Nova godina za mladiće u Hrvatskoj donosi stari izazov u novom ruhu. U prvim danima 2026. oko 1.200 njih dobija pisma u kojima se obavještavaju da su pozvani na služenje vojnog roka.
Riječ je o prvoj generaciji koja se suočava s regrutacijom otkako je ona ukinuta 2008, godinu dana prije nego što je Hrvatska ušla u NATO. Tada je ideja bila da se oružane snage profesionalizuju i odmaknu od obaveznog služenja vojnog roka.
Sada, pogotovo kada se ima na umu da Hrvatsku od Ukrajine fizički dijeli samo Mađarska, perspektiva oružanog sukoba deluje neugodno blizu. Zalutali dron, vjerojatno ukrajinski, ali nikada zvanično identifikovan, srušio se 2022. godine u Zagrebu. Nije prouzrokovao veću štetu, ali je svakako podstakao ozbiljna razmišljanja.
Hrvatska vlada postala je neugodno svjesna činjenice da može da računa na manje od 15.000 aktivnih pripadnika vojske. Uoči parlamentarnih izbora 2024. predložila je ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka za mladiće nakon završetka srednje škole. Ministar odbrane Ivan Anušić rekao je da bi to pomoglo mladićima da promjene „loše navike“ i pripreme se za „bilo kakvu veliku prijetnju“. Istraživanja javnog mnjenja pokazala su široku podršku toj ideji – sedam od deset građana Hrvatske je podržava. Nakon izbora, HDZ sada tu politiku sprovodi u djelo.
Politička podrška i izostanak otpora
Potrebni zakoni bez poteškoća su prošli kroz Sabor prošlog oktobra, pri čemu je 84 poslanika glasalo za, a samo 11 protiv. Ministarstvo odbrane nije gubilo vrijeme i stupilo je u kontakt s prvom grupom regruta. Sve to je prošlo bez većih protesta – za razliku od Njemačke gdje su mladi protestovali protiv uvođenja regrutacije.
„Ne vidim nikakve izazove u vezi s regrutacijom“, kaže Gordan Akrap, prorektor Univerziteta odbrane i bezbjednosti „Franjo Tuđman“. „Biće više ljudi koji će željeti da budu dio tog projekta nego što u ovom trenutku može da se primi, jer je broj ograničen“, dodaje. „Neke populističke grupe s krajnje ljevice govore da bi trebalo da ulažemo u dečije vrtiće i slično, ali činjenica je da neko mora da štiti te vrtiće i naš evropski način života i demokraciju – a to se u krajnjoj liniji može obezbediti osigurati samo vojskom.“
Regionalni trend povratka regrutacije
Ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj dio je šireg trenda u zemljama koje su nekada bile dio Jugoslavije. Nekoliko njih razmatra povratak neke vrste regrutacije.
U vrijeme nekadašnje Jugoslavije mladići su morali da godinu dana služe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, čime se stvarala znatna borbena snaga. Neposredno prije početka raspada zemlje 1990-ih, dvije trećine kopnenih snaga činili su regruti – uz dodatni milion rezervista.
Nezavisne države koje su proistekle iz raspada Jugoslavije postupno su ukinule obavezni vojni rok. Slovenija je bila prva koja je ukinula regrutaciju 2003. godine, dok su poslednji regruti u Srbiji završili službu 2010. Uz obećanje – ili u slučaju Slovenije i Hrvatske ostvarenje – članstva u Evropskoj uniji, činilo se da nema velike potrebe za vrstom vojske koja uključuje i višemjesečne vojne vježbe za mlade.
Ali, čak i prije ruske invazije na Ukrajinu, raspoloženje je počelo da se mijenja. Stranke koje su 2020. formirale novu desno-nacionalističku vladu u Sloveniji uvrstile su ponovno uvođenje vojnog roka u svoj koalicioni sporazum. Tadašnji premijer Janez Janša istakao se kao ministar odbrane tokom desetodnevnog rata za nezavisnost Slovenije 1991. godine.
Tvrdio je da oružane snage zemlje – sa samo 7.000 pripadnika – više nisu u stanju da obrane državu od napada i žalio se da mladi ljudi ne znaju da rukuju oružjem. Sadašnja vlada nije prihvatila tu ideju, ali parlamentarni izbori zakazani su za mart, a Janšina stranka, SDS, vodi u anketama.
U Srbiji vlada već godinama govori o mogućnosti uvođenja regrutacije. Više je rokova prošlo bez pozivanja regruta, ali to bi moglo da se promijeni ove godine, jer ministar odbrane Bratislav Gašić tvrdi da će zakonodavni predlog uskoro biti upućen u parlament.
Stabilnost Balkana i pogled u budućnost
Kako zemlje u regionu povećavaju vojne izdatke i nastoje da povećaju broj vojnog osoblja, ponovo se postavlja staro pitanje: treba li ostatak Evrope da bude zabrinut zbog Balkana. Ali Tobi Fogel iz berlinskog trusta mozgova Savjet za politiku demokratizacije smatra da potencijal za stvarni sukob ostaje nizak. „Vojni aspekt svega toga prvenstveno se odnosi na spremnost- ne na konkretno planiranje, a svakako ne na ofanzivno planiranje“, kaže. „Srbija se ne sprema da napadne Hrvatsku, niti se Hrvatska sprema da napadne Srbiju“, dodaje.
„U situaciji u kojoj je opšte okruženje obilježeno nestabilnošću i nepredvidljivošću, mislim da su vlade vjerovatno razborite kada preduzimaju određene mjere opreza i postavljaju temelje za pojačan strateški pristup međunarodnim odnosima. Ali to je povratak starim vremenima.“
Novi hrvatski regruti uskoro će otkriti koliko će njihovo iskustvo da liči na priče koje su slušali od svojih očeva i dedova. Neki bi mogli da osjete i olakšanje kada saznaju da je njihova obaveza kraća – traje samo dva mjeseca.
Bonus video:
