Aleksandar Radović je u finalu sa Srbijom sa tri gola u posljednjoj četvrtini održao Crnu Goru u životu. Nije bilo dovoljno...
„Suvišno je pričati koliko nam je nedostajao Boris Zloković, jer smo imali samo jednog klasičnog centra Filipa Klikovca, a mi ostali smo morali da se trošimo ulaženjem na dva metra. Desio se peh da nam isključe Tonija Petrovića, pa onda i Filipa sa pravom zamjene, ali dali smo sve od sebe i borili se do samog kraja. Imam osjećaj da nemamo za čim da žalimo, jer smo dali svoj maksimum i, što je najbitnije, vratio se timski duh koji mora da nas krasi. Definitivno imamo individualce koji su najbolji na svijetu i sa timskom igrom ne bi trebalo da bude problema za nas“, poručuje bek koji je aktuelni prvak Evrope sa Partizanom.
Da li vas je umor spriječio da u finišu bolje branite igrača više Srbije?
„Ne bih rekao da je to bio umor. Bio je kraj utakmice, neko je imao malo više, neko manje sreće. Dali smo sve od sebe, ali nije bilo dovoljno. Ipak, možemo da budemo zadovoljni kada se uzme u obzir hendikep sa Borisom i to što Nikola Vukčević nije ni igrao na Evropskom prvenstvu“.
Je li bio dogovor da ti šutiraš u posljednjoj četvrtini ili se tako samo „namjestilo“?
„Nije. Ma potpuno je svejedno ko će da daje golove, samo je bitno da ekipa pobjeđuje. Ovog puta nismo, sljedeći put hoćemo. Mislim da je to segment na kojem smo najviše napredovali, vratili smo timsku igru i nebitno je ko će da daje golove i da se ističe. Bitno je da ekipa pobjeđuje“.
Hoće li Crna Gora da bude jedan od favorita u Londonu?
„Ova medalja, nakon dugog posta, ohrabriće nas da još više radimo i napredujemo kako bismo napravili što bolji rezultat na Olimpijskim igrama“, zaključio je Radović.
Bonus video:
