Proizvodnja sira trapist od 1882. je tajna - recepturu tog čuvenog sira, po pravilu, čuvaju u glavi monasi i nikada nije napisana na papir, a danas tu tajnu čuva banjalučki monah Tomo.
Prvi monasi trapističkog reda došli su u Banjaluku 1869. i svojim djelovanjem promijenili život jedne zapuštene bosanske kasabe na samim zapadnim granicama Osmanskog carstva, piše Anadolija.
Riječ je o reformisanom redu citercista nastalom polovinom XVII vijeka u regiji La Trape, odakle i dolazi naziv trapisti.
Moli i radi
Oni su jedan od najstrožih redova u Katoličkoj crkvi, koji živi po pravilu svetog oca Bedenikta, „ora et labora“ - moli i radi.
U okviru samostana sve do okončanja Drugog svjetskog rata postojala je osnovna škola. U srednjoj zanatskoj školi izučavalo se 27 zanata, a djelovali su gimnazija i visoko teološko učilište.
Uz to, trapisti će ostati trajno upamćeni i po činjenici da su se tokom niza godina brinuli za više hiljada djece svih nacionalnosti koja su u prihvatilište dovođena iz siromašnih porodica.
Kraj Drugog svjetskog rata i dolazak komunističkih vlasti rezultirao je nizom radikalno negativnih posljedica po ovaj crkveni red - spaljeno je 20.000 rukom pisanih knjiga, trapistima je oduzeta sva imovina osim crkve, dijela samostana i vrta.
Sveštenik Franjo kaže da je 1913. sa 265 monaha u Banjaluci djelovala najveća trapistička zajednica, ali su nakon 1945. mahom prognani. U crkvi Zvijezde Marija sada su samo trojica trapista.
Po strogim pravilima trapista, samo nastojnik samostana je komunicirao sa spoljnim svijetom.
I banjalučki trapisti su po tom pravilu živjeli sve do 1973, kada su prvi put za javnost otvorene samostanske kapije i vrata crkve Zvijezde Marije, jedne od najvećih i najljepših crkava u BiH.
Poznati i po pivu
Trapisti su posebno prepoznatljivi po svojoj pivari i proizvodnji sira trapista.
Na temeljima pivare koju su sagradili prije više od jednog vijeka danas egzistira „Banjalučka pivara“, a prije nekoliko godina obnovljena je i proizvodnja sira trapista. Sir se danas ne proizvodi u samostanu, već na farmi „Livač“ banjalučkog Karitasa, u selu Aleksandrovac.
„Prozvodnja sira je počela 1882. To je jedinstveni sir i njegova proizvodnja je tajna, a receptura se, po pravilu, čuva u glavi i nikada nije napisana na papir. Tajnu recepta zna samo jedan ili dva monaha“, kazao je otac Franjo i dodao da danas tu tajnu zna sveštenik koji svakodnevno nadgleda proizvodnju sira.
„Za tajnu nije dovoljno samo je preuzeti, za nju treba imati i volju i ljubav“, zaključio je otac Franjo.
Trapisti će ostati upamćeni i po tome što su se tokom niza godina brinuli za hiljade djece svih nacionalnosti iz siromašnih porodica
Galerija
Bonus video:
