Sudski Mehanizam u Hagu odbio je zahtjev bivšeg lidera bosanskih Hrvata Jadranka Prlića da bude pušten na prijevremenu slobodu posle izdržane dvije trećine kazne od 25 godina zatvora na koju je osuđen zbog zločina nad Muslimanima u BiH, 1993-94.
Prlić je u zatvoru od aprila 2004, kada se dobrovoljno predao Haškom tribunalu. Pravosnažnu presudu od 25 godina, sud je Prliću izrekao 2017, a potom je 2019. on upućen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne.
Dvije trećine kazne, Prlić je izdržao u aprilu prošle godine, a to je nužan uslov za razmatranje, ali ne i usvajanje zahtjeva za prevremeno oslobađanje.
Iz današnjeg saopštenja suda proističe da Prlić kaznu služi u zatvoru na Ostrvu Vajt, gdje doživotnu kaznu zatvora izdržava i bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, osuđen zbog genocida i ratnih zločina nad Muslimanima u BiH, 1992-95.
Predsjednica suda Grasijela Gati Santana (Graciela Gatti) je u odluci o odbijanju Prlićevog zahtjeva navela da je on prihvatio svoju odgovornost za teške zločine nad Muslimanima i izrazio kajanje i saučešće porodicama žrtava.
To, međutim, po sudiji Santana nije dovoljno da Prlić bude prijevremeno oslobođen, zato što je njegovo prihvatanje krivice "uopšteno, bez detalja, a kajanje nedovoljno iskreno i bez kritičkog preispitivanja".
Odlučujući činilac u odluci o odbijanju Prlićevog zahtjeva bila je težina zločina za koje je osuđen.
Sudija Santana naglasila je da je Prlić osuđen kao jedan od protagonista udruženog zločinačkog poduhvata progona bosanskih Muslimana radi "ujedinjenja hrvatskog naroda" u granicama Banovina iz 1939. godine.
Po presudi, na čelu tog zločinačkog udruženja bio je na predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Prlić je, kao ratni premijer samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna, osuđen za ubistva, silovanja, deportacije, nečovječno postupanje, protivpravno zatvaranje, nehumana djela, uništavanje i oduzimanje imovine, bezobzirno razaranje naselja i kulturnih i vjerskih objekata, prinudni rad i protivpravno terorisanje civila.
Ta zlodjela - kvalifikovana kao zločini protiv čovečnosti, kršenje zakona i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija - počinjena su nad Muslimanima u Mostaru i još sedam opština u zapadnoj Hercegovini.
Bonus video:
