Posljedica korone: Pacijenti sa odmaklim stadijumima bolesti

„Zašto je to tako? Jedan od razloga je izloženost štetnim faktorima, zračenje, virusi, hemikalije ili neki drugi faktori, a druga stvar je što danas imamo bolju, jednostavniju, efikasniju dijagnostiku i ranije ljudi nisu bili dijagnostikovani, pa su umirali od nepoznate smrti, a sada uz dostupniju i bolju dijagnostiku imamo više dijagnostikovanih pacijenata. To su dva glavna razloga"

5625 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

U prva tri mjeseca bilo je više nego ikada operacija od kancera dojke, rekla je medijima u Srbiji Danica Grujičić. Veći problem je što su to “zapušteni pacijenti” sa odmaklim stadijumum raka, kaže sagovornik DW.

Nedavna izjava dr Danice Grujičić, direktorke Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, da je u prva tri mjeseca ove godine bilo više operacija karcinoma dojke nego ikada prije, zabrinula je javnost u Srbiji. Dodatno je zabrinulo i istraživanje koje je ona navela - da će do 2025. godine biti potrebno zračenje za 40.000 pacijenata. Zašto je to tako i kakvo je stanje u manjim gradovima Srbije?

Hirurg i onkolog Univerzitetskog Kliničkog centra Niš, prof. dr. Aleksandar Karanikolić kaže da svake godine sve veći broj ljudi obolijeva od malignih bolesti, te da je taj broj skoro jednak broju pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima. Broj pacijentkinja sa kancerom dojke ove godine veći u odnosu na raniji period, kaže Karanikolić, a starosna granica se sve više spušta.

Dva razloga

„Zašto je to tako? Jedan od razloga je izloženost štetnim faktorima, zračenje, virusi, hemikalije ili neki drugi faktori, a druga stvar je što danas imamo bolju, jednostavniju, efikasniju dijagnostiku i ranije ljudi nisu bili dijagnostikovani, pa su umirali od nepoznate smrti, a sada uz dostupniju i bolju dijagnostiku imamo više dijagnostikovanih pacijenata. To su dva glavna razloga", kaže hirurg za DW.

On navodi da je godinu i po dana sve bilo okrenuto ka jednoj bolesti, pa je najveći broj zdravstvenih radnika bio uključen u liječenje korone. Zatvorenost kapaciteta, nedostatak doktora i ostalog medicinskog kadra, znatno je smanjio broj dijagnostičkih procedura, broj operacija i post operativnih onkoloških procedura. Zato ističe da je veći problem od velikog broja pacijenata to što su to pacijenti sa odmaklim stadijumima bolesti.

„U kom je to procentu, ja ne mogu tačno da vam kažem, ali realno, imali smo veliki zastoj od godinu i po dana, koji je doveo do toga da sada kada vi godinu i po dana nešto radite minimalno, normalno da vam se to nakupi. Sada to dolazi na naplatu, i pojavljuju se svi ti ljudi koji su imali te tegobe i koji su odložili odlazak kod ljekara iz straha da se ne razbole od korone, ili jednostavno nisu bili u mogućnosti da dođu kod ljekara", objašnjava Karanikolić.

Teško ljekarima i pacijentima

„Kada se tegobe onkoloških bolesti jave, to je u najvećem procentu i kasno. Nije isto ako se taj tumor otkrije i tretira u ranoj fazi, nego godinu i po dana kasnije kada ima svoju progresiju, počne da se širi u druge okolne organe, i imamo dosta pacijenata kojima su se javile udaljene metastaze. Sada imamo pacijente koji su, uslovno rečeno, dosta zapušteni i čije liječenje je mnogo teže, a prognoza mnogo gora", dodaje on i ističe značaj ranog otkrivanja kancera umjesto „spašavanja glave" kad pacijent dođe „na hitno".

Ljekari su umorni, kaže hirurg Karanikolić, pa je ova situacija teška za njih, a još teža za pacijente. Ranije je, kaže on, bilo između 350 i 400 pacijentkinja godišnje sa rakom dojke koje su mogle da se operišu, od oko 500 pacijentkinja sa ovom dijagnozom. Zvanično liste čekanja nema, ali evidentno je da dugo hirurzi nisu imali uobičajeni broj operacija. Naš sagovornik ističe da su pacijentkinje zbog dijagnostike u periodu kovida išle u privatne klinike, a da je samo mali broj onih koje su mogle i da se operišu privatno jer su te onkološke operacije veoma skupe.

Od sumnje do dijagnoze

Marina (pravo ime poznato redakciji) je jedna od njih. Ona je pratila „čvorić" na dojci od 2013. a dijagnozu kancera dobila je 2019. godine u privatnoj klinici. I operaciju je uradila u privatnoj klinici u Beogradu.

„Meni je bilo bitno da operacija bude što prije sprovedena, a to nisam uspjela da obezbijedim u Kliničkom centru. Bile su velike gužve, bilo je odlaganje operacija, ljekari su bili preopterećeni jer ih je malo, tako da pored najbolje želje, volje i veza da dođem do nekih ljekara, operacija u Kliničkom centru bi bila kasnije u odnosu na ovaj termin koji sam ja privatno dobila. Naime, kada sam se ljekaru u bolnici javila početkom septembra, rekao je da mu se javim za deset dana da bi on mene ubacio na spisak. A ja sam svoju operaciju obavila već sredinom septembra", kaže ova Nišlijka za DW.

Posle operacije

Nakon operacije, naša sagovornica primala je hemoterapiju u Nišu i za nju nije morala da čeka ni dan, tako da je, ističe ona, sa hemoterapijom počela na vrijeme. Međutim, nije sve bilo tako lako jer Klinički centar Niš za ovakve pacijentkinje nije imao medikamente, pa je i naša sagovornica terapiju morala da nabavi sama.

„Četiri terapije jedne vrste, i dvanaest terapija druge vrste – petnaest terapija sam morala sama da obezbijedim. Novac mi je refundiran, ali je bilo veoma stresno da smo sve mi koje smo imale obavezu da primimo terapiju u tačnim terminima, morale da se dovijamo na razne načine da nabavljamo terapiju, neki su u Beogradu, neki su nabavljali iz Bosne, neki iz Bugarske. A kada se zahuktala korona, bio je veliki problem naći terapiju. Taj Taxol koji sam primala nije mogao da se kupi u apoteci jer je on namijenjen samo institucijama i nabavlja se od strane države i meni su rekli da apoteke nemaju pravo po zakonu da imaju tu terapiju", priča sagovornica DW i dodaje da je i kupovina bila ograničena na jednu do dvije doze zbog velike potražnje.

Marina je međutim, imala sreće pa je hemoterapiju mogla da prima u svom gradu. To nije uvijek slučaj, pokazuje primjer neophodne radioterapije za neke pacijentkinje koje zbog toga moraju da putuju u preostala četiri zdravstvena centra – u Beograd, Sremsku Kamenicu, Kragujevac ili Kladovo.

Korona će ostaviti traga

Prema podacima Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, lista čekanja za operaciju karcinoma dojke nema, dok na magnetnu rezonancu dojke trenutno čeka 105 žena u Srbiji. Hirurg i onkolog Aleksandar Karanikolić napominje da će veći priliv pacijenata sa poodmaklom fazom bolesti iz zaostatka od prije 16 mjeseci svakako dodatno umoriti ljekare koji su dosta snage izgubili u kovid bolnicama. Vjeruje da će trebati nekoliko godina da se stvari unormale.

Prema dostupnim podacima, u Srbiji se godišnje ova bolest otkrije kod 4.300 žena, dok 1.600 njih izgubi životnu bitku svake godine. Srbija se do sada nalazila u srednjem riziku od obolijevanja, slično kao i zemlje u okruženju, na 20. mjestu od 40 zemalja Evrope.