizator nije računao da će dva igrača na kraju biti najbolji strijelci, zato je i imao jedan pehar. Ali, na kraju su obećali da će napraviti još jedan, tako da će uspomena iz Barselone ostati i Sandru", dodao je crnogorski bek, koji je u Španiji vjerovatno odigrao najbolji turnir u karijeri.
Od prije dva dana i zvanično član Reka
Ivović se juče vratio iz Đenove gdje je od srijede boravio kako bi završio sve oko prelaska u Pro Reko.
Kao što je od ranije poznato, Ivović se nakon godinu u dubrovačkom Jugu vratio u Reko s kojim je dogovorio dvogodišnju saradnju.
"Završili smo svu neophodnu papirologiju, morao sam da odem kako bih završio radnu dozvolu i sve je sređeno. Spreman sam da opet dam sve od sebe za Reko", rekao je Ivović kojem će naredne sezone društvo u tom klubu praviti saigrač iz reprezentacije Mlađan Janović.
Galerija
Bonus video:
