Napokon osjetila da pripada u Srbiji

Protesti, koji su organizovani u srpskim gradovima nakon tragedije u Novom Sadu, pružili su osjećaj pripadnosti muslimanskim studentima

11640 pregleda 57 reakcija 14 komentar(a)
Merima Avdic ulazi sa kolegama studentima u Novi Sad 27. oktobra 2025., Foto: Rojters
Merima Avdic ulazi sa kolegama studentima u Novi Sad 27. oktobra 2025., Foto: Rojters

Kada je Merima Avdić u novembru prešla most preko Dunava da bi stigla u Novi Sad, sa srpskom zastavom u ruci, nebo je obasjao vatromet, a desetine hiljada studenata na protestu dočekale su nju i njene kolege uz ovacije.

Prešla je više od 400 kilometara pješice, od Univerziteta u Novom Pazaru, u većinski muslimanskoj sandžačkoj regiji na jugozapadu Srbije, kako bi se priključila jednom od najvećih i najdugotrajnijih protesta u zemlji u posljednjih nekoliko decenija, pokrenutih nakon urušavanja krova željezničke stanice godinu dana ranije u Novom Sadu.

U nesreći je poginulo 16 ljudi, što je dovelo do zahtjeva da vlada podnese ostavku, uz optužbe za korupciju i nedostatak odgovornosti, podsjeća Rojters i dodaje da vladini zvaničnici odbacuju optužbe o državnoj korupciji koja je, kako se tvrdi, dovela do loših građevinskih standarda.

Pridruživanje hiljadama demonstranata u Novom Sadu bio je ogroman trenutak za Avdić, studentkinju iz bošnjačke muslimanske manjine u Srbiji, koja nosi hidžab. Po dolasku u Novi Sad rekla je da se napokon osjetila kao da pripada u Srbiji.

Protesti Novi Sad
foto: REUTERS

“Tokom pješačenja bila sam zatečena koliko je ljudi stalo uz nas i izlazilo da nam kaže da nijesmo sami”, kazala je Merima za Rojters. “Jedan gospodin iz Kosjerića dao nam je svoju zastavu jer je nijesmo imali. Sa njom smo umarširali u Novi Sad.”

Muslimani predstavljaju 4% stanovništva Srbije, a više od polovine živi u Sandžaku, gdje je rođena Avdić.

Proteste koji su tokom protekle godine zahvatili Srbiju predvodili su studenti i oni su, kako piše Rojters, ujedinili građane Srbije svih etničkih pripadnosti i starosnih grupa, povezane zajedničkim porivom za reforme i okončanje korupcije.

Rijetko gdje se novi osjećaj jedinstva u protestu vidio jasnije nego na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, gdje se zajednica koja se nekada suočavala s predrasudama i državnom represijom sada osjeća prihvaćeno u širem pokretu za promjene.

Osnovan 2007. godine, univerzitet je omogućio bošnjačkoj manjini da po prvi put dobije pristup lokalnom visokom obrazovanju koje finansira država. Ali, nacionalno prihvatanje njihove zajednice stiglo je znatno kasnije, ističe britanska agencija.

Studenti tokom protesta u Novom Pazaru 21. decembra prošle godine
Studenti tokom protesta u Novom Pazaru 21. decembra prošle godinefoto: REUTERS

Avdić je nacionalni zaokret osjetila već tokom puta ka Novom Sadu. Studenti su čak jednu noć proveli u srednjovjekovnom pravoslavnom manastiru Studenica, gdje im je poslužen halal doručak - što bi bilo nezamislivo prije 25 godina.

Rojters piše da se muslimanska populacija u Sandžaku dugo osjećala marginalizovano, a na neobavezujućem referendumu 1991. godine čak 99% birača u toj regiji izjasnilo se za autonomiju od Srbije.

“U posljednjih 30 godina Novi Pazar je bio gurnut u stranu, ljudi su živjeli u strahu i nikada se nijesu usudili da ustanu”, rekla je Avdić. “Ponosna sam na sebe i svoje kolege, na to kako smo srušili predrasude i pokazali da želimo da živimo u ovoj zemlji.”

Fotografija s jednog protesta u Kraljevu, u centralnoj Srbiji, zabilježila je Nadiju Delimedžac, studentkinju iz Novog Pazara koja nosi hidžab, i Savu Nikolića iz Ćuprije sa tradicionalnom srpskom šajkačom. Fotografija je postala viralna na društvenim mrežama i pretvorila se u simbol promjena koje su studenti pokrenuli.

Višemjesečna, gotovo godinu dana duga blokada Državnog univerziteta u Novom Pazaru od strane studenata, okončana je prije nešto više od sedam dana, nakon smjene rektora i ukidanja zabrane za 200 studenata koji su bili isključeni zbog antivladinog aktivizma.

Njihov protest trajao je duže nego na većini drugih univerziteta u Srbiji, a studenti su zauzimali zgrade čak i nakon što su vlasti isključile grijanje.

“Zapanjen sam žrtvom koju su podnijeli”, rekao je za britansku agenciju Nadijin otac Muamer Delimedžac, govoreći o maršu ka Novom Sadu. “Raznolikost je naše bogatstvo”.

Bonus video: