Nebo je granica: Šta sve trpi radnik na Balkanu

Rojters piše da su slučajevi neisplaćivanja zarada uobičajeni i da su plate prvi trošak koji kompanije zamrznu kada nastupi kriza
89 pregleda 16 komentar(a)
Ažurirano: 15.07.2014. 07:47h

Žaleći se da su prošle godine mjesecima radili bez plate, zaposleni u Agroživu su kratko štrajkovali u januaru. Ova živinarska kompanija sa sjevera Srbije je ostala bez gotovine i tražila je više vremena za isplatu zarada, kazali su radnici.

„Uprava nam je saopštila da se strpimo još dvije nedjelje," kaže za Rojters Vesna Srdić, radnica u odjeljenju za pakovanje. „Čekali smo i ništa se nije desilo. Neki radnici su bili toliko očajni da su kupovali hljeb na veresiju u lokalnim pekarama. Međutim, nakon nekoliko mjeseci, čak su i pekari odbili da im daju hleb besplatno."

„Primam 29.000 dinara (oko 250 eura) a od januara nisam dobila ništa. Grcam u dugovima," kazala je Milica Milković (52), majka dvoje djece.

Većina bivših jugoslovenskih republika, uključujući Sloveniju i Hrvatsku, još nije prevazišla probleme proistekle iz poslovne prakse koju su naslijedile 1990-ih

S obzirom na to da je teško naći posao, hiljade radnika u državama bivše Jugoslavije redovno rade za ništa, u nadi da će ih poslodavci na kraju isplatiti, navodi britanska agencija, podsjećajući da taj rastući fenomen doprinosi socijalnim neredima u regionu.

Nedostatak kapitala

Većina bivših jugoslovenskih republika, uključujući Sloveniju i Hrvatsku, još nije prevazišla probleme proistekle iz poslovne prakse koju su naslijedile 1990-ih.

U socijalističkoj Jugoslaviji, navodi Rojters, sva srednja i velika preduzeća su bila u vlasništvu države i kontrolisala je plate preko centralnog platnog sistema. Nakon raspada federacije, nove i tek privatizovane kompanije su nastojale da se šire bez puno kapitala. U nedostatku gotovine, neke su počele da odlažu isplaćivanje dobavljača, poreznika i radnika. Državne firme i institucije su počele da rade isto, dok im je nedostatak finansijskog nadzora omogućavao da izbjegavaju obaveze.

Hrvatske vlasti sada pokušavaju da uvedu strožu finansijsku disciplinu. Ministar finansija Boris Lalovac je rekao da poslodavci ne uplaćuju obavezno zdravstveno i penzijsko osiguranje za više od 200.000 radnika.

Krešimir Sever, sindikalni lider u Hrvatskoj, procjenjuje da je oko 70.000 radnika u toj državi suočeno sa kašnjenjem plata. „U većini slučajeva radnici predugo čekaju prije nego što njihova firma bankrotira, misleći da je bolje da imaju bilo kakav posao iako ne primaju platu nego da sve izgube," rekao je Sever.

Rojters piše da je situacija slična u Srbiji gdje, prema riječima Ranke Savić iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, najmanje 70.000 radnika nije primalo plate šest mjeseci i više. Ta država i dalje ima 153 državne kompanije, koje opstaju dijelom zahvaljujući godišnjim subvencijama od preko milijardu dolara.

Rojters navodi primjer tekstilnog proizvođača Jumko iz Vranja, čijih je oko 1.400 radnika u februaru protestovalo zbog neisplaćenih zarada blokadom glavnom autoputa sjever-jug. Tvrdili su da sedam mjeseci nisu dobijali platu niti zdravstveno osiguranje.

Detalj iz Pule (Foto: Reuters)

Nakon dva mjeseca, radnici Jumka su primili po 5.000 dinara, saopštila je vlada. U maju su ponovo blokirali autoput, tražeći sve zaostale zarade i benificije, kao i direktne pregovore sa vladom. Od tada nije bilo pomaka.

U Sloveniji, koja je ušla u EU 2004. a u eurozonu 2007, u posljednjih pet godina stalno raste broj radnika koji ne primaju plate. Goran Lukić, portparol saveza nezavisnih sindikata (ZSSS), rekao je da „nekoliko hiljada ljudi" ne prima plate ili one kasne, a taj broj je u porastu.

U izvještaju se navodi da problemi većine neplaćenih radnika prolaze nezapaženo dok ne započnu štrajk. Radnici i dalje više vole da ne primaju platu nego da ostanu bez posla, kaže profesor sociologije iz Beograda Zoran Stojiljković. „Zajednička crta cijelog zapadnog Balkana je sposobnost naroda da dugo trpi puno toga. Granica izdržljivosti se prelazi tek kada više ne mogu da plaćaju račune," rekao je za Rojters.

Prvi primjeri u južnim članicama EU

U Bugarskoj, koja ima ekonomiju od 50 milijardi dolara, kompanije su krajem maja dugovale 77,2 miliona leva (53,9 miliona dolara) neisplaćenih zarada, saopštilo je ministarstvo rada. Sindikati tvrde da je ta cifra veća.

Nikolaj Nenkov, potpredsjednik najvećeg bugarskog sindikata CITUB, rekao je da je iznos neisplaćenih zarada 83 miliona dolara ili više. Kao kompaniju koja se muči da isplaćuje zarade naveo je Remoteks, privatno preduzeće za remont industrijskih mašina iz južnog grada Radnevo.

Prema tvrdnjama zvaničnika lokalnog sindikata Bojka Boeva, to nekada najveće remontno preduzeće, koje je u junu kupio jedan grčki investitor, sada duguje zarade u iznosu od pet miliona leva (3,48 miliona dolara).

Luka Visentini iz briselske Evropske konfederacije sindikata kaže da je neisplaćivanje zarada relativno rijetko u članicama EU, ali da se takvi primjeri pojavljuju u južnim državama pogođenim krizom, poput Španije, Portugala, Italije i Grčke.

Kao jedan od ključnih problema radnika na Balkanu Rojters navodi njihovu slabu pregovaračku moć. Nezaposlenost u Hrvatskoj je u martu dostigla najviši nivo za 12 godina 380 hiljada radno sposobnih je bez posla a stopa nezaposlenosti je skoro 23 odsto. Od tada je pala ispod 20 procenata, dijelom zbog sezonskog zapošljavanja u ljetnjoj turističkoj industriji. U Srbiji je ta stopa iznosila 20,8 odsto za prvi kvartal, što su posljednji dostupni podaci.

Slabe institucije

Istovremeno, ubiranje poreza loše funkcioniše, dok neke kompanije ne ispunjavaju obaveze mjesecima ili čak godinama. Rojters primjećuje i da je plaćanje robe takođe puno sporije nego na Zapadu.

„Gotovo je nemoguće objasniti to nekome sa Zapada," kaže Ante Babić, generalni sekretar Udruženja stranih investira u Hrvatskoj. „Ali ne iznenađuje to što kompanije ne plaćaju radnike kada vidite da im može biti da ne plaćaju porez ili robu koju su kupili. Kontrola nad isplatom zarada je još labavija."

Predrag Be|aković iz Instituta za javne finansije u Zagrebu, rekao je Rojtersu da se neplaćanje poreza i dalje vidi kao „snalažljivost prije nego nemoral."

Privatni poslodavci koji su zapali u krizu takođe znaju da su privredni i upravni sudovi užasno spori. Prema nedavno objavljenim podacima EU, hrvatsko pravosuđe je posljednje po efikasnosti od 28 članica EU.

Hrvatski biznismen Nikola Mikić, vlasnik zagrebačkog brenda Estare Culto, kaže da različite veleprodaje i druge privatne kompanije njegovoj kompaniji duguju 14 miliona kuna (2,5 miliona dolara). Zato ne uspijeva da redovno plaća dobavljače i sopstvene radnike, iako kaže da i dalje „pokušava da plaća zarade svakog mjeseca, iz nekoliko djelova."

Siguran je da bi i nakon pokretanja sudskog procesa bilo malo vjerovatno da će povratiti novac. ,,U ovom sistemu, prije ćete dočekati penziju nego istjerati pravdu legalnim putem."

Modna kuća Arena iz Pule je zapala u nevolje pošto se jugoslovensko tržište usitnilo a evropske mušterije sve više okretale Kini. Neisplaćivanje zarada, koje su iznosile od 470 do 540 dolara mjesečno, počelo je 2013, ali su mnogi nastavili da rade.

U maju te godine, radnici su iskoristili novi pravni put za potraživanje neisplaćenih zarada preko FINA-e, nacionalne agencije za nadzor finansijskih usluga. Nakon toga su zarade isplaćivane narednih nekoliko mjeseci, ali je potom poreska uprava blokirala račune Arene zbog neplaćenih poreza i doprinosa.

Zaposleni kažu da je malo poznata lokalna firma Istra Jadran Consulting najveći dioničar u Areni, sa 20 odsto.

Imenovana je privremena uprava da obavi likvidaciju Arene, gdje je ostalo još nekoliko radnika.

„Došli smo ovdje da počistimo i pripremimo prostorije za prodaju," rekla je 53-godišnja Ana Ostoni, koja neredovno prima platu skoro godinu. Izrazila je nadu da će, pošto sud izvrši likvidaciju, dobiti platu za tri mjeseca, iako joj duguju puno više.

Puno nemara usporava

Rojters piše da ima napretka i podsjeća da je Hrvatska nakon učlanjenja u EU prošlog jula, objavila spisak firmi koje duguju porez.

Vlada takođe želi da uspostavi sistem elektronskog povezivanja poreskih, zdravstvenih i penzijskih podataka, i počinje da rješava problem rupa u zakonu. Donedavno, kompanije registrovane kao društva sa ograničenom odgovornošću nisu mogle biti gonjene ako nastave da posluju kao nesolventne umjesto da prijave bankrot. Promjena zakona o privedntm društvima sada omogućava pokretanje akcije protiv neodgovornih menadžera i članova nadzornih odbora.

„Očigledna je jaka želja da se zavede red, ali je toliko puno nemara, toliko zloupotreba da su promjene veoma spore," rekao je reporterima britanske agencije jedan inspektor rada koji je želio da ostane anoniman.

Galerija

Bonus video: