Najbolji vaterpolo u Herceg Novom igrao se početkom novog milenijuma - legendarni Petar Porobić tada je sklopio sjajnu ekipu Jadrana koja je 2004. stigla do finala Lige šampiona i bila šampion Srbije i Crne Gore.
Bile su to godine kada su na pravi način zablistali Vladimir Gojković, Boris Zloković, Predrag Jokić, Miloš Šćepanović, uz kapitena Veselina Krivokapića, golmana Denisa Šefika, Ištvana Mesaroša i tada mlade nade Aleksandra Ivovića i Andriju Prlainovića.
Jedan od heroja tih uspjeha bio je i momak iz Beograda, Vanja Udovičić, koji je stigao iz Partizana, a koji se u emisiji (Ne)uspjeh prvaka prisjetio vremena u crnogorskom zalivu.
"Imao sam sjajnu sezonu te 2003/04 u Herceg Novom, igrali smo finale Lige šampiona protiv mađarskog Honveda - izgubili smo 7:6, ali kao mali klub iz male sredine", počeo je Udovičić.
Upravo mala sredina je ostavila poseban utisak na njega.
"Naučio sam životne lekcije kroz život u Herceg Novom, jer je to potpuno drugačije podneblje od Beograda. Znate kako je na primorju i kakav je život na moru ili što bi otac od jednog mog cimera rekao - oni su ti rođeni tri dana prije lisice, pa vidi gdje ideš i kako ćeš da se snađeš", ispričao je Udovičić u emisiji koju vodi nekadašnji rukometaš Mirza Džomba.
Napravio je paralele između Beograda i Herceg Novog.
"Navikao sam bio na život u dvomilionskom gradu, gdje sam imao na raspolaganju sve od bioskopa, pozorišta, diskoteka i šta god mlad čovjek zaželi. To u Herceg Novom nemate, ali imate drugačiji odnos prema treningu što je dobro jer vas usmjeri da bude sportista i da ste posvećeni", objasnio je vaterpolista koji je kroz karijeru osvojio Ligu šampiona (sa Pro Rekom), sa reprezentacijom bio svjetski i evropski prvak, a 2010. proglašen za najboljeg vaterpolistu svijeta.
Poseban pečat u njegovoj karijeri ostavio je Petar Porobić.
"Radio sam sa vrhunskim trenerom, pokojnim Petrom Porobićem, koji je u tom trenutku bio drugi trener u reprezentaciji Jugoslavije. On je držao veoma dugačke, možda i dosadne treninge sa mnogo ponavljanja kako bi vam usadio da u pola noći kada otvorite oči znate određenu odbranu i kako da se postavljate... Jednostvabo, to je i sistem našeg vaterpola i cijelo ovo podneblje vuče znanje iz njega", naglasio je Udovičić.
Nakon poraza od Hovenda u finalu na Margitsigetu u Budimpešti kaže da je prvi put dobio sportski motiv.
"Te 2004. izgubio sam finale Lige šampiona od mađarskog kluba, a finale Olimpijskih igara od Mađarske. Rekao sam tada sebi - do sad si gubio od Mađara, više nećes. Već sljedeće godine dobili smo ih u finalu Svjetskog prvenstva".
Pričao je i načinu ulaska u reprezenatciju SR Jugoslavije.
"Tada je kao i u staroj Jugoslaviji nekako po ključu Crna Gora insistirala na određenom broju igrača. Ne umanjujem njihov kvalitet, daleko od toga, ti igrači su sjajni. A, kada imate deset vrunskih igrača, nijanse su male i treba izabrati, a Crna Gora je imala veoma snažan uticaj i u reprezentaciji je bilo više Crnogoraca nego Srba, kada su u pitanju mladi igrači. Sa starijima se sve nekako izjednačilo, ali zbog toga je nama mlađima bilo teže da uđemo u selekciju", rekao je između ostalog Udovičić, koji je danas potpredsjednik Evropske federacije vodenih sportova.
Bonus video:
