Gubi li Vučić povjerenje i svojih najtvrđih pristalica?

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je da li predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću pada rejting. Sagovornici su bili Tamara Bajčić, izvršna direktorka Demostata, istraživačko-izdavačkog centra iz Beograda, i Zoran Gavrilović, izvršni direktor BIRODI-a, Biroa za društvena istraživanja takođe iz Beograda.

Bilo je riječi o tome da li su masovni protesti studenata, koji traju već više od pet mjeseci, uticali na Vučićev rejtinig, da li su studenti probudili narod u manjim gradovima i u selima gdje je, zahvaljujući informativnoj blokadi, Srpska napredna stranka bila dominantna i da li su Vučićeve pristalice, koje su ga do sada podržavale prije svega zbog toga što im je obezbjeđivao stabilnost, počele da gube povjerenje u njega jer je država u dubokoj krizi, a on nije u stanju da im vrati stabilnost.

Razgovaralo se i o tome koliko Vučiću pomaže da održi rejting to što je poslednjih mjeseci sveprisutan na televiziji, Fejsbuku, Instagramu, Tik Toku i drugim društvenim mrežama i što je za mandatara nove vlade imenovao nestranačku ličnost i uglednog naučnika s obzirom da građani ne vjeruje političarima jer smatraju da su podložni korupciji.

Omer Karabeg: Da li su masovni protesti studenata, koji traju već više od pet mjeseci, uticali na rejting Aleksandra Vučića?

Tamara Bajčić: Apsolutno. Studenti su vrlo nezgodan politički protivnik predsjedniku Vučiću zato što on ne može da protiv njih primjeni propagandni i marketinški model kojim evo već trinaestu godinu satanizuje i diskredituje svoje političke protivnike. Studenti nemaju lidere. Oni insistiraju na tome da ne žele lidere, nisu kompromitovani i nemaju putera na glavi. Studenti su naša djeca, naši unuci - tako ih doživljava javno mnjenje. Stoga je svaki pokušaj diskreditacije i satanizacije studenata osuđen na propast i vlastima se vraća kao bumerang.

Omer Karabeg: Imate li podatke o tome da li Vučiću pada rejting?

Tamara Bajčić: Nismo radili ni terensko, ni telefonsko istraživanje od septembra prošle godine, ali to nalazimo u našim fokus grupama. Veliku većinu njegovih birača i pristalica čine oni koji su stariji od 70 godina. To su uglavnom penzioneri i ima ih oko milion. Oni su pretežno iz ruralnih i prigradskih sredina. Podršku mu pruža i oko 500 hiljada zaposlenih u javnom sektoru. To je baza Vučićeve podrške.

Studenti su, međutim, uspjeli nešto što dosada nikome od opozicije nije pošlo za rukom, a to je da prodru u tu Vučićevu bazu, da uđu među pristalice Srpske napredne stranke i njegovo biračko tijelo je počelo da se kruni i osipa. I ne samo to. Oni su uspjeli da zainteresuju i dio apstinenata kojih je prema našim istraživanjima čak oko 30 odsto. To je najveći domet studentskih protesta.

Zoran Gavrilović: Jedan od načina kako se kod nas kontroliše javno mnjenje je što istraživanjem javnog mnjenja mogu da bave samo one agencije koje su bliske vlasti. U stvari, jedino one imaju sredstava za istraživanje. Nezavisne agencije, organizacije civilnog društva, pa čak i naučni instituti to ne mogu.

Zašto ovo govorim? Zato što istraživanja javnog mnjenja služe da se kreira realnost koja ne postoji, pa ćete čuti da Aleksandra Vučića podržava većina što nije tačno. On je na izborima dobio 2.185.000 glasova od preko šest miliona birača, znači dobio je trećinu. Na to ukazuju i podaci do kojih je ovih dana došao kolega Đorđe Vukadinović iz Nove srpske političke misli.

Na pitanje za koga biste glasali na narednim izborima trećina je odgovorila da bi glasala za Vučića i Srpsku naprednu stranku. To su uglavnom ljudi iznad 60 godina, nižeg obrazovanja koji se informišu preko Pinka, Happyja, Informera i Tanjuga, odnosno MTS-ovih kanala, i pre svega preko RTS-a.

Mislim da studentski protesti nisu imali uticaj na smanjenje Vučićevog rejtinga. Desilo se nešto drugo. Ljudi koji su apstinirali od 2012. godine, kada je Srpska napredna stranka došla na vlast, vratili su se u politiku. Vučićeva propaganda je imala za cilj dvije stvari - da satanizuje opoziciju i svaku alternativu vlasti i da kod što većeg broja birača izazove apstinenciju i apatiju.

