Stogodišnji velikan i klub koji je za nekoliko godina postao veliki

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Dok je Kvarnerski zaliv u maju 2009. slušao "Večeras je naša fešta" navijača iz Kotora, daleko od jadranske obale, negdje u Kragujevcu, vjerovatno niko nije ni razmišljao o vaterpolu. Primorac, klub velike tradicije, velikih igrača i trenera, tada je i zvanično postao gigant, besmrtan kada je u Rijeci "pokorio" Evropu.

Osim sljedeće godine kada je klub iz crnogorskog "drevnog grada" još jednom stigao do finala Lige šampiona (tada Evroliga) uslijedile su teške godine, a evropski vaterpolo dobio je nove jake timove. Jedan od njih je Radnički iz Kragujevca, klub koji 2009. nije ni postojao, a protiv kojeg će se Primorac večeras (20.30h) boriti za najprestižniji pehar još od fešte na Kantridi.

Dva najbolja tima ove sezene u Vaterpolo regionalnoj ligi toliko su različiti, mogu da se porede samo po rezultatima tokom posljednjih 15 godina, ali sve ostalo - istorija, najveći trofeji, vaterpolo legende - ima samo Primorac.

Sve to i ne znači da su Kotorani bliži peharu u finalu koje se igra u Kragujevcu. Favorit je upravo domaćin koji je već godinama jedan od najboljih klubova u zemlji vaterpola kakva je Srbija, koji je ove sezone sklopio moćan tim, spreman da ide i do jednog od evropskih trofeja.

Iza Radničkog ne stoji tradicija, Kragujevac je tek dvije godine nakon evropske titule Primorca dobio prvi zatvoreni bazen, a 12 mjeseci kasnije rođen je ovaj klub. Ipak, u Šumadiji su očigledno znali kako se u vaterpolu brzo stiže do uspjeha.

Već 2013. kapicu ovog kluba nosile su mnoge tadašnje vaterpolo zvijezde, između ostalih i naši Boris Zloković i Zdravko Radić, zatim Filip Filipović, Vanja Udovičić, Aleksandar Ćirić, Damir Burić, pa je odmah te godine osvojen i veliki trofej - Kup Evrope. Sljedeće sezone Radnički je stigao do finala Lige šampiona, nije imao sreće protiv Barselonete, a onda je i on prošao teške trenutke.

Tokom 2016. praktično je pokrenut novi klub KVK Radnički, Uroš Stevanović, današnji trener, a danas selektor Srbije, nije gubio entuzijazam, pa je krenuo od nule, ali i veoma brzo još jednom vratio klub iz Kragujevca u velike priče.

Prije pet godina Radnički je postao prvi klub iz Srbije koji je osvojio Regionalnu ligu, prošle sezone je ponovio taj uspjeh, a ove - sa igračima kakvi su Andrija Prlainović, Duško Pijetlović, Nikola Jakšić, Strahinja i Viktor Rašović, Angelos Vlahopulos i ostali - napada Regionalnu ligu, Evrokup (u četvrtfinalu bio bolji od Primorca), domaće prvenstvo. Na neki način postao je i kontra beogradskom gradonačelniku Aleksandru Šapiću, vlasniku i treneru Novog Beograda.

A gdje je kroz sve te godine bio Primorac? Umjesto da je evropska kruna bila samo zalet za još veći napredak, klub iz Kotora - dok je Radnički rastao - preživljavao je najteže godine u istoriji.

Dugo u domaćim okvirima nije bio ni dostojan protivnik Jadranu, a mnogi talenti su izgubljeni jer je Kotor predugo čekao da se završi rekonstrukcija bazena. Posljednjih godina Primorac je ponovo izronio, a večeras bi baš u Kragujevcu mogao da pokaže igrački jačem rivalu da tradicija i to što je neko velikan, ipak, i dalje nešto znače u sportu.

Kroz generacije - od ranih godina, preko velikog Trifuna Mira Ćirkovića, dvostruke jugoslovenske krune Pavla Vičevića, sve do zlatne genercije Ranka Perovića - Primorac je znao kako se stvaraju veliki igrači, osvajaju titule... Nova koju bi osvojio večeras ne bi bila "fešta" kao prije 17 godina, ali bi sve bio lijep početak neke nove priče u gradu vaterpola.

Park koji bi mogla da ima i Podgorica i sjećanje na V-3

Osim zapuštenih ulica, koje sa mnogim rupama i neravninama izgledaju kao da nisu renovirane decenijema, i lijepog centra grada ono što u Kragujevcu posebno privlači pažnju je veliki park u kojem se nalazi i bazen Radničkog. Praktično sportski park - nešto što možda nedostaje Podgorici i drugim gradovima u Crnoj Gori.

Bazen koji nije preveliki nalazi se u blizini Spomen parka Šumarice i Velikog parka, blizu je i fudbalski stadion "Čika Dača", a nedaleko i spomenik V-3 podsjeća na jednu od najvećih tragedija ovog grada kada je u Drugom svjetskom ratu strijeljana velika grupa učenika i nastavnika.