"SIMBOLIČKI MOMENAT"

Bazdulj: Seksualna orijentacija Ane Brnabić nije nevažna

“To je na globalnom nivou rijedak fenomen, i u tom smislu je za imidž Srbije dobro"
155 pregleda 5 komentar(a)
Muharem Bazdulj, Foto: Vesko BELOJEVIĆ
Muharem Bazdulj, Foto: Vesko BELOJEVIĆ
Ažurirano: 17.06.2017. 08:51h

Pisac Muharem Bazdulj rekao je u Novom danu televizije N1 da seksualna orijentaicija Ane Brnabić, mandatarke za sastav nove vlade Srbije, nije nešto na čemu treba insistirati, ali i da ne misli da je to nevažno. Smatra da bi dolazak LGBT osobe na najvišu funkciju u zemlji, u dugoročnom smislu moglo da olakša položaj te populacije u Srbiji.

Bazdulj je rekao da pretpostavlja da će buduća premijerka Brnabić, kako je i najavljivala, nastaviti da sprovodi politiku vlade Aleksandra Vučića, ali smatra i da je njeno imenovanje, “u toj vječnoj klackalici između Istoka i Zapada”, signal da će ona biti više prozapadno orijentisana nego da je npr. za mandatara imenovan Ivica Dačić.

Gost Novog dana smatra da je dobro za Srbiju da, po prvi put u svojoj istoriji, dobije ženu za premijera, a dodaje da, iako ne treba insistirati na njenoj seksualnoj orijentaciji, to nije potpuno nevažno. Riječ je o, kako kaže, simboličkom momentu uključivanja jednog dijela društva koji je doskora bio i zakonski diskriminisan, budući da je homoseksualnost u Srbiji dekriminalizovana tek 90-ih godina prošlog vijeka.

“Meni je jedan senator republikanski u jednom intervjuu rekao da bi glasao za Obamu kako bi Afroamerikanci bili svjesni da mogu da zauzimaju i najviše funkcije. Naravno da ona (Brnabić) nije postavljena zbog toga, ali mislim da nije nevažno. Važno je i za društvo u cjelini”, kaže on.

Na pitanje mora li u naslovima i domaćih i svjetskih medija da se insistira na polu i seksualnoj orijentaciji nove mandatarke, Bazdulj je rekao da to nije situacija samo sa Srbijom i da je novopostavljeni premijer Irske, koji je takođe gej, isto tako bio prva vijest u svjetskim medijima.

“To je na globalnom nivou rijedak fenomen, i u tom smislu je za imidž Srbije dobro. Postoji i onaj termin 'pink washing', gdje se insistiranjem na doborom položaju LGBT zajednice skriva problem sa nekim drugim manjinama, kao npr. u Izraelu. Ono što ne bi valjalo, i nadam se da se neće desiti, je da se kaže 'mi smo super', a da imamo slučajeve napada iz mržnje na druge manjine”, upozorava on.

Bazdulj je saglasan da dolazak Ane Brnabić na čelo vlade neće nužno odmah olakšati položaj LGBT osoba u Srbiji, ali da sigurno hoće u srednjoročnom i duguročnom smislu – jer ako je gej osoba postavljena na najvišu funkciju u državi, to simbolički normalizuje položaj te populacije u Srbiji.

Vučić zna da bi stranačka osoba mogla da izvrši prevrat

Gost Novog dana očekuje i da Brnabić može da doprinese smirivanju tenzija u regionu, jer nije profesionalni političar i nije se eksponirala zapaljivim izjavama. Ipak dodaje da je pitanje koliki će stvarni manevarski prostor imati nova premijerka.

Bazdulj podsjeća da je formalno-pravno funkcija premijera jača od predsjedničke, i smatra da se zato Vučić radije opredijelio za Anu Brnabić nego za neku stranačku ličnost.

“Da je čak postavio nekog ko se podrazumijeva kao poltron ili marioneta, (Vučić) ne može da garantuje da se taj neko, ako ima stranačku podršku, ne bi pobunio. Gledajući istoriju srpsku od Karađorđa i Milioša, do Šešelja i Nikolića, pa i Nikolića i Vučića, najtipičniji način da zauzmete poziciju vožda je da svom mentoru 'zabijete nož u leđa'. Ana Brnabić bez ukorijenjenosti u SNS, čak i kada bi htjela, ne bi mogla da napravi takvu vrstu prevrata”, ističe on.

Bazdulj se osvnruo i na preporuku Evropskog parlamenta da Srbija treba da osudi negiranje genocida u Srebrenici, podsjetivši da je Narodna skupština - poslije presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine po kojoj Srbija nije odgovorna za genocid, ali jeste što ga nije spriječila – usvojila rezoluciju u kojoj se riječ genocid ne pominje, ali se navodi da je rezoulcija donijeta u skladu sa presudom Međunarodnog suda pravde, “što je u suštini to”.

Ne slaže se, kako kaže, da je Balkan specifičan u suočavanju sa sopstvenim zločinima i podsjeća da je čak i u Njemačkoj taj proces išao sistemski i dešavao se 20-25 godina poslije Drugog svjetsog rata. “Možda oni koji danas ulaze u svijet odraslih i politički život, mogu da urade tu vrstu suočenja s prošlošću”, navodi on.

Preporučujemo za Vas