NAKON OSTAVKE

Spremili su mi omču, trebalo je samo da stavim glavu

"Ja se prema njima neću ponašati kao što su se oni ponašali prema meni, niti ću ostavljati prijatelje i saradnike", kaže za "Vijesti" Porobić.
0 komentar(a)
Ažurirano: 14.08.2011. 08:28h

Čovjek koji je predvodio crnogorske vaterpoliste do zlata u Malagi, jedine medalje u kolektivnoj konkurenciji u bilo kojem olimpijskom sportu od sticanja nezavisnosti Crne Gore, više nije na kormilu reprezentacije. Petar Porobić od juče nije selektor Crne Gore, podnio je ostavku na tu funkciju na sjednici Upravnog odbora na kojoj je trebalo da se glasa o povjerenju selektoru.

"Bili su mi pripremili omču, a trebalo je da ja samo stavim glavu. To mi je bilo jasno kada sam vidio ljude koji mjesecima nisu dolazili na sastanke, a ovaj put su se pojavili da dignu ruku za moju smjenu. Kad sam, takođe, vidio da ćute ljudi koji su mi do juče bili najbliži saradnici i da se samo iščekuje glasanje, bilo je jasno da se čeka odstrel. Ja sam im se, naravno, zahvalio na saradnji i rekao da idem iz vaterpolo organizacije jer mi je sve bilo jasno. Nisu kazali ni “hvala”", kaže za “Vijesti” Porobić.

Trofejnog stručnjaka posebno je pogodila jedna stvar.

"Bilo je očigledno da je sve ranije dogovoreno, iako se ovdje se ne radi ni o političkim strankama ni o parlamentu. Ovdje se radi o sportu, i to sportu koji je bio ponos Crne Gore, a ja smatram da sam neko ko je imao značajan doprinos u crnogorskom vaterpolu i crnogorskom sportu. Sve su to zaboravili, sve pohvale i ordene koje su mi davali. To me ne amnestira, ali obavezuje na jedan drugi, ljudski odnos. Ako su već željeli to da odrade, mogli su da to fino “upakuju”, da ja odem i da tako počne stvaranje fronta za spas crnogorskog vaterpola koji sam ja pokušavao da napravim, ali nisam imao podršku".

Sada već bivši selektor napustio je sjednicu prije glasanja o njegovom povjerenju, ali i nakon njegove ostavke članovi Upravnog odbora izjašnjavali su se o povjerenju.

"To je četvrti put za godinu da se Upravni odbor izjašnjava o meni. Znači, sve drugo je fantastično i idealno, samo je Petar Porobić sa toliko trofeja i svime onim što je uradio za crnogorski vaterpolo, tako veliki problem da se četiri puta glasa o povjerenju. Ajde, prihvatam i to, ali od ljudi koji nešto rade i doprinose, a svakako ne od ljudi koji su juče došli u Upravni odbor i to samo da dignu ruku i izvrše kaznu. Formirali su do juče nezamislivu koaliciju, sa ciljem da mene maknu. To je dobar znak, valjda će taj front sada da povede crnogorski vaterpolo ka boljim danima. U svakom slučaju ja se prema njima neću ponašati kao što su se oni ponašali prema meni, niti ću ostavljati prijatelje i saradnike".

U dobrom dijelu crnogorske vaterpolo javnosti, čini se, ostavka Porobića juče je slavljena više nego da je osvojeno zlato u Šangaju, što samo po sebi dovoljno govori o našem mentalitetu...

"Već godinu sam svjestan da mi više ljudi odmaže nego pomaže, da se stvorio front sa tim ciljem. Međutim, stalno sam živio u uvjerenju da ćemo naći kompromis i oformiti zajednički tim za dobrobit vaterpola. Sada se pitam šta bi bilo da sam i juče dobio povjerenje. Bilo bi još gore, stvari bi nastavile da ideu istim tokom. I zato mislim da nema potrebe da ja kočim neke procese koji idu ka boljitku. Ako je moja žrtva doprinos tome, potpuno iskreno pozdravljam tako nešto. Samo kažem da je postupak trebalo odraditi korektno, a to je potpuno izostalo".

Zanimljivo da su čelni ljudi VPSCG više puta ponavljali da Porobić ima puno povjerenje i kada su rezultati bili slabiji a ekipa neuporedivo jača nego u Šangaju, da je identično bilo i uoči odlaska u Kinu...

"Pogledajte samo intervjue koje su u posljednjih mjesec dana dali predsjednik Srđan Kovačević i ostali čelnici Saveza. To je potpuna kontradiktornost sa onim što se juče desilo. A što se u međuvremenu dogodilo - samo Svjetsko prvenstvo za koje svi znaju da ekipa nije bila kompletna i za koje sam imao, slovom i brojem 12 dana priprema sa novom ekipom. Odjednom se zaboravilo zlato iz Malage, i zlato iz Podgorice sa finalnog turnira Svjetske lige, i prvo mjesto u kvalifikacijama za Olimpijske igre, i četvrto mjesto u Pekingu. Ako javnost to i može da zaboravi, ljudi iz Saveza to ne smiju. U tom slučaju jasna je namjera da je odluka donijeta, a da se onda traže dokazi. Boli me, međutim, što me nakon ljudi sa kojima sam blisko sarađivao proteklih godina, nisu nazvali nakon toga. Zvalo me nekoliko igrača i ljudi iz ostalih federacija, ali moji dojučerašnji saradnici - ne!"

Zašto - pitanje je na koje nema odgovora.

"Uvijek sam pokušao da nađem zajednički jezik sa svima, mislim da sam puno pomogao i onim igračima koji nisu ušli u reprezentaciju, a siguran sam i to s ponosom mogu da kažem u trenutku kada idem iz crnogorskog vaterpola, da sam čovjek koji je najviše pomogao crnogorskim trenerima. Da nađu posao kada ga nisu imali, da im otvorim vrata u svijetu, mislim da mnogi treneri koji su imali mnogo veće rezultate od mene nisu uradili ni približno ni za trenere ni za igrače".

• Zamjerano Vam je što ste doveli Šefika, pored Šćepanovića i Radića...

"Napominjem da nijednu odluku nisam donio sam, da nijedna odluka nije donijeta a da se nisam konsultovao sa čelnicima Saveza. Ni odluku o Šefiku nisam donio sam, već u dogovoru sa čelnicima Saveza. Mi nemamo trećeg golmana i smatrali smo da sa dva golmana ne možemo da pravimo ozbiljan koncept, jer ako se jedan od golmana povrijedi, mi nemamo alternativu. Zajednički smo procijenili da bi Denis bio od koristi i oprijedili smo se za tako nešto. Isto tako mislim da Miloš Šćepanović, koji je '82. godište, sigurno ima prostora da i poslije Olimpijskih igara bude perjanica jedne nove ekipe. Na drugoj strani Denis je imao, želju, motiv i inat da se dokaže u drugoj sredini. Ali, i u ostvarenju tog zadatka bilo je toliko problema da o tome ne bih govorio".

• Po kuloarima Vam se prigovaralo i zbog toga što neki igrači nisu nastupali za reprezentaciju, u tom kontekstu pominjalo se i ime Vlada Gojkovića, te povrijeđenih Borisa Zlokovića, Mlađana Janovića...

"Vrlo je nezahvalno da u ovom trenutku govorim o tome. Ko malo bolje zna moje privatne relacije sa igračima, zna da to nema veze sa istinom. Tako se pričalo i za Aleksandra Radovića, pa smo ga vratili. Ako jedan igrač ne igra, možda ima neki drugi problem a mi smo željeli da prođe izvjesno vrijeme da vidimo mogu li ti problemi biti prevaziđeni. Konkretno, sa Vladom Gojkovićem nisam imao nikakav sukob, prije svega Vlado je počeo da igra kod mene, kad sam ja došao u Jadran. Da ne govorim o nekim drugim privatnim relacijama. Smatrao sam, kao što je to slučaj i u drugim reprezentacijama, recimo Mađarskoj, Hrvatskoj, Italiji, Španiji..., da se neki igrač u određenom trenutku osjeti umoran, zasićen, preskoči neko takmičenje, pa se vrati. Ne vidim zašto se oko toga pravila drama. I Radović je imao određenih dilema pa se vratio, mislim da bi se tako moglo uraditi i sa drugim igračima, a želio sam da pokušam da za Olimpijske igre vratim i Gojkovića. Što se tiče onih koji su odsustvovali zbog povreda, najbolji specijalisti bivše Jugoslavije su kazali da su ti igrači povrijeđeni i da zdravstvene probleme moraju da rješavaju operacijama. Evo, Aleksandar Ivović je odstupio od toga, rekao je: “Ne, ja hoću da igram”, i na kraju što je postigao - pored ogromne volje i zalaganja, ne samo što nije imao učinak kakav je i sam očekivao, nego se povreda toliko pogoršala da je operacija neminovnost. To je samo potvrda da je sve te igrače trebalo uvažiti. U krajnjoj liniji, ako neki igrač i ne igra, ma ko to bio, pa valjda ne bira igrač selektora nego je obrnuto".

Nijedna odluka, kaže Porobić, nije donijeta a da neko nije bio nezadovoljan.

"Sve što sam pokušao da uradim, bio sam onemogućen. Pred Šangaj nismo imali nikakvu selekciju, ostali smo na svega 13 igrača. Među tih 13 je bio i dao aktivni doprinos Toni Petrović. A tražili su da Tonija Petrovića maknem, jer dugo nije igrao za klub! U drugim Savezima, a imate primjera koliko hoće, ne odriču se takvih igrača koji imaju spor sa klubom ili ne treniraju, a zbog svakoga kojeg sam ja prihvatio i pokušao da ga sačuvam da bi i reprezentacija bila jača, ja sam kritikovan. S druge strane niko se nije pitao zašto taj igrač ne igra. Čak i za Svjetsku ligu okupljali smo se u subotu, pred utakmicu, da ne bi ekipe imale alibi kako im je reprezentacija kriva za klupske rezultate. U Italiji te probleme nisu imali, okupljali su se svakih 15 dana. O takvim stvarima mogao bi da pričam ko zna koliko, ali mislim da je to nepotrebno, jer onaj ko je to trebao da čuje i sprovede, preko noći to više nije želio da čuje", kaže Porobić, višestruki svjetski i evropski prvak i osvajač bezbroj titula i medalja na svim velikim takmičenjima".

Neki ništa nisu radili ali su stavili tačku

Porobić nabraja šta je sve urađeno od sticanja nezavisnosti.

"Trebalo je napraviti reprezentaciju nakon razdvajanja Crne Gore i Srbije, zadržati igrače koji su trabali da idu iz crnogorske reprezentacije, napraviti međunarodni kalendar, obezbjediti sredstva za početak rada reprezentacije, formirati tim, stručni štab, mlade reprezentacije - sve to odradilo je nas troje-četvoro. Neki koji su danas glasali nikad ništa nisu pomogli u bilo čemu od svega toga, ali su se potrudili da stave tačku", zaključio je Porobić.

Galerija