Prošlo prvenstvo u Rimu bilo je surovo vraćanje u stvarnost nakon snova iz Malage, šampionat u Šangaju samo je potvrdio jednu činjenicu - Crna Gora više nije u samom vrhu svjetskog vaterpola.
Crnogorski vaterpolisti osvojili su 7. mjesto u Kini, to je za dvije stepenice bolji rezultat nego što je ostvaren na prethodnom šampionatu prvenstvu, ali ambicije koje gaje i ljubitelji vaterpola u našoj zemlji i igrači, i stručni štab... To je, ipak, premalo da se bude zadovoljan.
"Jedan broj igrača je tražio sebe na šampionatu u Šangaju. U razgovoru sa reprezentativcima pitali smo se jesmo li mogli šta da uradimo da stvari budu drugačije. Ali, mislim da drugačije nije moglo da bude. U jednom trenutku došli smo do toga da imamo samo 13 igrača i više nismo imali mogućnost selekcije. Svih 13 koji su bili na pripremama došli su i na takmičenje. Drugi problem je bio taj što stalno živimo u uvjerenju, a mislim da je to suština problema, da će na tim pripremama da se nadomjesti izostanak rada kod nekog broja igrača, i to ne malog. Osim zaista sjajnog odnosa prema kolektivu, svaki reprezentativac je morao da ima i ličnu odgovornost tokom godine - da radi na sebi, da ima izgrađen pojedinačan odnos prema radu i pripremama. Da tokom godine ispravlja svoje greške i spreman dođe na pripreme. Pokazalo se da smo tu bili u zabludi. Ne mali broj naših igrača mora ozbiljno da radi ako misli prvo da izbori mjesto u ekipi, a onda da mi kao tim budemo jači. Mislim da smo do sada u tom pogledu bili u zabludi, vjerovali smo da će za 15 dana priprema, koliko smo najviše imali za reprezentaciju, sve doći na svoje mjesto", kaže za „Vijesti” selektor Petar Porobić.
Kada govori o propustima, odnosno o tome kako da u budućnosti bude bolje, Porobić kaže da uvijek za cilj ima mjesto u samom vrhu.
"Ja ovo govorim samo ako želimo da prođemo u četiri najbolje ekipe. Ako to želimo, moramo da promijenimo odnos prema treningu, da imamo veću odgovornost. Imamo informaciju da igrači iz četiri najbolje ekipe u Šangaju, a tako je i sa Španijom, prednjače sa radom u svim klubovima u kojim igraju. Takav je slučaj sa vodećim igračima mađarskih, srpskih, italijanskih ekipa, koji su nosioci velikog rada i na pripremama, koje su počeli maltene početkom godine. A na drugoj strani, mi smo imali period kada mnogi igrači nijesu ni igrali utakmice, kada su prolazili kroz razne probleme, štrajkovali, nijesu trenirali, kada ja nisam mogao da priđem bilo kom klubu da odradim trening, da probam nešto da pokažem. Ako se na svim tim elementima ne pomjerimo, četvorku sa vrha ne možemo da stignemo".
Na pitanje da ocijeni pojedinačan učinak igrača u Šangaju, Porobić ne želi da po lošim stvarima bilo koga ističe, ali napominje ko ga je zadovoljio.
"Ako jedan igrač nije aktivan, nije agresivan, nije borben tokom četiri mjeseca u godini, kako možemo od njega očekivati da bude i na tom nivou kada igra i za reprezentaciju na ovako jakom takmičenju. Mislim da bismo se svi zajedno za pet minuta složili o učinku svih igrača na šampionatu. Imali smo dva nova igrača - Filip Klikovac je silom prilika igrao na centru, poziciji koja nije njegova, i mislim da je to uradio korektno i borbeno. Darko Brguljan je pokazao svoje mogućnosti u napadu, ali još mora da radi dosta u odbrani. Saša Radović je imao jedan čitav period u kome je čas igrao, čas nije. Razumljivo, svako traži svoju šansu, ali možemo da kažemo da je u potpunosti zadovoljio. Ali, kada uporedimo imena igrača, četiri najbolje ekipe i naše, nije ni korektno reći da li je neko bolji ili nije. Ali, da li smo fizički dorasli njima - ne".
Selektor ipak želi da po dobru potencira jedno ime.
"Jokić je igrač za kojeg moram da kažem, i to mi je posebno zadovoljstvo, da se poslije dvije godine vratio na svoj nekadašnji, pravi, vrhunski nivo. To je jedno zaista prijatno iznenađenje. Uostalom, možda mi je i lakše da kažem one prijatne stvari, nego one koje to nisu. Mislim da sam ovom ocjenom zatvorio taj krug. Imamo jedan broj igrača koji fizički moraju mnogo da rade ako misle da dođu na nivo koji se traži. Jedan broj igrača još traži sebe, a mislim da je povreda ramena Aleksandra Ivovića sigurno ostavila traga na njegovoj igri. On je velikodušno, svjestan rizika, došao na pripreme. Pitanje je da li je izliječio rame, ali je bar pokušao da uz sav taj rizik pomogne reprezentaciji. Ali, sigurno da ga je ta povreda dekoncentrisala u šutu", ističe Porobić.
Kada bi mogao da se vrati na vrijeme prvenstva, Porobić ističe da ne bi mogao puno toga da promijeni.
"U pogledu koncepcije ekipe, ne bi moglo ništa da se promijeni, jer više igrača nijesam ni imao na raspolaganju. Ali, uz sve probleme, a imao sam ih i previše u ovom periodu izuzev jednog broja ljudi iz Upravnog odbora, jednog vrlo malog broja vaterpolo radnika, zaista više ljudi se trudi da nam odmogne, nego da nam pomogne. Ne govorim to kao alibi, ali sigurno da je od januara, svakog mjeseca moralo da se nađe bar po desetak dana da se okupi reprezentacija i da trenira zajedno", ističe Porobić.
Janović: Malo je falilo da prođemo puno bolje
Nikola Janović je kapitenski predvodio ekipu. Prvi dio turnira odigrao je više nego sjajno, često zauzimajući mjesto centra, koje nije njegova prava pozicija, uz ogromnu borbenost i veliku želju.
Čini se da je Nikola bio potpuno ubijeđen da njegovi saigrači i on mogu da dođu do medalje, vjerovatno je upravo njega najviše pogodio poraz od Hrvatske u četvrtfinalu.
Ipak, kada sumira utiske, Janović smatra da su u većim utakmicama nijanse odlučivale da li će put nacionalnog tima, a na kraju i konačan plasman, biti potpuno drugačiji.
"Mislim da smo odigrali nekoliko zaista dobrih utakmica na šampionatu. Eto, žao mi je tog poraza od Mađarske, jer nam je malo falilo da osvojimo prvo mjesto u grupi i da poslije čitava priča bude drugačije. Uvijek ostaje žal kada ne prođete u polufinale, ali drago mi je što smo makar pobjedom završili prvenstvo, bez obzira što to u konačnom plasmanu nije nešto posebno značajno. Međutim, pokazali smo da smo ipak prava ekipa, kojoj je malo nedostajalo da prođe znatno bolje", istakao je Janović.
Bonus video:
