Prošle godine je bio sam na vrhu, ove je podijelio nagradu sa karatistkinjom Marinom Raković. Ali, Aleksandar Ivović je bio i ostao jedan od najuspješnijih crnogorskih sportista od 2006. do danas.
Nagrada Crnogorskog olimpijskog komiteta zato nije manje važna ni zbog činjenice da je Dejan Zlatičanin titulom prvaka svijeta u boksu definitivno napravio najveći rezultat u 2016.
A kada već Zlatičanin nije mogao zbog administrativne regulative, a nepodijeljena su mišljenja da je nagradu zaslužio, onda je Ivović sasvim logičan izbor COK-a.
Popularni Leka je u 2016. predvodio crnogorsku reprezentaciju na dva velika takmičenja, ima srebrnu medalju sa Evropskog prvenstva u Beogradu, ali i bolno 4. mjesto na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru...
"Obradovao sam se nagradi, nije manje važna od prethodne, iako sam je podijelio sa Marinom Raković. Najbolje je što smo je nas dvoje podijelili kada već Dejan Zlatičanin zbog pravila MOK-a nije mogao da je uzme, jer je on definitivno napravio najveći uspjeh crnogorskog sporta u prošloj godini", iskren je Ivović.
"Zadovoljan sam, naravno, posebno zbog toga što se vrednuje vaterpolo sport i svi uspjesi reprezentacije. Osvojili smo srebro na EP, bili četvrti na OI, što možda za nekog nije dobar rezultat, ali mora da se poštuje kada je neko među četiri najbolja na tako velikom takmičenju", ističe Ivović.
Drugo mjesto u Evropi, pa 4. na OI. Da li bi mijenjao srebro iz Beograda za medalju bilo kakvog sjaja u Riju?
"U sportu morate da cijenite svaki rezultat, svaka medalja je bitna i nosi draž. Mi smo na Evropskom prvenstvu čak morali da jurimo vizu za Rio, tako da je bilo teško unaprijed misliti o OI... Ipak, da sam mogao da biram, izabrao bih olimpijsko odličje, bez dileme. Spremali smo se cijele godine za Igre, nismo krili da želimo medalju, a svaki sportista zna koliko je velika stvar osvojiti je i koliko je teško doći do nje. Nismo uspjeli, svima nam je žao zbog toga. Nama i stručnom štabu najviše", dodao je Ivović.
Peking, London, Rio de Žaneiro - tri nastupa na OI i tri četvrta mjesta. Kako komentarišeš to „prokletstvo“?
-"Iskreno, nije mi lako kada pomislim na sve šanse koje smo imali, a da nismo nijednu iskoristili. Iz ove perspektive, jasno je da smo u Londonu imali najveću priliku i najčistiju situaciju. Igrali smo dobar vaterpolo, imali igrački kvalitet... U tom meču za treće mjesto protiv Srbije smo i vodili konstantno, ušli u finiš sa tri gola razlike, a na kraju izgubili... Sjetim se često te utakmice i mislim da nikada neću shvatiti šta nam se dogodilo da prokockamo pobjedu. London je po meni bio najveća šansa, iako smo i u Pekingu i u Riju bili u igri do kraja".
U Riju je sve bilo drugačije, Crna Gora prvi put nije pošla na takmičenje kao jedan od favorita nakon što su u međuvremenu ekipu napustili Nikola Janović i Nikola Vukčević.
"U Riju je realno i bilo teže očekivati da dođemo do medalje, iz objektivnih razloga. Ipak, vjerovali smo, stigli do polufinala, ali onda opet posustali. Iako nismo bili favoriti, znam da možemo da igramo sa Italijom, ali kao da smo nespremno ušli u tu utakmicu za bronzu. Ipak, izgubili smo dva puta od Italijana, ekipe koja nam je veliki konkurent, tako da onda vjerovatno odličje nismo ni zaslužili.
Crnogorski vaterpolo je na prekretnici. Jedan dio igrača je najavio povlačenje nakon OI, mlađe generacije realno i dalje nisu spremne da budu lideri u nacionalnom timu. Kako dalje?
"Mislim da imamo budućnost, ali je jasno da postoji veliki jaz u kvalitetu između iskusnijih i mlađih. To je sigurno problem za naredni period, ali uz dobar rad i jasan sistem sigurno možemo da budemo konkurentni. Dobro je da se riješilo pitanje predsjednika saveza, da je selektor Vladimir Gojković produžio ugovor i sada mora da se krene u planiranje za blisku i dalju budućnost. Od SP 2017. kreće olimpijski ciklus, Tokio je naredna šansa da Crna Gora osvoji medalju, ali ima još dosta do 2020. Svakako taj period treba pametno iskoristiti, da se zna jasna strategija" zaključuje odlični bek iz Baošića.
Odmor od „ajkula”? Još nisam odlučio
Ivović je po završetku Olimpijskih igara u Riju najavio da postoji šansa da uzme predah od reprezentacije i pauzira jedno ljeto.
Kako kaže, odluku još nije donio, ali nije isključeno da ga ne bude na Svjetskom prvenstvu 2017.
"Nisam još donio odluku, čekao sam da se riješe stvari u savezu oko predsjednika, selektora i sada ćemo svi zajedno vidjeti šta je najbolje. Rekao sam da nije isključeno da napravim pauzu ako procijenim da mi je potrebna. Imam odličnu komunikaciju sa svima u VPSCG i donijećemo pravu odluku. Prije svega, treba da vidim kako će se ponašati moje tijelo, a u svakom slučaju ću odluku donijeti brzo, jer nikom nije u interesu da se odugovlači", rekao je Ivović i podvukao da želi da nastupi u Tokiju 2020.
"Svima nam je Tokio u mislima, ali do tada ima još dosta takmičenja", jasan je Leka.
Finale Kupa je najava boljih dana
Matični klub Aleksandra Ivovića, Jadran, prije dvije sedmice je osvojio Kup Crne Gore i potvrdio dominaciju u domaćim okvirima.
Razlika u odnosu na prethodne sezone je ta što su Novljani ovog puta mnogo teže došli do trofeja - savladali su Primorac tek nakon peteraca.
"Nisam gledao meč, ali sam se čuo sa akterima finala i znam šta se događalo. Dobro je što je finale bilo neizvjesno, to bi moglo da znači da će biti veća borba ubuduće, jer ubjedljive pobjede Jadrana u finalima sigurno nisu dobre za domaći vaterpolo. Ima u Jadranu, Primorcu, Budvi, pa i Kataru, dosta mladih igrača od kojih bi koristi mogla da ima i reprezentacija, samo treba učiniti da se ti momci ne izgube u seniorskoj konkurenciji. Nekoliko njih je treniralo sa nacionalnim timom tokom prošlog ljeta, igralo i Svjetsku ligu i to će im sigurno pomoći u narednom periodu. Na kraju, igrači moraju da imaju bitne uloge u klubovima da bi bili spremni za reprezentaciju i pritisak koji nose velika takmičenja "kazao je Ivović.
Bonus video:
