Istoričar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Tvrtko Jakovina, se u kolumni na Tportalu osvrnuo na predstojeći referendum u Hrvatskoj koji je inicirala tamošnja desnica, podržana od Katoličke crkve, kojim se želi obezbijediti da u Ustav uđe odredba o braku kao zajednici muškarca i žene.
Jakovina pravi interesantnu paralelu između rečenog i referenduma koji je u Njemačkoj doveo na vlast Adolfa Hitlera.
"Dogmatizam i fanatizam pravih vjernika osiguravao je izvršenje zadataka koje su vodile do nacionalnih vrhunaca. To što su naciju često zadužili oni... drugačijih imena, drugih krvnih zrnaca, čak i kada su posve uklopljeni u njeno biće, svejedno nisu bili dijelom Volka"
"'Hitler je s nepogrešivom sigurnošću izražavao nijemu paniku masa suočenih s nevidljivim neprijateljem dajući toj bezimenoj apstrakciji – ime. Bio je čisti dio duše moderne mase, neometan ličnim kvalitetama.' On mase nije osvajao, piše britanski istoričar Burleigh, Hitler ih je 'oslikao i predstavljao'.
Ono što je u podsvijesti prosječnog Njemca bilo haotično, košmarno, on je mogao iskazati, dati svemu smisao. Govore je započinjao pesimističnim prikazom stanja u državi, nezadovoljstvo se pretvaralo u borbenost, trijumfovao bi slikajući svijetlu budućnost. U izgovorenom nije bila važna logika, već podsvijest.
Oni koji su vjerovali Hitlerovim riječima smatrali su se nadmoćnijima, boljima od drugih, na ispravnoj strani istorije i života. Na putu do bolje budućnosti, žrtve su bile nužne, makar to uključivalo i trijebljenje u građanskom ratu.
Sukobi su nužni, oni očeličuju nacije. Nacionalno tkivo čiste od truleži bezvrijednih, zdravom jezgru ostavlja se više prostora. Zato taštine i podjele treba ostaviti po strani, koncentrisati se na ono što je važno.
Zdravo tkivo nacije nije uključivalo nužno one najobrazovanije. Upravo suprotno, oni su bili previše opsjednuti konvencijama, nesposobni za akciju koja zahtijeva silu. Samo zbog toga Hitler je cijenio Katoličku crkvu, koju je u svim drugim slučajevima prezirao.
Dogmatizam i fanatizam pravih vjernika osiguravao je izvršenje zadataka koje su vodile do nacionalnih vrhunaca. To što su naciju često zadužili oni koji su bili druge nacionalnosti, drugačijih imena, drugih krvnih zrnaca, čak i kada su posve uklopljeni u njeno biće, svejedno nisu bili dijelom Volka.
Ne zato što živimo po zajedničkim pravilima, poštujemo zakone, činimo nešto dobro, već samo zato što smo Njemci, iste krvi, zato imamo ista prava, po tome smo bolji, po tome se nikada 'mi' nećemo i ne trebamo poistovjetiti s 'njima'.
Nacional-socijalisti borili su se protiv internacionalizma. Svijet je nepravedan, skrenuo je s puta, samo nacisti su mogli sačuvati dušu narodu. Demokratija je prepuna pogrešaka; nacionalsocijalisti će ih izbjeći. Umjetnici u Njemačkoj stvarali su avangardna djela, ali su ostali neshvaćeni od masa.
Napadana je 'amerikanizacija' i 'kultura asfalta' kao nenjemačka. Politička elita bila je preslaba i nesposobna da stvori jasnu bazu podrške...", piše Jakovina.
Profesor na Univerzitetu u Zagrebu smatra da je svima koji znaju da čitaju istoriju bilo "dovoljno to što je Zakon o porobljavanju naroda uopšte dat na referendum, ne njegov rezultat".
"Tada se trebalo bojati zbog Njemaca pa onda svijeta koji je ulazio u zastrašujuće razdoblje. Danas se trebaju bojati neki drugi. Naime, mi", zaključuje Jakovina.
Bonus video:
