BLOKIRANJE?

Hrvatska u EU: Drama uoči rješenja ili bilateralna mina?

Od pet zemalja koje tek treba da odobre ulazak Hrvatske u EU, samo Slovenija nije počela proceduru
9 komentar(a)
Ažurirano: 26.01.2013. 08:55h

Od dopisnice „Vijesti” iz Brisela

Od pet zemalja čiji parlamenti još nisu ratifikovali Ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji, četiri su napravile određene korake u tom pravcu, a već sada se može pomalo govoriti o blokadi iz Ljubljane, jer tamo nije uopšte pokrenuta relativno komplikovana procedura ratifikacije.

Danska i Holandija su započele proceduru, od sedam belgijskih parlamenata ostala je ratifikacija još u tri, dok Njemačka želi da uvjeri svoje birače da Hrvatskoj, koju je često uzimala u zaštitu, ne daje popust oko članstva i čeka martovski izvještaj Evropske komisije. Izvještaj će pokazati da li je Zagreb nastavio sa reformama pravosuđa, borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i da li je riješio problem svojih brodogradilišta.

Iako se u slučaju Slovenije vjeruje da se radi o drami uoči srećnog kraja, pomalo raste zabrinutost da bi dešavanja van kontrole, poput potencijalnog pada Janšine vlade, mogla dovesti do zastoja zbog koga bi se odgodio najvljeni ulazak Hrvatske 1. jula.

Posljedica eventualnog kašnjenja Hrvatske sa ulaskom bio bi svojevrsni pravni haos – neki parlamenti bi mogli tražiti novu ratifikaciju, ugovor bi se mijenjao, određivao bi se novi datum ulaska, a samim tim bi se računale nove sume koje bi Hrvatska trebalo da dobije iz IPA fondova.

Međutim, to bi prvenstveno bio politički udarac za EU jer bi značilo da nije uspjela da dovrši jedan posao po planu, bio bi narušen kredibilitet Unije, što joj u trenutnoj krizi nije potrebno. To bi bio udarac i za proširenje, jer ukoliko bi se ispostavilo da Slovenija, koja je smatrana superiornijom u odnosu na ostale bivše jugoslovenske republike, nije dorasla ovom zadatku EU, povjerenje u proširenje na zapadni Balkan bilo bi poljuljano.

EU želi kompromis i vrši pritisak i na Zagreb i na Ljubljanu

EU želi kompromis i vrši pritisak i na Zagreb i na Ljubljanu. Sjedinjene Države su poručile da očekuju da Hrvatsk uđe u EU kad je i planirano.

U slučaju Ljubljanske banke Hrvatska i Slovenija su 2001. potpisale sporazum koji su kasnije različito tumačile, tako da taj spor traje i danas.

Slovenija, jedna od najuspješnijih priča istočnoevropske tranzicije, sad je u ekonomskim teškoćama i isplata štedišama Ljubljanske banke predstavljala bi značajno opterećenje za budžet. S druge strane, njeno blokiranje ulaska Hrvatske u EU zbog ovog spora se čini kao sitničarenje i ona gubi ugled.

Istovremeno, niko ne vjeruje da sama Hrvatska jednog dana ne bi koristila članstvo u EU za uslovljavanje susjeda, naročito s obzirom da ima niz neriješenih graničnih sporova, a sa Srbijom i druge neriješene račune. Naravno, vlada premijera Zorana Milanovićeva govori da se nikada neće ponašati premma drugima kako se Slovenija ponaša prema Hrvatskoj, ali to ne znači da bi pri tome ostala i neka nova vlada.

Evropski komesar za proširenje Štefan File u svom posljednjem govoru rekao je kako treba spriječiti da se na Balkanu nekontrolisano aktiviraju „bilateralne mine“. U Evropskom parlamentu izgovorene su teške kritike na račun Slovenije. Međutim, EU nema načina da prisili Ljubljanu na određeni postupak, jer svaka je zemlja u tom smislu poštovana i suverena.

U međuvremenu se ljulja pozicija slovenačkog premijera Janeza Janše, koga neki zovu i „mali Sanader“. Napuštaju je koalicioni partneri i njegova vlada slabi. Janša je, između ostalog, naveo da želi da ostane na funkciji da bi ratifikovao sporazum s Hrvatskom, što se odmah protumačilo kao želja da ostane na vlasti da bi izbjegao dalje procedure oko ispitivanja lične imovine.

Ipak, juče su se pojavili i neki signali kompromisa. Hrvatska ministarka spoljnih poslova, Vesna Pusić, najavila je da bi eksperti dviju država na sljedećem sastanku mogli predložiti kompromisno rješenje spora. To vjerovatno znači da je kompromis predložen, i da iza njega stoji politička volja.

Spekuliše se da bi kompromis mogao biti da Zagreb odustane od kamata i povuče punomoć i da bi onda bila isplaćena samo vrijednost glavnice. Međutim to bi važilo samo za dio štediša koje je obeštetila hrvatska država, a oni koji su pokrenuli privatne tužbe, ne namjeravaju da odustanu.

Spor oko Ljubljanske banke

Spor između dviju država počinje nakon raspada SFRJ. Hrvatska je, naime, isplatila dijelu štediša Ljubljanske banke dio njihove ušteđevine (bez kamata), s namjerom da to kasnije naplati od Slovenije.

Jedan dio štediša se sa tim nije složio, jer je želio puni iznos svoje štednje s kamatama. Da bi naplatila sumu koju je isplatila štedišama, Hrvatska je pokrenula sudski postupak u kojem su tužitelji Privredna i Zagrebačka banka, s punomoćjima koje imaju od hrvatske vlade.

Slovenija uslovljava ratifikaciju sporazuma sa EU povlačenjem tih punomoćja. Dio štediša koji se nije naplatio preko hrvatske države, podnio je tužbu protiv Ljubljanske banke sudu u Strazburu. Sud za ljudska prava je prije 4 mjeseca donio je presudu po kojoj Ljubljanska banka mora isplatiti zaostalu štednju.

To je povećaalo nervozu u Ljubljani, jer se ukupni dug prema štedišama s kamatama dostiže dvije milijarde eura. Slovenija insistira da se to pitanje tretira kao dio sukcesije bivše Jugoslavije. Takođe tvrde da su novac hrvatskih štediša ulagali u hrvatska preduzeća, koja su poslije privatizovana, te da bi to trebalo naplatiti od hrvatske države.