IZ UGLA LEGENDI:

Ciljevi isti: Stvarati igrače za klubove i nacionalni tim

Veljka Uskokovića i Vladimira Gojkovića veže mnogo toga - obojica u vaterpolo sportu imaju status legende, obojica su osvojila gotovo sve...
51 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 02.01.2013. 09:28h

Veljka Uskokovića i Vladimira Gojkovića veže mnogo toga - obojica u vaterpolo sportu imaju status legende, obojica su osvojila gotovo sve i obojica su istovremeno ušla u trenerske vode u seniorskoj konkurenciji.

Uskoković je, istina, krenuo prije Gojkovića još kroz mlađe kategorije Katara i reprezentacije, ali ih je sezona koja je u toku spojila i napravila rivalima...

A šta ih razdvaja? Ljubav prema različitim klubovima, velikim (često i previše izraženim među navijačima) protivnicima koji su daleko jedan od drugog svega četrdesetak kilometara.

Čuveni bokeljski derbi je tako sa dva velikana pored vode opet dobio na neizvjesnosti nakon dvije sezone zatišja.

Uskoković i Gojković su za "Vijesti” pričali o situaciji u klubovima, crnogorskom vaterpolu i problemima koje ovaj sport ima, kao i sopstvenim ambicijama u novom ulozi...

Trenersku karijeru ste počeli u klubovima u kojima ste ponikli. Koji su vam naredni ciljevi u karijeri i imate li već sada snove koje želite da ispunite u budućnosti u ovom poslu?

Veljko Uskoković: Iako je u našem sportu, a pogotovo u trenerskom pozivu, teško praviti neke dugoročne planove, moje ambicije su se poklopile sa ambicijama Primorca. Sebe u narednom periodu vidim u svom matičnom klubu na zajedničkom zadatku da Primorac vratimo na mjesto koje mu na vaterpolo karti Evrope pripada.

Vladimir Gojković: Sigurno da je čast što mi je Jadran dao priliku da počnem trenersku karijeru čim sam završio sa igračkom. Skoro cijelu karijeru sam proveo u Jadranu, tako da mi je Škver kao druga kuća. Moj cilj u bliskoj budućnosti je da pokušam da napravim kvalitetnu generaciju domaćih igrača koji bi nosili igru Jadrana u narednom periodu, samim tim bi ti igrači kroz nekih četiri, pet godina trebali da postanu seniorski reprezentativci. Od toga bi svi zajedno imali veliku korist. Što više igrača stvorimo iz naše škole, to je budućnost Jadrana svjetlija i automatski možemo sebi da postavljamo visoke ciljeve.

Da li u nekom napetom trenutku poželite da uđete u bazen i na taj način pomognete ekipi?

Veljko Uskoković: Sebe smatram dovoljno iskusnim trenerom, zato mi takve ideje i ne padaju na pamet.

Vladimir Gojković: Kada sam krenuo u ovaj posao stavio sam sebi do znanja da nema više razmišljanja o povratku u bazen. Takođe, riješio sam da ne upoređujem moje igrače sa mnom iz igračkih dana, već da budem u tome 100 odsto kao trener i da pokušam da im prenesem sve što znam.

Od kojih trenera ste najviše naučili kao igrač?

Veljko Uskoković: Imao sam privilegiju da duži vremenski period treniram sa Vlahom Orlićem, Nikolom Stamenićem, Petrom Porobićem, Zoltanom Kašašem, Nandom Pešijem... Od svakog sam naučio dosta.

Vladimir Gojković: Najviše sam naučio od Petra Porobića sa kojim sam sarađivao kroz klub i reprezentaciju neprekidno 13 sezona. Bez sumnje, on je jedan od najboljih trenera na svijetu. Pero je došao u Jadran kada sam imao 16 godina i maltene je on čovjek koji je od mene napravio igrača. Takođe, puno mi je značio i rad sa Nenadom Manojlovićem. S njim sam radio od 1999. do 2005. kroz juniorsku i seniorsku reprezentaciju. Istakao bih još Ivicu Tucaka sa kojim sam posljednje tri sezone imao fantastičnu saradnju, pokazao se kao vrhunski trener i zasluženo je postavljen za selektora Hrvatske.

Čije metode na početku trenerske karijere koristite?

Veljko Uskoković: Koristim metode jugoslovenske škole, trudim se da u rad uključim i sve ono što je drugim vaterpolo silama donijelo rezultate, ali i da uvedem neke elemente samo meni specifične.

Vladimir Gojković: Imam neku viziju kako bi stvari trebalo da funkcionišu. Od trenera koje sam pomenuo sam sigurno prenio određen dio u moj rad. Mislim i da mi je prednost što sam nedavno završio igračku karijeru i znam kako današnji vaterpolo izgleda iz ugla igrača.

Da li je lično za vas bolje što kao debitanti vodite mlade ekipe koje nemaju pritisak velikih rezultata na koje su inače navikli Jadran i Primorac?

Veljko Uskoković: Klub se okrenuo novoj strategiji u kojoj će okosnica ekipe u narednom periodu biti igrači iz sopstvene skole. Takođe, želja nam je da se u sljedeće dvije, tri godine pojačamo sa nekoliko donekle iskusnijih igrača koji su ponikli u školi Primorca. To je nešto što i meni u ovom trenutku odgovara.

Vladimir Gojković: Mislim da je za mene, kao mladog trenera, bolje to što nemam neki veliki rezultatski imperativ na početku karijere. Imamo mladu ekipu, veliki broj igrača od 14 do 17 godina koji su budućnost crnogorskog vaterpola. Jadran je klub koji je u posljednjih 10 sezona osvojio 16 trofeja, tako da mi uvijek sami sebi namećemo određeni pritisak. Tako je bilo i nedavno u finalu Kupa protiv Primorca, iako na početku sezone nismo razmišljali o trofejima. Svi smo, međutim, bili svjesni da nam se ukazala velika prilika, jer znamo da je Budva u ovom momentu najkvalitetnija ekipa u Crnoj Gori. Tako da smo igračima stavili do znanja da nas u tom momentu interesuje samo pehar i da ne treba da čekaju drugu priliku, jer što prije počnu da osvajaju trofeje brže će se razvijati u vrhunske igrače.

Kakva je budućnost crnogorskog vaterpola?

Veljko Uskoković: Slabiji rezultati mlađih reprezentativnih selekcija u proteklih nekoliko godina, slabi infrastrukturni uslovi u kojima klubovi rade, neigranje crnogorskih klubova u evropskim takmičenjima, te suviše mala baza... To su činjenice koje sve nas koji radimo u vaterpolu i koji volimo ovaj sport moraju da zabrinu.

Vladimir Gojković: Iskreno, mislim da je posljednji trenutak da se stvari postave na svoje mjesto, prije svega rad sa mlađim reprezentativnim kategorijama. Znamo koliko loše rezultate smo ostvarili posljednje dvije, tri godine na juniorskim takmičenjima, ali još veći problem je što nismo napravili igrače za A reprezentaciju. Imamo bazu vrhunskih igrača koja može da iznese bez problema sljedeći olimpijski ciklus, ali moramo i poslije 2016. da imamo kontinuitet. Zato je sada vrijeme da se počne ozbiljno raditi.

Kako spriječiti odlazak mladih igrača iz Crne Gore koji biraju drugu reprezentaciju?

Veljko Uskoković: To je prilično kompleksno pitanje. Prvi potez u sprječavanju odlazaka mladih igrača je potpisivanje predugovora najkvalitetnijih juniorskih reprezentativnih kandidata sa matičnim klubom. Naravno, sve to uz podršku Vaterpolo saveza, koja je neophodna, a sve po ugledu na neke uspješnije saveze u Crnoj Gori.

Vladimir Gojković: To je pitanje od krucijalnog značaja. Postoje predlozi da se potpisuju ugovori sa roditeljima dok su djeca maloljetna kojim bi se obavezao ostanak igrača u matičnom klubu do 23 godine shodno pravilima VPSCG. Odlasci su veliki udarci za reprezentaciju, ali po mom mišljenju, još veći za klubove, jer sa tim igračima su treneri radili i po 10 godina i nerijetko se koncipirala budućnost klubova oko njih. U svakom slučaju, treba pokušati u što kraćem roku naći rješenje.

Medalja u Barseloni nije nerealna želja

Da li je crnogorska reprezentacija mogla više od srebra na EP i 4. mjesta na OI u 2012. godini?

Veljko Uskoković: Smatram da je srebro na Evropskom prvenstvu odličan rezultat. Ali, ostaje veliki žal za propuštenom prilikom da se osvoji olimpijska medalja. Šteta, bili smo tako blizu.

Vladimir Gojković: Bili ste svjedoci, nijanse su odlučivale u Ajndhovenu i Londonu. U finalu Evropskog prvenstva smo imali veliki peh, jer se Boris Zloković povrijedio i nije mogao da igra u finalu. Što se tiče Olimpijskih igara, ostaje gorak ukus, jer mislim da se takva utakmica ponovi još 10 puta ne bismo ispustili prednost od tri razlike u posljednjoj četvrtini. U svakom slučaju, smatram da se reprezentacija vratila u vrh svjetskog vaterpola gdje joj je i mjesto.

Šta se može očekivati od Crne Gore u 2013. godini? Konkretno, koliko „ajkule” mogu na Svjetskom prvenstvu u Barseloni?

Veljko Uskoković: Kod mnogih reprezentacija je došlo do smjene generacija, a vjerovatno će i kod nas doći do određenih promjena. Tako da je u ovom trenutku teško govoriti o mogućnostima naše reprezentacije na narednim takmičenjima. Ipak, siguran sam da će Crna Gora uvijek težiti ka najvećim ciljevima.

Vladimir Gojković: Crna Gora je krenula odlično u Svjetskoj ligi i sa povratkom braće Janović, Predraga Jokića i Saše Radovića ekipa će sigurno dobiti kvalitet više, jer se radi o vrhunskim igračima. Već sam rekao, imamo dobru grupu igrača koja treba do nosi igru reprezentacije u naredne četiri godine. Ako budu svi zdravi na Svjetskom prvenstvu u Barseloni, Crna Gora može da se uključi u borbu za medalju.

Galerija

Preporučujemo za Vas