Rikica Albahari zastaje pred jednom od fotografija na izložbi i pokazuje na lice žene. To je Berta, sestra njenog oca. "Evo, sestra mu je Berta, evo na ovoj prvoj fotografiji", kaže. Iza tog lica je priča o porodici koja je u Holokaustu izgubila gotovo sve. "Ali, ja sam preživjela sam Holokaust. Bili smo cijelo vrijeme u izbjeglištvu, četrdeset i pete smo se vratili u Sarajevo", kaže Rikica Albahari za DW.
Rođena je u Sarajevu 1941. pa priču o izbjeglištvu zna iz kazivanja porodice: "Iz Sarajeva smo otišli u Mostar, zatim u Split, Velu Luku i Bari u Italiji. Mama je išla pod lažnim dokumentima."
Njen otac bio je vojnik Kraljevine Jugoslavije, a nakon kapitulacije uhapšen je i odveden u zarobljeništvo u Njemačku. "Moj otac je jedini od svoje porodice preživio, a stradali su mu otac, majka i jedan brat u logoru Jasenovac i Đakovu, a sestra Berta i drugi brat u partizanima."
Tragovi života u dvije kutije
Predsjednica Jevrejske opštine u Sarajevu Rahela Džidić govori o tome kako je građa za izložbu sasvim slučajno pronađena. U dvije kutije pronašla je sačuvane tragove života sarajevskih Jevreja.
U sefu, kaže, bilo je više od 300 koverata – neke s fotografijama, druge s negativima, a u mnogima je bilo samo nekoliko podataka. "Ipak, i ti skromni tragovi dovoljni su da nas podsete da je svaki od tih ljudi imao svoje ime, svoj dom, svoju porodicu, svoje uspomene i svoje mjesto u ovom gradu", kaže Džidić.
Sada, napominje, to više nisu samo arhivski zapisi, niti imena na papiru: "To su bili naši sugrađani, ljudi koji su prolazili istim ulicama, živjeli u istim mahalama, išli u škole, radili, slavili, brinuli se, voljeli i nadali se kao i svi mi."
Za Džidić, izložba je i upozorenje za sadašnjost: "Holokaust nije počeo logorima i masovnim ubistvima. Počeo je riječima, podjelama, obeležavanjem ljudi kao drugačijih, oduzimanjem prava i navikavanjem društva na mržnju."
Žrtve nisu samo brojke
Elma Softić-Kaunic, voditeljka Arhiva Jevrejske opštine u Sarajevu, govori o pronalasku fotografija i dokumenata koji su postali osnova izložbe: "Sve je to bilo u jednoj staroj kasi u koju se odlažu stvari s kojima ne znate gdje ćete u datom trenutku. Shvatili smo da imamo malo blago. Jer to je 328 ljudi, njihove fotografije, zapisi kucani mašinom, zapisani rukom."
O vrijednosti arhive govori kroz suprotstavljanje velikih brojki i konkretnih ljudskih sudbina. Podsjeća da se o Holokaustu u kojem su stradali i sarajevski Jevreji uglavnom govori o brojkama, a cilj ove zbirke i izložbe je da ponovo pokaže pojedince.
"Ovom zbirkom vraćamo im lica, dajemo im individualnost", kaže Softić-Kaunic za DW.
Arhiva još nije do kraja istražena, a za prvih 16 predstavljenih osoba, osam žena i osam muškaraca, napravljen je i veb-katalog.
Jakob Finci: "Genocid se u BiH ponovio dva puta"
Predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakob Finci govori o širem istorijskom okviru u kojem treba posmatrati sjećanje na žrtve Holokausta. "Genocid se u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeću ponovio dva puta. Holokaust je bio prvi i najveći genocid u istoriji u kojem je stradalo šest miliona ljudi, a onda se genocid ponovio devedesetih nad našim komšijama Bošnjacima u Srebrenici", kaže Finci.
Izložba je, napominje, nastala kako bi se sačuvalo sjećanje: "Da se ne zaboravi, jer ono što se ne spominje zaboravi se, a ako se zaboravi, čovjek se zanese, a grijeh se ponovi."
Finci posebno poziva mlade da dođu na izložbu, jer se o tim temama u školama danas "nedovoljno uči". Sjeća se školovanja u socijalističkoj Jugoslaviji, kada se učilo o Drugom svjetskom ratu, žrtvama fašističkog terora, njemačkim zločinima i Holokaustu, ali i o zločinima domaćih izdajnika.
"Ali, domaći izdajnici se pišu malim slovima, pa se ta mala slova lako izgube i danas se u istoriji gotovo ne spominju", kaže Finci za DW. Na kraju poručuje: "Pogledi na istoriju se mijenjaju, ali činjenice ostaju i zbog toga s vremena na vreme treba na njih podsetiti."
Stradanje Jevreja u NDH
Istoričar Husnija Kamberović podsjeća da je više od 80 odsto bosanskohercegovačkih Jevreja ubijeno u Holokaustu. Samo u Sarajevu stradalo je 7.092 Jevreja. U Banjaluci, kaže, od oko 400 Jevreja više od 60 odsto ubijeno je u logorima i na druge načine. Dio ih je spas pronašao bjekstvom, najprije u Split, a potom u Italiju, dok su se neki priključili partizanima. Oko 1.400 bosanskohercegovačkih Jevreja, navodi Kamberović, priključilo se partizanskom pokretu.
U Bihaću i Derventi Holokaust je, prema njegovim riječima, preživjelo samo desetak Jevreja. U najvećem broju gradova u Bosni i Hercegovini, kaže Kamberović, tzv. Nezavisna država Hrvatska gotovo je u potpunosti istrebila jevrejsko stanovništvo, pa mnoge jevrejske opštine nakon rata više nisu mogle da budu obnovljene.
Za Kamberovića, sjećanje na sarajevske Jevreje nije samo pitanje jevrejske zajednice, već cjelokupnog društva. Sjećanje na sve nedužno stradale, posebno na žrtve Holokausta, važno je, kako ističe, i u kontekstu sećanja na žrtve devedesetih godina. Izložbu "Lica Holokausta" smatra značajnim doprinosom kulturi sjećanja: "Ne možemo i ne smijemo zaboraviti da su ovi Jevreji koji su pobijeni u Holokaustu bili naši sugrađani, naši ljudi, naši Jevreji."
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
