Pritvor za bivšu državnu sekretarku Dijanu Hrkalović liči na „puštanje dimne zavjese“ jer ga ne prati politička odgovornost za one koji su je postavili, kaže Vuk Cvijić, istraživački novinar nedeljnika NIN.
DW: Bivša državna sekretarka u MUP-u Dijana Hrkalović je u pritvoru zbog sumnje na trgovinu uticajem, to jest zataškavanje dokaza da se iza čuvenog ubistva na šinama u Beogradu 2017. godine. Istraživački novinari poput Vas godinama pišu o čudesnom oslobađanju Veljka Belivuka od sumnji da je ubica, a policija tek sad djela. Zašto?
Vuk Cvijić: Plašim se da je to puštanje dimne zavjese jer vidimo da nema političke odgovornosti. Dijana Hrkalović je došla po političkoj liniji. Kada je dovođena, predsjednik SNS Aleksandar Vučić tek je bio postao premijer, a bio je i šef Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti. Politička odgovornost je jasna. Hrkalović je nesumnjivo politički postavljeni kadar.
U posljednjem TV nastupu predsjednika Vučića to nije ni pomenuto. Djelovalo je kao da se Hrkalović pojavila niotkuda i sama postala to što je bila.
Tako izgleda. Ali, ako se vratimo unazad, zbog nje je promijenjen zakon. Ona je radila kratko u BIA, ali je 2014. promijenjen Zakon kako bi mogla da postane sekretarka Uprave Kriminalističke policije. Do tada je za tu poziciju bilo potrebno desetogodišnje iskustvo, onda je odredba ukinuta.
Već duže traje tabloidna hajka na ministra Nebojšu Stefanovića kojem se prebacuje da je organizovao prisluškivanje predsjednika, možda i slučaj „Jovanjica“. Da li se od Hrkalović očekuje da šapne Stefanovićevo ime kako bi spasila sebe?
Moguće, ali možda se očekuje da po partijskoj dužnosti izdrži neku kaznu, pa da se ništa više ne desi. Kako vidimo, do sada se čekalo da njen kolega šapne njeno ime - to je drugoosumnjičeni Dejan Milenković, koji kaže da je tada postupao po nalozima. Ono što se ne ispituje, a što su javno iznijeli neki policajci, jeste da je pri MUP-u u vrijeme Stefanovića i Hrkalović kao državne sekretarke postojao neformalni centar koji je pratio i novinare i političare.
Sadašnje optužbe tiču se ubistva na šinama, kada je stradao Vlastimir Milošević, a Belivuk volšebno oslobođen. Šta se desilo tada?
Ubrzo nakon zločina je bilo jasno da nije dostavljena telefonska komunikacija osumnjičenog i kasnije optuženog Belivuka. Još prije, kad je ubijen bivši Belivukov šef sa Partizanove tribine Aleksandar Stanković zvani Sale Mutavi, njegovi telefoni su nestali. Prema mojim informacijama, preuzeli su ih ljudi iz policije pa ih nisu dostavljeni na vještačenje. Do kraja suđenja za ubistvo na šinama nismo čuli komunikacije optuženih.
Ispada sada da je Hrkalović na svoju ruku štitila Belivukovu grupu.
Ta priča se sada servira, ali suština je da Dijana Hrkalović nije jedina koja je sarađivala sa tom navijačkom i kriminalnom grupom. Sam Vučić se ponašao maltene kao ožalošćena porodica kad je ubijen Aleksandar Stanković. A kada su Stanković i njegovi ljudi pretukli obezbjeđenje sekretara Partizana Marka Vazure, Vučić je praktično u svojim izjavama abolirao Stankovića, a Belivuk i drugi su kažnjeni uslovno. To je dakle duboka struktura vlasti povezana sa ovom navijačkom grupom, i tu je ključan prije svega Novak Nedić, bliski Vučićev saradnik koji je i sada sekretar Vlade.
Ima li ovo hapšenje bivše moćne žene u MUP-u i politički kontekst?
Za sada mi liči na zatrpavanje drugih afera i mnogo ozbiljnije dubine koja nadilazi Dijanu Hrkalović, a gdje se krije povezanost vlasti sa huliganskim grupama i kriminalom. Vidjeli smo ovih dana kako je predsjednik branio Predraga Koluviju, vlasnika plantaže marihuane - tako nešto se još nikad nigdje nije desilo.
Bonus video:
