Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Ajndhoven - Šta god da se napiše ili kaže biće nedovoljno, jer riječi ne mogu da opišu osjećanja koja imaju vaterpolisti Crne Gore. Euforija, nestrpljenje, ponos, zebnja...
Sve ih to prožima, sva te emocije smjenjuju se iz trena u tren, jer danas igraju jednu od najvažnijih utakmica u svojim životima - finale Evropskog prvenstva u Ajndhovenu.
Deset zlatnih momaka iz Malage, kojima sada društvo prave Antonio Petrović, Aleksandar Radović i Filip Klikovac, pokušaće da se, kao i 13. jula 2008. u Andaluziji, popnu na krov Evrope.
A rival je, baš kao i tog zlatnog dana u sunčanoj Španiji, selekcija Srbije, koja je znatno više promijenila tim - nakon Olimpijskih igara oprostile su se veličine kakve su Vladimir Vujasinović, Dejan Savić, Aleksandar Šapić, Aleksandar Ćirić i Denis Šefik (sada naš reprezentativac), kao i pouzdani Branko Peković.
Neki novi klinci, međutim, nikako da se zaustave - šampionat u Ajndhovenu je 12. uzastopno veliko takmičenje na kojem Srbija kao samostalna zemlja osvaja medalju, jer nakon obnavljanja državnosti Crne Gore „delfini” nisu prigrabili odličje samo na Svjetskom prvenstvu u Melburnu 2007, kada su nakon peteraca poraženi od Španije u meču za 3. mjesto.
Poslije tog australijskog iskustva, izabranici Dejana Udovičića četiri puta su osvojili Svjetsku ligu, u Podgorici su 2009. bili treći, imaju zlato i srebro sa svjetskih prvenstava, bronzu sa Olimpijskih igara u Pekingu, prvo mjesto na Svjetskom kupu 2010, a na kontinentalnim šampionatima Evrope, pored finala u Malagi, bili su i treći u Zagrebu.
Crna Gora je prošla mnogo drugačiji put. U Malagi se vinula u neslućene visine, bila polufinalista Olimpijskih igara u Pekingu, a onda - veliki pad. Deveto mjesto na Svjetskom šampionatu u Rimu shvaćeno je tek kao trenutna slabost, kao nesrećan splet okolnosti, ali kada su uslijedili neuspjesi na EP u Zagrebu i SP u Šangaju bilo je jasno da nešto ne štima.
Bili su puleni novog selektora Ranka Perovića na ivici ponora i ovdje u Ajndhovenu, ali se sve promijenilo u samo jednoj utakmici, i to baš protiv današnjeg rivala.
Nikola Janović i drugovi su ubjedljivom pobjedom (11:7) potpuno vratili vjeru u sopstvene mogućnosti, a kolike su one najbolje se vidjelo u polufinalu, kada su pobijedili i sudije i trostruke uzastopne olimpijske prvake Mađare.
Perović: Utakmica nad utakmicama
I sada, za nagradu, od 15.30 časova u bazenu „Piter van den Hogenband“ igraće finale. Sa velikom željom da epilog bude isti kao na Dan državnosti 2008. godine, pa makar i opet morali da igraju produžetke, kao tada i kao u petak sa Mađarima...
"Finale je utakmica nad utakmicama. Nadam se da ćemo naći pravi motiv, i želju i volju da ga odigramo na pravi način. Sigurno je da smo dosta potrošeni i fizički i mentalno nakon onakve utakmice sa Mađarima, ali motiva, naravno, ne bi trebalo da fali. Ući ćemo otvoreno u meč i probati da napravimo još bolji rezultat nego što je ovaj do sada", kaže Perović.
Selektor „ajkula“ se ne slaže sa konstatacijom da se Crna Gora, do meča sa Mađarskom, mučila sa realizacijom igrača više.
"Nismo baš čitavo prvenstvo imali problema. Bile su dvije-tri utakmice dobre, dvije-tri slabije, ali to je sastavni dio igre. Eto, prije nismo mogli da damo gol iz kontranapada, sada ih postižemo. Ne bih na taj segment previše obraćao pažnju, iako vidim da se to potencira. Igrač više zavisi dosta od odbrana, dana, šuta, ali ono što tražim od reprezentativaca u svakoj utakmici je maksimalno jaka odbrana i kontranapad. Sve što dođe preko toga je plus".
Crna Gora je protiv Mađarske prebrodila neviđenu sudijsku nepravdu i pokazala da ima neviđen karakter. Perović naglašava da je pripremao igrače za takav scenario.
"Bilo je izuzetno teško, ali izdržali smo taj pritisak. Od prvog dana pokušavam da ih pripremim na loše suđenje, da izdržimo to i budemo ujedinjeni. Da ostanemo ekipa, da ne reagujemo na sudijske odluke i da budemo koncentrisani na igru. Ljudski je, ipak, da se čovjek iznervira.
U prvom meču ste ubjedljivo dobili Srbiju. Šta očekujete od ovog susreta?
"Sigurno je da će finale biti drugačije, svaka je utakmica priča za sebe. U principu, jedino čega me je strah je da je meč sa Mađarskom ostavio prevelike posljedice na nas. Ali, finale je, motiva ne bi trebalo da fali", zaključuje Perović.
Finale sude Italijan Filipo Gomes i Grk Jorgos Stavridis, koji je dijelio pravdu u meču istih rivala u grupi. Delegat je svemoćni Đani Lonci.
Samo možemo da se nadamo da ovog puta neće Nikoli Janoviću ili nekom drugom reći: „Ja sam papa”...
Vujanović stiže državnim avionom, Krivokapić čarterom
Da li je u pitanju samo protokol ili nešto drugo, tek Filip Vujanović i Ranko Krivokapić na finalni meč dolaze u različitim turama. Predsjednik Crne Gore krenuće iz Podgorice državnim avionom, dok će prvi čovjek Skupštine stići čarterom iz Tivta. Ali, valjda se ovdje neće razmimoilaziti oko himne...
Zlato za Italijanke
Renesansa italijanskog vaterpola je upotpunjena - u finalu Evropskog prvenstva igračice sa Apeninskog poluostrva savladale su svjetskog šampiona Grčku sa 13:10 (4:1, 2:1, 4:3, 3:5) i tako dostigle zemljake, aktuelne šampione svijeta.
Finale je na svom posljednjem Evropskom prvenstvu sudio crnogorski arbitar Mario Brguljan.
„Seteroza“ je osvojila prvo zlato nakon Olimpijskih igara u Atini, kada je nakon produžetaka savladala upravo Grčku (10:9). U meču za 3. mjesto, Mađarska je sa 9:8 porazila Rusiju, koja je u Ajndhoven došla kao trostruki uzastopni šampion.
Na Plivačkom stadionu „Piter van den Hogenband“ u subotu su odigrani i mečevi za plasman. Njemačka je u meču za 5. mjesto savladala Grčku sa 9:6, Španija je sedma nakon pobjede nad Rumunijom (9:8), dok je prvak iz 2010. Hrvatska savladala slabašnu Holandiju sa 16:4 i prigrabila skromnu 9. poziciju...
Bonus video:
