Druga polovina februara 2023. godine je period u kojem će crnogorska vaterpolo reprezentacija dobiti veliko pojačanje, igrača koji je kao tinejdžer stekao status člana A tima “ajkula”, puno obećavao, mnogo toga i uradio, ali i koji je svojom krivicom morao da prođe komplikovan put posljednjih petnaestak mjeseci.
Dvadeset i prvi februar se čeka kao dan u kojem se vaterpolu zvanično vraća Đuro Radović, ljevoruki Novljanin kojem ističe suspenzija izrečena od strane Svjetske antidoping agencije (WADA).
Radović je prekršio pravila WADA, dobio je tri minusa zato što nije ispunio dokumentaciju za antidoping koju je svaki sportista obavezan da ispuni. I od tog momenta je počela agonija...
Srećom, došao joj je kraj, pa Radović već trenira sa Jadranom, prije desetak dana je definitivno počeo da radi sve ono što rade profesionalni vaterpolisti.
"Sve što se dogodilo sada izgleda veoma daleko, ali dobro sam zapamtio kroz šta sam prošao. Ne bih to poželio ni najvećem neprijatelju, s time ne može da se mjeri ni najteža povreda u sportu", rekao je Radović na početku razgovora za “Vijesti”.
Vaterpolo je bio i ostao Đurova opsesija, ljubav prema sportu je presudila.
"Da li sam sumnjao u sebe nakon svega? Ne, nisam klonuo - sve vrijeme sam trenirao, naravno koliko sam mogao. Radio sam teretanu, plivao, održavao formu igrajući i neke druge sportove, i u podsvijesti mi je bilo to da ne smijem da odustanem. I da je sva suština u tome da se vratim jači, u čemu su mi pomogli porodica i prijatelji i svima sam veoma zahvalan", kaže Radović i poentira:
"Jeste me ovo usporilo u karijeri, ali prihvatio sam da je to lekcija koju sam možda morao da naučim kao mladi sportista. Sada sam spreman za drugi debi u karijeri".
Lako je biti general poslije bitke, ali logično je da se postavi pitanje da li je sve to moglo da izbjegne, pa da Radović dvije godine igra umjesto da gleda sa strane.
"Naravno da je moglo, apsolutno je moja krivica, moj nemar. Prihvatio sam odgovornost, moralo je tako da bude, ali mislim da su prema meni institucije bile preoštre. Jer, prije toga sam u pet godina karijere praktično svaki mjesec imao doping kontrolu, mislio sam da će se sve to negdje uzeti u obzir. Nije to bio slučaj, morao sam da odradim kaznu i pauzu koju ću dobro zapamtiti", ističe Radović.
Prije suspenzije je Radović imao težak period koji su obilježile povrede leđa i ramena, zato nije ni učestvovao na Olimpijskim igrama u Tokiju, iako se očekivalo da tamo bude jedan od glavnih aduta selektora Vladimira Gojkovića.
"Prošao sam svašta u posljednjih nekoliko godina, a suspenzija je stigla u momentu kada sam konačno bio spreman, igrao dobro, napravio transfer u Olimpijakos. Bilo i ne ponovilo se, sada je konačno došao trenutak da sve to zaboravim i posvetim se onom što najviše volim - igranju vaterpola", jasan je Radović, koji 20. februara puni 24 godine.
Sa svega 17 je Radović debitovao za seniorsku crnogorsku reprezentaciju na najvećim takmičenjima, a bio je i dio ekipe koja je u januaru 2020. osvojila bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Budimpešti.
Sa “ajkulama” ima i titulu iz Svjetske lige (2018, takođe u Budimpešti), kao i bronzano odličje sa Mediteranskih igara i Taragoni iste godine. Mnogo uspjeha je imao i sa Jadranom, u čijoj kapici je osvojio 13 trofeja - šest puta je bio prvak Crne Gore, jednom više se radovao u Kupu.
Dogovor sa Olimpijakosom, do kraja sezone u Jadranu
Đuro Radović je ugovorom još tri godine vezan za Olimpijakos, ali će sezonu 2022/23. odraditi u dobro poznatoj sredini - ako bude sve kako je planirano, igraće za Jadran.
"To je plan, jer već i treniram sa Jadranom. Sve vrijeme sam bio u Novom i u dogovoru sa Olimpijakosom smo došli do zaključka da je najbolje da do kraja sezone budem ovdje na pozajmici", rekao je Radović i dodao:
"Ne bih u ovom momentu imao prostora u Olimpijakosu, na mojoj poziciji su asovi poput Filipa Filipovića i Martona Vamoša. Meni je sada najvažnije da igram, a mislim da Novljane samo nekoliko dana nakon što meni istekne suspenzija čeka turnir regionalne lige u Dubrovniku. Biće to prava šansa za mene, spreman sam da pomognem Jadranu", kazao je Radović.
Najteže mi je bilo da sa strane gledam reprezentaciju
Crnogorska reprezentacija je u 2022. odigrala dva velika takmičenja - učestvovala je na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, potom i na šampionatu svijeta u Splitu.
Nije se proslavila, bila je osma na SP, pa sedma na EP - koliko god da je realnost da “ajkule” više nisu u vrhu, očekivalo se više na oba turnira.
Đuro Radović je pratio nacionalni tim i - patio.
"Gledao sam sve mečeve reprezentacije i to su mi bili najteži momenti za sve ovo vrijeme. Želio sam da pomognem, dio sam te ekipe", rekao je Radović i dodao:
26.
oktobra 2021. je Đuro Radović odigrao posljednju utakmicu prije nego je na snagu stupila suspenzija koju je izrekla WADA. Tada je u kapici Olimpijakosa bio dvostruki strijelac protiv Dinama iz Tbilisija
"Bilo mi je žao momaka, znam koliko su radili cijele godine, koliko su sebe dali za dobar rezultat, ali nije sve prošlo kako su željeli".
Radović nema dilemu da će Crna Gora pokazati koliko može.
"Već u 2023. to očekujem. Imamo potencijal, imamo i kvalitet, svi su godinu stariji i sigurno ćemo pokazati napredak".
Opet su na programu dva takmičenja u godini - SP u Fukuoki, pa EP u Tel Avivu.
"Mogu da organizuju još jedno što se mene tiče - toliko sam se uželio vaterpola", zaključio je Radović.
Bonus video:
