"Mnogi ljudi strahuju od prebacivanja ratnog sukoba"

Šmit: Rusija razvija potencijal za destrukciju na Balkanu

"Situacija na Zapadnom Balkanu generalno je stabilna, ali nije pošteđena uticaja agresorskog rata koji Ruska Federacija vodi protiv Ukrajine"

4731 pregleda 6 komentar(a)
Šmit, Foto: Screenshot/Youtube
Šmit, Foto: Screenshot/Youtube

Rusija razvija "potencijal za destrukciju" na Balkanu. To bi moglo da destabilizuje zemlje u tom regionu, upozorava u intervjuu za Dojče vele (DW) visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit.

DW: Rekli ste da Vladimir Putin potpaljuje (situaciju) na Balkanu. Šta to znači?

Šmit: Situacija na Zapadnom Balkanu generalno je stabilna, ali nije pošteđena uticaja agresorskog rata koji Ruska Federacija vodi protiv Ukrajine. Mnogi ljudi strahuju od prebacivanja ratnog sukoba na ovo područje. Ja ne. Ali vidim potencijal za destrukciju, potencijal da se putem lažnih vijesti i drugih metoda prouzrokuju krizna žarišta koja bi mogla da destabilizuju zemlje regiona, posebno Bosnu i Hercegovinu. I to kod mene izaziva veliku zabrinutost.

Velika zabrinutost vlada i ovdje u Evropi. Vidjeli smo da je kancelar razgovarao s predsjednikom Srbije i premijerom Kosova. Vode se intenzivni diplomatski razgovori. Njemačka ministarka spoljnih poslova bila je u regionu, kao i ministarka odbrane. Koliko bi Evropa trebalo da bude zabrinuta zbog gubitka uticaja i kredibiliteta u pogledu trasiranja puta tih zemalja u EU?

Prije svega mogu da kažem da sam veoma zahvalan njemačkoj vladi koja intenzivno vodi brigu o regionu. Ovaj region, naime, postaje jedan od ključnih u stvaranju političke klime. On će to biti i nakon rata protiv Ukrajine. Vjerujem da korisna i razumna primjena instrumenata kojima raspolaže Evropska unija može da deluje stabilizujuće i umirujuće. Na kraju ćemo morati da se zapitamo: može li ova država, Bosna i Hercegovina, i mogu li ostale zemlje – u Evropsku uniju?

To će pokrenuti još nekoliko pitanja, a u međuvremenu moramo da radimo na stabilizaciji prilika. To znači da moramo da radimo na stvaranju poverenja i da koristimo taj kapital. Jer, ljudi očekuju da stvari više ne idu po zlu. Šta znači po zlu? U Bosni i Hercegovini, a posebno u Sarajevu, ljudi su iskusili šta znači živjeti tri godine pod opsadom, živjeti u uslovima brutalnog rata i brutalnih sukobljavanja. I niko, bez obzira kojoj etničkoj grupi da pripada, nema interesa da to ikada više doživi. Oni imaju veliko povjerenje u to da međunarodna zajednica i Evropa mogu to da spriječe. To je zapravo suština onoga što je naš zadatak, kako bismo ovoj zemlji dali mogućnost da se samostalno razvija.

Zapadni Balkan je na vrhu liste prioriteta, pa i ovdje u Berlinu. Njemačka ministarka spoljnih poslova bila je tamo u posjeti. Predsjednik Srbije i premijer Kosova posjetili su Berlin. Šta se time do sada postiglo?

Trenutno ne mogu da govorim u ime Evropske unije ili njene politike, ali smatram da je, s globalne tačke gledišta, potrebno djelovati po mjeri – u zavisnosti od situacije u zemljama. Potrebni su nam prepoznatljivi pomaci u tim zemljama, koje će onda biti u stanju da iskoriste pravi trenutak za evropske integracije. Ako neko ima utisak da se ništa ne mijenja na bolje, da je pravna država još uvek slaba, da ne može da pronađe posao ili adekvatne uslove za posao, onda on reaguje na to i odlazi u druge zemlje, u zemlje Evropske unije. Zato moramo da stvorimo osnovu za povjerenje. To nije lako, ali postoje instrumenti koje bismo mogli koristiti.

Ako pogledate da je prošlo 27 godina od Dejtonskog sporazuma, onda se i sam čudim koliko malo je hrvatskoj, srpskoj i bošnjačkoj strani uspelo da usklade razlike u sjećanju na prošlost i pretope ih u zajedničko razumijevanje budućnosti. Svi se sećaju onoga što je bilo, ali ne izvode baš pouzdane zaključke o tome šta ne bi trebalo da bude u budućnosti i do čega mora da dođe.

Kako procjenjujete predsjednika Srbije? On govori o kompromisu koji želi da postigne po pitanju dosadašnjeg nepriznavanja Kosova kao nezavisne države. Njemačka je potpuno jasno ponovila zahtjev da mora doći do priznanja i da je to uslov za ulazak u Evropsku uniju. Očekujete li zaista iskorak u bliskoj budućnosti?

Iskorak će biti teško postići. I kao posmatrač mislim da bi postepeno usaglašavanje imalo smisla. Što se tiče priznavanja Kosova, koje nije priznalo ni pet članica EU, to bi za mene u svakom slučaju značilo omogućavanje pragmatične saradnje između dvije države, Kosova i Srbije.

Iz kakve zemlje mi Nemci dolazimo? Imamo iskustvo kada je riječ o saradnji između Istočne i Zapadne Njemačke, iako nije bilo međusobnog priznanja. Iz takvog pragmatičnog načina – koji se naravno ne može prenijeti jedan kroz jedan, jer to je bilo vrijeme Hladnog rata i komunizma – ja bih izvukao sljedeću misao: Nikada nećemo uraditi sve ono što je moguće, ali ono što uradimo, to ćemo uraditi s dobrom voljom. Nažalost, to za sada nije prepoznato u odnosima između Srbije i Kosova. I na tome mora da se radi.

Evropa sada ima u fokusu Zapadni Balkan. Kako ocjenjujete ulogu SAD?

Moram prije svega da konstatujem da su Amerikanci opet tu, da su se ponovo vratili u smislu da osjećaju odgovornost za regiona. Oni su decidirano postavili za cilj saradnju s Evropskom unijom i ona mora dalje da se gradi. Hvala Bogu da u SAD više nema rasprave o razmjeni teritorija s ciljem smirivanja situacije u regionu.

Na temelju Dejtonskog sporazuma, čiji je najveći uspjeh to što je jednostavno donio mir i prekid vatre, mi moramo dalje da razvijamo zemlju. Može se reći da je to jako kasno, ali ne mislim da je prekasno da pokušamo da se, uz američku podršku, ipak dođe do jasne orijentacije u pravcu Evropske unije.

Njemačka je signalizirala eventualnu spremnost da pošalje više osoblja u region. Koja su vaša očekivanja i nade?

Veoma bi me obradovalo kada bi njemačka savezna vlada i njemački Bundestag odlučili da se Bundesver uključi u misiju EUFOR-Altea. Ne radi se samo o tome da se ta misija brojčano ojača. Radi se i o fleksibilnosti, kako bi se mogle osigurati bezbjednosne garancije date građanima Bosne i Hercegovine. I to nema veze samo s brojem vojnika, već i sa njihovim porijeklom. Dobro je i ispravno da se u to uključe i druge evropske zemlje.

Moje iskustvo govori da gotovo da ne postoji zemlja u Evropi, u kojoj se, kao u BiH, Njemačka tako mnogo cijeni i koja uživa tako veliko povjerenje. U to povjerenje se mora i ulagati, i ono se može učvrstiti pristupanjem misiji EUFOR-Altea, tim pre što će to značajno povećati i unutrašnju otpornost i odbranu društva i države Bosne i Hercegovine.

Mandat EUFOR-a ističe u novembru. Koliki je rizik, kakve su šanse? Da li mislite da će Rusija u budućnosti staviti veto i blokirati tu misiju?

Prošle nedjelje podnio sam izvještaj Savjetu bezbjednosti UN o situaciji u Bosni i Hercegovini. Bilo je zanimljivo čuti kako je ruski doprinos toj raspravi ukazao na mogućnost ulaganja veta na produženje misije EUFOR-Altea. Ipak, to nije bila jasna najava. Više sam to shvatio kao nagovještaj toga kako oni, pod sadašnjim okolnostima, kao strana u ratu, sagledavaju to šta se sprema na jesen i šta je izvodljivo. Po mom mišljenju to nije ključno pitanje ni za Rusku Federaciju, ni za druge zemlje. Ključno je pitanje da li se to u načelu podržava ili se pokušava da se tako nešto ispregovara. Vidjećemo. Mogu samo snažno da preporučim da se, svejedno kojim pravnim sredstvima, obezbijedi nastavak misije EUFOR-Altea.

Vi kao visoki predstavnik imate gotovo neviđenu moć. Možete da nadglasate demokratski izabrane nosioce političkih odluka. U oktobru su izbori i već postoje problemi s njihovom organizacijom i finansiranjem. Da li ste spremni da upotrijebite svoja ovlašćenja kako biste omogućili održavanje tih izbora?

Pod jedan, izbori su esencija, srž demokratije. Onaj ko izbore degradira i svodi ih na taktički manevar, taj ne razumije da građanin kroz izbore ostvaruje osnovno pravo da učestvuje u upravljanju zemljom. Zato izbori moraju da se održe i svi moramo da stvorimo uslove za njihovo održavanje.

Veoma mi je žao što to do sada nije uspjelo državnoj vladi, odnosno Savjetu ministara koji je, u vrijeme kada BiH još nema usvojen fiksni budžet, nadležno i za donošenje odluke o finansiranju izbora iz tog istog budžeta. Više puta smo na to ukazivali na međunarodnom nivou, ne samo prijateljskim, već i oštrim tonom. Moram reći da bih veoma, veoma volio da vidim da Savjet ministara usvoji budžet.

Trebalo bi samo znati da međunarodna zajednica, a tu mislim i na sebe, neće dozvoliti da izbori propadnu zato što nema novca. Novca u Bosni ima i ako niko ne bude spreman da usvoji i pokrene te mehanizme, onda se u pomoć mora pozvati međunarodna zajednica.