Više od mjesec nakon što je požar zahvatio rezervat Deliblatska peščara u Srbiji, šumari se suočavaju sa teškim odlukama dok prave planove za obnovu njegovih jedinstvenih pješčanih dina i šumskih predjela i pokušavaju da ih učine otpornijim na buduće požare.
Jedna od ključnih dilema je šta sačuvati, a šta zamijeniti na još opožarenom području, gdje su šumski požari nekada bili rijetki, ali se sada očekuje da će, zbog posljedica globalnog zagrijavanja, biti sve češći, piše Rojters.
Biće potrebne godine da promjene, kada počnu, daju rezultate, kazala je Jovana Devetaković, vanredna profesorka na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
“Prvih 15, 20, pa čak i 25 godina vjerovatno neće izgledati kao šuma - više će ličiti na nisko žbunje”, kazala je za Rojters.
Ona je izjavila da će samo procjena štete trajati godinu.
Nakon toga slijedi uklanjanje uništenog materijala, uključujući napola izgorjela ili oslabljena stabla - veoma postepen proces kako bi se spriječilo da taj materijal podstakne nove požare ili postane pogodno tlo za razmnožavanje potkornjaka, koji ugrožavaju zdrave šume.
Zatim slijedi odluka o tome šta ponovo zasaditi - breza, topola, jasen i hrast mogli bi da zamijene lako zapaljive četinare u rezervatu, udaljenom oko 80 kilometara od Beograda.
Crni bor i bagrem su dio pejzaža Deliblatske peščare duže od dva vijeka. Međutim, površine na kojima su te vrste ponovo sađene stradale su u ranijim požarima, naročito u velikim požarima 1996. i 2007. godine.
“Pravo pitanje je: da li želite Robinia (bagrem) i Pinus nigra (crni bor) u ovom ekosistemu?”, kazao je Aleksander Held, viši stručnjak Evropskog šumarskog instituta, organizacije koju podržava 30 evropskih država.
On je upozorio da ne treba žuriti sa pošumljavanjem velikih razmjera i preporučio da se na područjima gdje nema neposredne opasnosti od erozije stanje prati tri do pet godina.
Podaci Evropskog informacionog sistema za šumske požare pokazuju da je period od 2023. do 2025. bio najgori trogodišnji period po broju i razmjerama požara u Srbiji u ovom vijeku.
Koliko su se prilike promijenile pokazuje i to što stručnjaci sada povlače paralele sa područjima koja su tradicionalno mnogo sušnija.
Grčka se suočila sa sličnim problemom kada je pošumljavala pješčana područja zapadnog Peloponeza nakon požara 2007. godine, kazao je za Rojters Teoharis Zagas, profesor emeritus šumarstva i prirodne sredine na Aristotelovom univerzitetu u Solunu.
„Moraju se primjenjivati posebne metode, uz korišćenje organskog materijala u rupama za sadnju, kao i materijala koji zadržavaju vodu i povećavaju vlažnost zemljišta“, kazao je.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