U takvom ambijentu Aleksandar Vučić je sa 30 odsto podrške dobija vlast izborima jer je izlaznost bila mala. Studenti su tu igru obrnuli. Njihova borba revitalizovala je alternativu. Apstinencija je sve manja. Vidjelo se to 15. marta kada je ogroman broj ljudi izašao na ulice Beograda.

Djeca i unuci

Omer Karabeg: Da li su glasači Srpske napredne stranke i obožavatelji Vučića počeli da gube povjerenje u njega? Politikolog Dejan Bursać misli da je to vrlo vjerovatno zato što im je Vučić do sada obezbjeđivao nekakvu stabilnost, a sada je zemlja u dubokoj krizi koju Vučić ne može da riješi i ne može da im vrati stabilnost. Zato mu oni sve manje vjeruju.

Tamara Bajčić: Slažem se s tim. Dodalo bih još nešto. Iako na prvi pogled ne izgleda da je inflacija jedan od ključnih faktora ovih protesta, ona je i te kako u njihovoj osnovi. Jer mnogi građani, a među njima su svakako i obožavatelji Vučića, kako ste ih vi nazvali, osjećaju nesigurnost i nezadovoljstvo. To posebno osjećaju penzioneri ne samo zbog duboke političke i društvene krize, nego i zbog ekonomske situacije koja otežava svakodnevni život.

Naravno da studentski protest ima i posredan i neposredan uticaj na Vučićeve pristalice jer su studenti djeca i unuci i Vučićevih birača. Iako su ti ljudi izloženi uticaju medija sa nacionalnom frekvencijom u čemu prednjači RTS, oni sada zahvaljujući studentima imaju priliku da čuju i nešto što nije satanizacija i diskreditacija političkih protivnika vlasti. Studenti su počeli da im otvaraju oči.

Zoran Gavrilović: Autoritarni modeli vlasti počivaju na obezbjeđivanju stabilnosti u materijalnom i bezbjednosnom i smislu. Mislim da Aleksandar Vučić to više ne može da garantuje svojim biračima. Njegovo biračko tijelo je najnezadovoljniji dio društva kada je u pitanju ekonomski položaj. Kada u anketama postavite pitanje - koliko ste zadovoljni svojim ekonomskim položajem dobijete podatak da su glasači Srpske napredne stranke najmanje zadovoljni, da su od njih zadovoljniji oni koji su apstinenti, čak i oni koji glasaju za opoziciju.

Zato mislim da Vučić ima problem sa svojim biračkim tijelom koje kreće ka apstinenciji jer ne vidi da može da dobije ono što mu Vučić obećava. Istakao bih još nešto. Na osnovu monitoringa, koji smo uradili u prva dva mjeseca ove godine, Aleksandar Vučić je na televizijama sa nacionalnim pokrivanjem govorio 143 sata. Od toga 91 sat u reprizi i 52 sata uživo. To je emitovano u najgledanijim terminima od 18 do 20 sati. Istovremeno sadržaji, koje Aleksandar Vučić stavlja na socijalne mreže, preuzimaju televizije sa nacionalnim pokrivanjem. To je ozbiljna zloupotrebu medija.

Ustavni patriotizam

Omer Karabeg: Gospodin Gavrilović kaže da se Vučić u poslednje vrijeme praktično ne skida sa ekrana. U toku jednog dana ide iz televizije u televiziju, a veoma je prisutan i na društvenim mrežama. Pomaže li mu to održi rejting?

Tamara Bajčić: Vučić je ovih dana apsolutno sveprisutan. To podsjeća na onu njegovu kampanju kad je iskakao iz frižidera. Sad samo čekamo da se to ponovo desi. Jako je prisutan i među mlađima - na Instagramu i na Tik Toku. Sadržaj se razlikuje u zavisnosti od toga kojoj grupi se obraća - Z generaciji koja se nalazi na čelu protesta ili starijoj populaciji. Na Tik Toku jede nar i isprobava različite vrste Coca-cole, dok na Instagramu i Facebooku, gdje se obraća malo starijim generacijama, sebe prikazuje kao radnika i pregaoca koji nikada ne prestaje da radi.

Čini mi se, međutim, da mu to nije od pretjerane pomoći osim što je sveprisutan. Znate kako, studentska pobuna u Srbiji je svjetski fenomen. Ona ne samo da utiče na ljude u Srbiji, nego i u regionu, i u svijetu. Studentska pobuna je fenomen Z generacije koju ne zanima šta radi Vučić. Njih zanima ustavni patriotizam kako smo mi to nazvali. Oni ne žele nikakve revolucije, samo traže poštovanje ustava i zakona. I zato oni stalno ponavljaju - zašto nama Vučić stalno odgovara kada se mi njemu ne obraćamo, mi se obraćamo institucijama, a predsjednik neka radi ono što je po ustavu dužan da radi.

Zoran Gavrilović: Svaka propaganda ima svoje limite. Biračko tijelo opozicije je otporno na propagandu. Vučićevo biračko tijelo je autoritarnije i podložno je propagandi. Prema našim istraživanjima postoje tri indikatora koja opredjeljuju ljude kada glasaju na izborima. Jedno je integritet, drugo stručnost i treće moć.

Studenti imaju integritet i stručnost i zato su zadobili podršku građana. Integritet je bitan i za Vučićeve birače pogotovo one mlađe koji imaju fakultetsko obrazovanje. Njima Vučić ne može tako lako da proda svoju propagandu kao što to može manje obrazovanim i starijim ljudima.

Mandatar u Ćacilendu

Omer Karabeg: Da li Vučiću može podići rejting njegov poslednji potez sa mandatarom nove vlade. On dovodi na mjesto premijera čovjeka koji je nestranačka ličnost i koji je ugledni naučnik?

Tamara Bajčić: Vučić dovodi nekoga ko je nesporno stručnjak u svojoj oblasti, a to je endokrinologija. On bi mogao da pomogne da se ovde napravi neki skup najvećih naučnika endokrinologa, ali to je čovek koji apsolutno nema nikakvo političko iskustvo. Da li je to Vučićev pokušaj da podigne svoj rejting?

Prije bih rekla da je to njegov pokušaj da zadrži ono što je krenulo da se kruni, da zadrži stanje kakvo je bilo prije pada novosadske nadstrešnice jer su nakon tog strašnog i tragičnog događaja stvari za Vučića krenule nizbrdo. Studenti su pokrenuli lavinu koja je doprinijela padu Vučićevog rejtinga i padu podrške vladajućem sistemu i što je najbitnije doprinijela je oslobađanje od straha.

Zoran Gavrilović: Birači Srpske napredne stranke preferiraju prije svega one koji imaju moć, a to je u stvari Vučić koji sebe predstavlja kao spasitelja Srbije. Budući premijer nije ni blizu toga.

Omer Karabeg: Mislite da nije prepoznat u Vučićevoj bazi?

Zoran Gavrilović: Naravno da nije, on je tu iz formalnih razloga. Kolika je ozbiljnost budućeg premijera najbolje govori to što je otišao u ono što nazivamo Ćacilendom. Neko ko je naučnik takvog ranga ne može sebi da dozvoli da ode u nešto što je daleko od bilo kakve akademske čestitosti i što je u funkciji obesmišljavanja univerziteta odakle on dolazi. To pokazuje da je politički vrlo nepismen i da je Vučićevu ponudu prihvatio vjerovatno iz nekih ličnih razloga. Ne vjerujem da će on imati bilo kakav uticaj.

Šta je, po mom mišljenju, Vučić htio tim potezom? Mislim da je htio da pošalje poruku univerzitetu, a i svom biračkom tijelu, da i on ima svog profesora. Htio je da preko njega i njegovih kolega proba da prekine blokade. Šta god da je bio motiv, to mu ne može da pomogne u spašavanju vlastitog rejtinga.

Flaster metoda

Omer Karabeg: Kako ljudi reaguju na onaj kamp "studenta koji žele da uče" u beogradskom Pionirskom parku? Da li njegovi glasači vjeruju da su to pravi studenti koji protestuju protiv blokada fakulteta jer ne mogu da studiraju kao što tvrde režimski mediji? Da li takvi potezi mogu da doprinesu Vučićevom rejtingu ili mu škode?

Tamara Bajčić: Mogu jako da mu naškode budući da je to loše inscenirana predstava. Inače, sve što rade studenti Vučić odradi kao u ogledalu. Mi u Demostata nazvali smo to flaster metodom. Kao ono u fudbalu kada se jedan igrač kao flaster zalepi za drugog. Vučić sve preslikava. Studenti su imali marševe evo sada smo imali marš Vučićevih pristalica sa Kosova koji su došli na skup u Beogradu. Ako su studenti imali kamp i Vučić ima kamp - Ćacilend.

Sve se to plasira preko televizija sa nacionalnom frekvencijom tako da Vučićeve pristalice mogu da pomisle da je to istinito. Ali ljudi koji to gledaju imaju u kući studente - djecu i unuke koji im otvaraju oči. Stanovnici Ćacilenda, koji sebe nazivaju studenti 2.0, imaju svoje stranice na Instagramu i Tik Toku gde dijele nekakve snimke o tome šta rade, a oni su u stvari uzurpirali javno dobro koje se zove Pionirski park i koji je pod zaštitom države. Oni su ga potpuno unakazili i uništili i pitanje je kako će se taj park vratiti u prvobitno stanje.

Omer Karabeg: Rekli ste da Vučić i njegov tim faktički kopiraju studente, da nemaju vlastitih ideja. Da li to znači da Vučić više nema inostrane marketinške savjetnike kao što je nekada imao?

Tamara Bajčić: Nisu mu toliko pomagali inostrani savjetnici koliko činjenica da je do pada nadstrešnice imao podršku i Zapada i Rusije. To mu je jako podizalo rejting među pristalicama, a u očima Zapada je bio čovjek koji može da isporuči stabilnost.

Međutim, kada u Srbiji imate duboku političku i društvenu krizu, svakodnevne proteste i stotine hiljada ljudi na ulici, onda će se i Zapad zapitati da li je on uopšte sposoban da isporuči stabilnost i da bude faktor stabilnosti. Naravno da se u to sve više sumnja.

Zoran Gavrliović: Sve je to u funkciji očuvanja rejtinga. On može da sačuva svoje biračko tijelo, ali njegov glavni problem je kako da spriječi povratak u politiku onog dijela populacije koji je do studentskih protesta držao u političkoj apstinenciji. Studenti su taj dio Srbije probudili i Vučić to više ne može da kontroliše.

Apstinencija je do sada bila glavni saveznik Aleksandra Vučića, pa je on sa nekih dva miliona glasova dobijao 100 odsto vlasti. On sada čeka da vidi da li će studentski protesti propasti. Ukoliko propadnu, to će biti pobjeda Vučića jer će se dio biračkog tijela, koje se reaktiviralo i izašlo na ulicu, ponovo vratiti u apstinenciju.

Fantomska većina

Omer Karabeg: Može li se reći da je posle 13 godina vlasti Vučić ipak dodijao narodu?

Tamara Bajčić: Dodijao je i studentima, i građanima i svima. Međutim, najvažnije je kako dalje, kako iskoristiti i politički artikulisati energiju protesta. Jer politička artikulacija je ono što nedostaje protestima. Na Vučićevu trinaestogodišnju vladavinu treba odgovoriti onim što smo mi u Demostatu nazvali imperativom sabornosti - jedinstvenim frontom opozicije i studenata koji su u ogromnom broju izašli na ulice i pozvali građanstvo. Takav nastup na izborima bio bi najbolji odgovor na Vučićevu trinaestogodišnju vladavinu.

Čak i na izborima ovakvim kakvi su - a nisu niti pošteni, niti fer - takav front imao bi dobre šanse da pobijedi jer je studentski pokret politizacijom građanstva omogućio da opozicija konačno može da ima kontrolore na svim biračkim mjestima. To je bila najslabija tačka opozicije i to je omogućilo izborne manipulacije vlasti. Kriza se mora riješiti kroz institucije - u protivnom bojim se da postoje ozbiljne šanse za građanske sukobe upravo zato što je Vučić dodijao svima.

Zoran Gavrilović: Mislim da je Vučić dodijao većinskom dijelu Srbije. To ljudi pokazuju izlaskom na ulice. Složio bih se sa koleginicom Bajčić da bi nezadovoljstvo, ukoliko ne bude institucionalizovano kroz izbore koji bi donijeli demokratsku vladu, moglo da rezultira nasiljem na ulici. Iako se u medijima pravi slika da Aleksandar Vučić ima većinu, to je u stvari fantomska većina.

Ponoviću - on sa trećinom podrške ima 100 odsto vlasti. Taj disbalans mora da se promijeni. Moraju da se obnove institucije. Srbija mora da postane društvo demokratskog pluralizma, a ne političkog, odnosno partijskog monizma na šta ukazuje i osnivanje Pokreta za narod i državu.