politička pozadina ubistva nije istražena

Prije 18 godina ubijen je Zoran Đinđić; Lutovac: Metafora, "alatka koju je Bog zaboravio prilikom stvaranja svijeta"...

Đinđić je ubijen 12. marta 2003. u dvorištu zgrade Vlade Srbije, a za njegovo ubistvo na 40 godina zatvora osuđen je oficir Jedinice za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbjednosti Zvezdan Jovanović

7788 pregleda 5 komentar(a)
Đinđić, Foto: Screenshot/Youtube
Đinđić, Foto: Screenshot/Youtube

Premijerka Ana Brnabić je danas, zajedno sa ministrima, položila vijenac kod ulaza u Vladu Srbije, na mjestu gdje je prije 18 godina u atentatu ubijen Zoran Đinđić, prvi premijer Srbije poslije smjene Slobodana Miloševića i pobjede opozicije na izborima.

Na traci na vijencu je ispisano "Dr Zoranu Đinđiću - Vlada Republike Srbije".

Brnabić polaže vijenac
Brnabić polaže vijenacfoto: BETAPHOTO

Đinđić je ubijen 12. marta 2003. u dvorištu zgrade Vlade Srbije, a za njegovo ubistvo na 40 godina zatvora osuđen je oficir Jedinice za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbjednosti Zvezdan Jovanović.

Na istu kaznu za organizovanje ubistva osuđen je i komandant JSO Milorad Ulemek.

Đinđić je bio prvi premijer Srbije poslije pada Miloševićevog režima 2000. godine i dolaska na vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS).

Za vrijeme njegovog mandata pokrenut je proces demokratizacije društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi, a Srbija se otvorila prema svijetu.

Politička pozadina ubistva Đinđića, koji je bio prvi demokratski premijer Srbije, nije istražena.

Lutovac: Metafora, "alatka koju je Bog zaboravio prilikom stvaranja svijeta", bila je moćni instrument u Đinđićevoj javnoj komunikaciji

Predsjednik Demokratske stranke (DS) Zoran Lutovac rekao je danas da je jedna od poruka za koju je Zoran Đinđić htio da bude jasna i nedvosmislena je da etiku dobrih namjera moramo zamijeniti etikom odgovornosti ako želimo od Srbije da napravimo uređenu državu i slobodno društvo.

Lutovac je u autorskom tekstu za agenciju Beta, povodom 18. godišinjice ubistva predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića, naveo da je metafora, "alatka koju je Bog zaboravio prilikom stvaranja svijeta", bila moćni instrument u Đinđićevoj javnoj komunikaciji.

"Bez etike odgovornosti i solidarnosti zašta se zalagao Đinđić, bauljaćemo kao društvo u zajednici demagogije, bez cilja i perspektive", istakao je lider DS.

Lutovac je naglasio da je Đinđić htio je da bude shvaćen, a ne da pokazuje raskoš svoga uma.

Autorski tekst predsjednika DS Zorana Lutovca, prenosimo u cjelini:

"Postoje ljudi koji kada odu ostavljaju iza sebe takvu prazninu da čak i oni koji ih nisu poznavali iskreno tuguju, kao kada izgube nekog svog.

Gubitak Zorana Đinđića je kod mnogih izazvao dvostuku bol. Bol za gubitkom čovjeka, državnika, mučki ubijenog u naponu snage, čovjeka koji je za javni interes svoj život svjesno rizikovao, i na kraju ga žrtvovao.

Takođe, bol za Srbijom onakvom kakvom smo je zamišljali, kakvom smo je vidjeli kada smo njega slušali. Srbiju, u kakvu smo vjerovali.

Niko danas ne može, i ne treba, da govori u ime čovjeka nesumnjivo jedinstvene vizije i energije koji je podnio najveću žrtvu za svoju zemlju.

Zato hajde da umjesto beskrajnih nagađanja i hipoteza šta bi on učinio danas odvojimo malo vremena i razmislimo o onome što znamo, o onome što je Zoran Đinđić radio i što je govorio, i da vidimo da li iz toga možemo izvući neku pouku koja bi nam bila danas od pomoći.

Govorio je da su reforme uvijek plivаnje uz vodu, da su reforme uvijek sukobi s mentаlitetom, nаsljeđem, interesimа, entropijom i inercijom, ali je prije svega govorio da je potrebno da se probudimo s nadom i osmjehom i da radimo na tome da uvjerimo ljude oko nas da su promjene nabolje moguće.

Da sa pozitivnom energijom krenemo da se suočavamo sa problemima. I da se prvo suočimo s najvećim.

A najveći problem, i onda, kao i danas, bio je prije svega suočiti se sa samim sobom i malodušnošću koja nas okružuje.

Samo kratkotrajan pogled na beskrajne vanredne i redovne konferencije za štampu predsjednika i vlade jasno nam pokazuju da je na dijelu upravo suprotan politički senzibilitet.

Sve televizijske stanice sa nacionalnom frekvencijom, sva njihova štampa, tabloidi, horde botova na društvenim mrežama, sve je posvećeno samo jednom cilju: da nas ubijede da je vođa savršen.

On nema potrebu da mijenja sebe, on sve radi ispravno, a za neuspjehe koji se gomilaju sve većom brzinom krivo je okruženje: zavjere, unutrašnji i spoljni neprijatelji.

Beskonačni nizovi stranačkih “analitičara” i “eksperata” tu su da nam objasne kako je svijet nepravedan, kako je bitka unaprijed izgubljena.

Uključite bilo koji jutarnji program i pogledajte da li možete da nađete i jednog od njih koji je dan počeo sa osmjehom.

Demokrtaska stranka je nedavno obilježila 31 godinu od obnavljanja višepartizma i svog djelovanja.

Daleko je od uspjeha na izborima bar onoliko koliko se činilo da je bila daleko marta 1999. godine kada je Zoran Đinđić morao da napusti Srbiju kako bi izbjegao sudbinu koja je zadesila Ćuruviju.

Na situaciju u kojoj smo sada, ne žalimo se, kao što se nismo žalili ni tada – kada imate na vlasti ljude kojima ljudske slobode i demokratija ništa ne znače, drugo ne možete ni očekivati.

Pokušavamo da promijenimo sebe. Da ponudimo nove ljude. Da ponudimo rješenja a ne beskrajnu kuknjavu nad tužnim stanjem srpske demokratije.

Želimo da promijenimo sebe, jer samo najbolja verzija nas može ponovo dobiti povjerenje građana Srbije na nekim sljedećim izborima.

Samo ujedinjeni i solidarni možemo da se izborimo sa režimom koji ne zna za odgovornost niti stid.

Koji ne preza ni od čega, jer zna koliko je ogrezao u kriminalu.

Nesebično smo posvećeni integrativnim procesima u opoziciji, uvjereni da je to preduslov za suštinske društvene, a ne samo političke promjene.

Zato smo tu kada se protestuje, bojkotuje, kada se formulišu zajednički ciljevi, kada se vodi borba za slobodne i poštene izbore.

Bićemo tu i ako bude bio potreban građanski otpor represiji i uzurpaciji naših prava.

Moramo vratiti državu Srbiju građanima. Za Demokratsku stranku Srbija ima svoj jasan put, a to je put u Evropu.

Ali Briselu još jednom poručujemo da ne želimo da budemo statisti u projektu stabilokratije, nego slobodni građani u uređenoj demokratskoj državi.

Ne želimo da budemo stabilni u siromaštvu, korupciji i autokratiji.

Hoćemo slobodnu i uređenu državu vladavine prava.

Hoćemo da vratimo svoje živote u svoje ruke. Hoćemo da odlučujemo, a ne da slijedimo, da vratimo svoja prava, svoj novac i svoje dostojanstvo.

A to ćemo moći samo solidarni i odgovorni prema sebi i generacijama koje dolaze", naveo je Zoran Lutovac u autorskom tekstu povodom 18 godina od ubistva premijera Zorana Đinđića.

Mesarović: Ubistvu Đinđića prethodila satanizacija, država ga nije sačuvala

Predsjednica sudskog vijeća koje je presudilo za ubistvo premijera Zorana Đinđića, Nata Mesarović izjavila je da je zločinu "prethodila satanizacija ličnosti premijera i njegovih najbiližih saradnika".

"Kritikovan je za politiku vlade, optužen za saradnju sa Haškim tribunalom i kriminalnim grupama, napadan zbog najavljenih reformi, a posebno je satanizovan kada je najavio borbu protiv organizovanog kriminala krajem 2002. godine", rekla je Mesarović za današnji Kurir.

Ona navela da joj je prvo sjećanje na suđenje, rekla je da je "zločin izvršen od strane organizovane kriminalne grupe, politički motivisan, pripreman...".

"Država, odnosio bezbjednosna struktura, nije sačuvala predsjednika Vlade, dozvolila je da bude ubijen na ulazu u zgradu vlade, uz mnogo propusta od strane onih koji su imali zadatak da ga sačuvaju. Ne mislim samo na njegovo lično fizičko obezbjeđenje već i na kontraobavještajne slžbe, na MUP i Državnu bezbjednost", rekla je Mesarović.

Na pitanje o eventulanoj političkoj pozadini ubistva, ona je istakla da je sud vezan optužnicom i ne može da je prekorači.

"Političku pozadinu će vjerovatno istražiti istoričari, političari, istraživački novinari, ali ne može se od suda tražiti da radi nešto čega u optužnici nema", objasnila je Mesarović.

Ona je rekla i da "bez podrške profesionalaca u državnim institucijama - nema jakih organizovanih kriminalnih grupa".

"Zemunski klan je imao ogromnu snagu i moć. Teško da će se ponoviti na ovim prostorima", ocijenila je Mesarović, koja je rekla da o klanu Veljka Belivuka nema saznanja osim onog što i drugi građani iz medija.  

Preporučujemo za Vas