Neizvjesnost oko odlaska predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Moskvu režimski mediji su proteklih mjeseci pokušavali predstaviti kao odluku koja će promijeniti tok svjetske istorije.
Takav pristup pojačan je nakon kraha Vučićeve američke posjete, kada je postalo jasno da bi izbjegavanje Rusije dodatno otežalo vanjskopolitičku poziciju srpskog režima.
Predsjednik Srbije tako nije uspio da u sedam dana sretne Trampa, Putina i Sija, ali dva od tri u Moskvi ipak su dovoljan materijal za tabloidne hvalospjeve mudroj vanjskoj politici koja odražava veliki ugled Aleksandra Vučića u svijetu.
Nelagoda je ipak ostala, jer je i sam Vučić pomalo zabrinuto izjavio kako se nada da će slovački premijer Fico ipak stići u Moskvu, „kako ne bih bio jedini evropski predsjednik ovdje“.
Vučić potrošio opravdanja
Nakon pojedinih izbjegavanja, prije svega odlaska na samit BRIKS-a, sadašnja politička i lična procjena Aleksandra Vučića bila je da se ovog puta mora pojaviti u Moskvi, ocjenjuje politički analitičar Đorđe Vukadinović.
„U suprotnom bi se raspala njegova politika mudrog balansiranja, kako je vide njegove pristalice, ili sjedenja na tri stolice, kako je opisuju njegovi kritičari.“
„To ima veze i s profilom njegovog biračkog tijela, ali i s ukupnim raspoloženjem građana Srbije. Javnost na Zapadu ne može razumjeti kako većina građana Srbije iskreno i zdušno podržava tijesne veze s Rusijom“, kaže Vukadinović za DW.
Namjera predsjednika Srbije od početka je bila da se pojavi u Moskvi, gdje mu je u suštini i mjesto, smatra Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove.
„U Moskvi se nalaze diktatori i autokrate, i na taj način Vučić opravdava radikalski imidž iz devedesetih godina. Sada je svima jasno da su priče o evropskim integracijama obična lagarija kako bi što duže ostao na vlasti i omogućio bogaćenje svom okruženju.“
„Nisam siguran da su to razumjeli građani Srbije, ali sam siguran da su to u Evropi vrlo dobro razumjeli, i da ćemo uskoro vidjeti posljedice takve politike srpskog režima“, ističe Beširi za DW.
Picula ili Putin?
Ako se osvrnemo na raspoloženje javnog mnijenja u Srbiji, postoje glasovi koji kažu kako je odlaskom u Moskvu Aleksandar Vučić na neki način poslao poruku „vi podržavajte one koji su za Piculu, a ja odoh kod Putina“.
„Putin i Rusija, kakvi god bili, neuporedivo su popularniji u srpskoj javnosti od Tonina Picule i Ursule fon der Lajen“, napominje Đorđe Vukadinović.
„To je realnost s kojom se zapadna, ali i srpska javnost nerado suočava. Tako da posjeta ima i marketinšku vrijednost za Vučića, koja može poslužiti mobilizaciji njegovog biračkog tijela. A 90 odsto simpatizera Srpske napredne stranke su proruski nastrojeni“, primjećuje Vukadinović.
Čitava PR turneja, od Amerike do Moskve, trebala je pokazati državničku veličinu Aleksandra Vučića, skreće pažnju Naim Leo Beširi.
Dodaje „da posljedice te megalomanije već vidimo, jer nekoliko godina imamo potpuni zastoj evropskih integracija. Inflacija već poništava izvjestan ekonomski napredak koji je Srbija imala, a sramotna činjenica da u Moskvi Vučić salutira ruskim vojnicima neće biti tako lako zaboravljena u mnogim evropskim zemljama“, naglašava Beširi.
Evropska unija: Kritikuje ili podržava režim?
Kada je riječ o reakcijama EU, Đorđe Vukadinović kaže da Brisel nema previše instrumenata na raspolaganju, a neke od njih i nije upotrebljavao.
Vukadinović podsjeća „da je EU u više navrata pomagala Vučiću u nekim ključnim momentima, svejedno da li zbog stabilokratije ili zbog nekih resursa koji su joj obećani“.
„Evropski put Srbije praktično stoji, a čini se da nikome u aktuelnoj vlasti do toga i nije previše stalo. Dodatne kaznene mjere nisu realne, jer nemojmo zaboraviti da EU sve manje govori jednim glasom, ali pored toga Brisel ima dosta svojih problema da bi se previše bavio Vučićevim odlaskom u Moskvu“, navodi naš sagovornik.
Poruka Vučića iz Moskve tim povodom bila je „kako će posljedice biti za mene lično“.
Naim Leo Beširi primjećuje da je to poruka Vučićevim biračima – zabrinite se za mene jer će EU da mi uradi nešto strašno.
„Narcisoidna potreba da pokaže kako je samo on bitan. Svejedno, trenutno imamo neuobičajeno oštre poruke iz Evropskog parlamenta, ali i Evropske komisije, gdje se otvoreno govori o autokratskom režimu u Srbiji“, kaže direktor Instituta za evropske poslove.
Đorđe Vukadinović ocjenjuje „da takve izjave već spadaju u standardne hvalospjeve samom sebi“.
„Vučić sebe umeće između stranke, politike i države. Tipičan manevar kojim se ističe njegova važnost, a s druge strane hrabrost da se suoči s posljedicama. Ne vjerujem da je pri tome mislio na neku vrstu personalnih sankcija, za koje sumnjam da bi ih Brisel izglasao, a čak i da to uradi to bi samo učvrstilo njegov patriotski imidž“, smatra Vukadinović.
Igra živaca sa studentima
Vučić je iz Moskve odgovorio i na studentski zahtjev za vanrednim parlamentarnim izborima. „Neka se pripremaju na izbore, biće kad nenadležna predmetna institucija to bude potpisala.“
Jasno je da na taj način poručuje da sve kontroliše. „To je manir sa Zvezdinih tribina, i sada samo nastavlja da s javnošću oko ozbiljnih stvari komunicira doskočicama“, naglašava Naim Leo Beširi.
Plašim se da je zahtjev za izborima zakasnio, smatra Đorđe Vukadinović. Došao je, kaže, „zbog gubitka inicijative i sada potvrdio Vučićev legitimitet“.
„Jer, sada ta odluka zavisi od Vučića, a ne od političkog pritiska. Mislim da je svaki ulazak u izbore, bez promjene cjelokupnog političkog procesa, preveliki rizik bilo da je riječ o studentima ili opozicionim partijama“, zaključuje Vukadinović za DW.
Bonus video:
