Nepoznata djevojka obišla je više prodavnica u visočkoj opštini u Bosni i Hercegovni i platila dugovanja kupaca, koja iznose više hiljada konvertibilnih maraka, ne rekavši ni riječi o tome ko je donator, prenosi Al Džazira Balkan.
"Mi smo oni koji održavaju socijalni mir u zemlji. Kupci koji nemaju novca u datom trenutku ne mogu otići u velike tržne centre. Dođu nama i upitaju mogu li uzeti robe u vrijednosti 100 maraka. Odobrimo im, kupe i ubrzo izmire dug. Sljedeći put pitaju za 150. Damo im i tako se to vuče", kaže Almir Garagić, čija je supruga vlasnica male radnje u Arnautovićima pored Visokog.
Upravo u tu radnju četvrtak je došla jedna djevojka sa specifičnim zahtjevom upućenim zaposlenici Selmi Kovač, koja se zatekla u smjeni.
"Blago, tihim glasom, pita me da li dajemo robu na veresiju, imamo li dužnika i čuvenu teku. Na moje začuđeno 'da' odgovara kako bi željela da je očisti do momenta njenog ulaska u radnju, kako bi svi dugovi bili regulisani. Kod mene šok i nevjerica. Pitam se da li su to oni dobri ljudi za koje smo čuli da postoje, ali se ne sreću. Svi su mi osjećaji bili pomiješani, a sveska riješena," rekla je Kovač.
Kako je kazala, u tom momentu je razmišljala kako reći mušterijama da nema duga i kakvu će to reakciju izazvati.
"Kako sam nekome govorila da više nemaju duga, tako su me gledali u nevjerici. Bilo je suza i zagrljaja od kojih mi se srce cijepalo. Neka ovo bude ogledalo da uvijek treba dijeliti i činiti dobro. Neka Uzvišeni nagradi osobu ili osobe najvećom nagradom na oba svijeta", kaže Selma, dodavši kako se nada da će veresija-sveske konačno nestati.
Njenu priču potvrđuje vlasnica radnje i iznosi svoj pogled na nesvakidašnji događaj.
"Kada mi je djevojka to rekla, iskreno, nisam mogla vjerovati. Uzela sam dvije sveske, izašli smo ispred radnje i počeli sabirati. Došli smo do cifre od 4.400 maraka. Sve je izmirila do posljednje marke. Meni su suze potekle. Ne mogu reći da mi nije do novca. Odmah sam u sebi pomislila: 'Bože, čime sam zaslužila da mi se to desi?' Nije to mala stvar, prekrižila sam više od stotinu dužnika. Djevojka koja je platila njihove dugove uslikala je svesku, pozdravila se i otišla. I kažem: da im dragi Allah da sve što se poželjeti može. Zdravlje, pa sve ostalo. Zar još uvijek postoje takvi ljudi? Ne mogu riječima objasniti kako su mene obradovali, a onda mogu misliti kako su obradovali toliki narod", priča iznenađena Habiba Garagić, vlasnica radnje koja posluje od 2007. godine.
Slična situacija bila je i u narednom selu, Uvorićima.
"Do mene je došla radnica kazavši kako je u radnju ušla djevojka i pitala dajemo li robu na veresiju i upisujemo li u teku. Potvrdno sam odgovorila, misleći da ona traži da uzme nešto robe. Od mene je tražila da vidi teku i da saberemo cifre. Nisam znala kako da se postavim. Ko je ona i šta hoće? Nije mi se ni predstavila. Počela sam sabirati i kada smo došli do 2.010 maraka, stala sam i rekla da je to - to. Nisam dala da nepoznata osoba vidi imena iz teke, zbog komšiluka. Izvadila je pare i otišla. Ja sam ostala sva izgubljena, u šoku. I sada sam", kaže vlasnica tamošnje prodavnice Mirzeta Trako.
Iz Al Džazire dodaju da su kontaktirali još desetak radnji na teritoriji visočke opštine i dobili slične odgovore.
Neke od radnji, kako navode, već su na izloge istakle poruku onima iz "teka" da je njihov dug izmiren. Sada, kažu, čekaju reakcije, a ne sumnjaju da će se tek nagledati srećnih lica.
Takođe kažu da je djevojka išla od radnje do radnje i sve što je htjela reći o donatoru jeste "da želi da se poštuje namjeru onoga ko takve stvari radi".
Bonus video:
